Kad je prije neki dan stigla zvanična depeša iz Brisela u kojoj se urbi et orbi kazuje kako Evropska unija zvanično otvara pregovore sa Ukrajinom i Moldavijom i dodjeljuje statusa kandidata Gruziji dok će u tek martu možda, eventualno, ako Bog da biti riječi o BiH, svi verbalni junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju propadoše.

Nestade lažnog optimizma uvijenog u oblandu laži, populizma i jeftine frazeologije kojima nas je Trojka sa svojim srpsko-hrvatskim nacionalističkim satelitima obasipala od prvog dana stupanja na vlast. Nestade i onog Futura trećeg-izmaštanog, takozvanog “obećativa“, kojim Dino Konaković i ostali jastrebovi Trojke uvjeravaju novinare, plebs i javno mnijenje šta je Brisel htio kazati kad je kazao da mi nismo još za te igranke.

Daleko su Moldavija i Ukrajina

Jednom riječju, nismo u društvu bilo koga. Drugom riječju, Moldavija koja teško za sebe može reći da zna gdje su joj granice i još teže može kontrolisati svoju teritoriju (o razmjerama bijede neću sad), prešišala nas je sa Ukrajinom koja je u devastirajućem ratu i pod agresijom ruske okupacione sile.

Dobro, ne možemo kazati da nismo znali kako je geostrategija, pogotovo u ratnim vremenima, daleko po značaju ispred problema korupcije, nepotizma i ostalih ubleha kojima nas je zasipao i Brisel i Berlin. Ako imate teritoriju koja je tu na putu ruskih tenkova i koja je brana širenju Putinovih hordi i ako iza sebe imate USA koja još uvijek pod Bajednovom administracijom vjeruje da će dobiti rat u Ukrajini, onda je jasno kako i Moldavija i Ukrajina, pride sa Gruzijom mogu naprijed, a BiH ne može.

Evropu vode djeca Netflixa

Pa ipak, ni ta situacija nije do kraja jasna, jer je upravo Balkan gotovo sigurno, po riječima svih relevantnih svjetskih analitičara buduće žarište na koje će Rusija ispucavati svoj uticaj skrećući pogled sa Ukrajine i uvaljujući EU i USA još jedan vruć krompir. Još ako se uzme povijesni kontekst Balkana kao dokazanog povijesnog bureta baruta, onda je tek jasna kratkovidost evropskih političara koji se ponašaju više kao razmažena djeca, kojoj je uskraćen Netflix, nego kao generacija ozbiljnih ljudi koji će biti odgovorni za eventualno ratno zlo u srcu Evrope. Ali ovdje nam mora biri jasno jedna stvar-ti isti novi evropski političari i JESU postmoderna djeca Netflixa i blještavog američkog dream-popa, a ne neki ljudi koji su dumali povijesti ili strategiju iz npr. 19. vijeka. Što će nam kazati da je jedino diktator Putin, paradoksalno, dovoljno ozbiljnom shvatio i sagledao geostratešku situaciju u 21. vijeku.

Pa neka nam je onda sretno i berićetno čekanje na vječnoj-čitaj turskoj klupi EU čekača, za koju će mnogi reći i da je islamska, a Evropa ne ljubi islam. Samo što je za razliku od nas Turska preozbiljna zemlja sa preko 80 miliona ljudi i zastrašujuće jakom privredom, dok je BiH na Balkanu, rahmetlijska sramotica.

Stvar je jasna da jasnija ne može biti-EU nas neće, jer smo takvi kakvi jesmo, a bogme i jer je EU takva kakav jeste sad-uskogruda, desničarsko-islamofobna zajednica koja ni sama sebe ne čuje, koja boluje od svih birokratskih bolesti, koja je u podaničkom položaju prema USA i koja se NIŠTA ne pita u svjetskim razmjerama, niti je ko pita sve i da hoće. Jednom riječju, EU je danas u velikom svijetu bitna, taman koliko je toj istoj EU BiH bitna. Što bi se reklo kosmička (ne)pravda.

RS bi na Ural, ne u EU

Sa druge strane smo vrli mi. Dakle ljudi i zemlja koja stoji na mrtvoj tački sve ove decenije bez neke želje da ide naprijed.

Pa onda zvuče ne samo smiješno nego i licemjerno i besmisleno rečenice prvog policajca BiH Nenada Nešića, kad kaže da EU nema nijedan argument zašto je Moldavija ispred BiH na evropskom putu i dodaje:

“Takvih argumenata nema! Zato bi bilo pošteno da nam kažu da Zapadni Balkan ne vide kao dio proširenja EU“.

Da pomognem ministru Nešiću u traženju argumenata koji su mu pod nosom i da ga brzinski razuvjerim:

1. Moldavija iako ne zna gdje su joj granice HOĆE I ŽELI U EU. Za razliku od 49% BiH, preciznije entiteta RS, koji postavlja granice tamo gdje ih nema i koji bi da se pita i da odlučuje umjesto u EU išao kolektivno na Ural, makar ideološki.
2. Kako je dobro primijetio Senad Avdić, Moldavija je, “koliko je to realno u stanju, prihvatila tzv. Kopenhaške kriterije (za pristupanje), odnosno, uskladila svoju vanjsku i sigurnosnu politiku s politikom Evropske unije“.
3. Moldavija ne opstruira pregovore sa EU nego se trudi u sklopu svojih skromnih kapaciteta da ih ostvari

Jednom riječju, neozbiljno je ne raditi ništa ili čak raditi direktno protiv odredbi EU (RS otvoreno podržava zločinca Putina) i onda se pitati “što nas niko neće“. Pa nećemo ni sami sebe ovakvi kakvi jesmo, a kamo li EU. I za slikovit opis cijele ove apsurdne situacije u kojoj “mi kao hoćemo u EU, a oni nam kao ne daju“ slijedi baš Nešićev tvit odmah nakon licemjernog pitanja zašto nam ne daju u EU, a u tvitu se Nešić, vjerovali ili ne i pita zašto se sudski spor protiv Dodika ovako brzo odvija (sic!). Možete li zamisliti bilo gdje u svijetu državu u kojoj prvi policajac javno zamjera tužilaštvu svoje zemlje na ekspeditivnosti u radu?!

Mart 2030?

Dovoljno je kakvom briselskom birokrati na poziciji moći da pročita samo zadnje dvije Nešićeve izjave u kojima brani Dodika i sa funkcije ministra ga štiti i od suda i od suđenja pa da kaže – nije za vas mart 2024., javite se u martu 2030.

A što je realna godina za neke početke, da se ne lažemo, i to ako se do tada zadovolje dva vrlo bolna i osjetljiva uslova:

1. Da EU postoji u svojim granicama, sa svojim ingerencijama i u svom kapacitetu kakvog vidimo danas
2. Da BiH postoji kao cjelovita i nedjeljiva država, za šta se silno borim!

Pa je onda nakon svega zaključak i više nego jasan: nesretni Brisel nas ovakve kakvi jesmo neće ni za živu glavu, a mi baš ovakvi kakvi jesmo ne znamo, ne možemo i nećemo do Brisela. Što bi kazao narod duplo golo. Ili kako kažu matematičari – sa nulom ne vrijedi množiti jer dobijate nulu naravno.

I onda ostajemo tako nulirani sve sa ovom nakaradnom vlašću da nas laže obećanjima glede EU i sa Briselom koji u svom sljepilu, neradu i lošoj anticipaciji stvarnosti strijepi od Putina, ne radeći ništa i čekajući sve novu američku pomoć kao rezervni igrač na svjetskoj klupi.

Što bi rekli pesimisti ili dobro obaviješteni realisti, ne brinite, sad je još dobro kako će nam biti.

(Radio Sarajevo/foto:europa.ba)