“I šta kaže fini beograski svet, smetaju litijaši kockastih glava i gradu, i saobraćaju, i kulturi, i ljudima? A kad su isti ti pravili četničku kontrarevoluciju u Crnoj Gori, onda su bili “pošteni narod u borbi protiv korupcije”. Licemjerje na najjače!

A bitka za Beograd propo?

Analitičar Ljubomir Filipović sarkastično je opisao kako su za TV gledaoce u Srbiji izgledale “veličanstvene“ litije u Crnoj Gori, pa dodao:

“Ali nije bilo ovakve žablje perspektive u medijima. Vijesti su izvještavale iz drona sa šljaštećim ekranima telefona.“

I zaista, nećete naći niti u jednom srbijanskom mejnstrim mediju bilo kakvu informaciju da se u Beogradu održavaju litije srednjevjekovnih svetosavskih hudnika i četnika, istih onih koji su napravili klerikalnu kontrarevoluciju u Crnoj Gori prije dvije godine.

Ne pravi Marićev Happy, niti Mitrovićev PINK nikakve specijalne emisije “Bitke za Beograd“ po uzoru na sramnu medijsku “Bitku za Nikšić“. Ne, nema naprdanja o “borcima protiv korupcije koji štite religijska prava“. Ništa!

Čak ni Novak Đoković, koji se poslovično “apolitično“ oglašavao govoreći kako će u Crnoj Gori “osvježiti“ kad litijaši pruzmu vlast, ne javlja glede litija u rodnom mu Beogradu. Nisu mu valjda zanimljive, ko će ga znati ili čeka da vidi kakva će biti cijena kvadrata zemljišta na Kalemegdanu.

Litijaši od boraca protiv korupcije do nevdiljivih talibana

Izgleda, nešto nije uputno hvaliti litijaše ovih dana u Beogradu koji traže svoja srednjevjekovna talibanska prava u Srbiji, ista ona “prava“ koja su tražili i u Crnoj Gori.

A traže, uvijek isto, traže u ovom slučaju zabranu Europrajda, jednako kao što su tražili i zabranu funkcionisanja normalne, sekularne, građanske zemlje Crne Gore.

Pa sad, odjednom na tim licemjernim olimpijskim igrama srbijanski građanisti izražavaju svoje nezadovoljstvo “kockastima glavama“, koje hodaju ulicama Beograda. Nije nego! A nisu im smetale te kockaste glave kad su poganile crnogorske gradove. Naoprotiv!

O da, litje se vraćaju kući. Istoj onoj kući tu u centru Beograda, odakle su projektovane, osmišljene i pokrenute kao klerikalno zavojevačko oružje.

A ko se homofobije laća, od homofobije strada. Pa je sada na Vučiću, tzv. opoziciji i silnim NGO-ovima da objasne, ako uopšte imaju kome objasniti, kako su to dobri “borci protiv korupcije i zaštitnici ljudskih prava“, koji su praznili crnogorske gradove odjednom postali ili nevidljiva bića ili “balkanikusi vulagrisi“, kad traže jednak kantar srednjevjekovlja i za matičnu Srbiju? Kako se to najednom “sila pacifističkog svjetla“, pretvorila u “nije se desilo armiju“?

I najvažnije pitanje, kako se društvo, koje je glasno zagovaralo destabilizaciju susjedne zemlje, tako snažno ućutalo kad joj ista takva destabilizacija kuca na vrata?

NVO, pokret koga nema

Da se razumijemo, nije ovo tekst o četnicima-litijašima. O njima ponajmanje, oni su samo vojska, oruđe i vox populi jednog društva, duboko bolesnog društva u kome su ovakve postrojbe osposobljene da prave kontrarevolucije.

Ovo je tekst o onoj tihoj, licemjernoj većini, koja je po sistemu “da komšiji crkne krava“ dočekala da joj njihova Šarulja dobije antraks.

Ovo zato i jeste najviše pisanije o silnim srbijanskim i regionalnim NVO aktivistima, koji su zdušno podržavali “borbu protiv Đukanovićeve samovolje i tiranije“, a sad šute kao zadnji pizduni, dok im se baš njihovo litijaško oružje okreće protiv njih u njihovj kući. Ili još gore, sad su se sjetili LGBTQ populacije, sad su se sjetili prava manjina, sad se brinu ko će biti sljedeći, ne pitajući se ko je bio prvi i kako su kreirali, baš svi oni zajedno jedog kleriklanog monsturma Crkve Srbije, koji će i to baš Srbiju odvesti tasmo gdje većina i hoće- u novi Srednji vijek.

Pa se uzaludno pitaju svi oni, a gdje je sad Beograd, koji je “bio svet“ i u šta se pretvorio? Pa pretvorio se najviše vašim licemjerjem u četničku palanku, kako onomad zaključi Dežulović. Jednako kao što ste preveli četnikka i u udžbenicima na pravu stranu povijesti, tako se sad pravite da nema litija u vašem Beogradu, jer su vaše, baš vaše oružje!

I dok se ori – Ne damo svetinje – Beogradom, Nenad Čanak sjajno zaključuje:

“Pa, zar je neko STVARNO mogao misliti da će “litije” da se završe na rušenju evropske Crne Gore? Eto ih sada u Beogradu da stave Vučiću do znanja šta ga čeka ako Srbiju potpuno ne preda Kremlju. A uloga SPC u svemu tome je, najblaže rečeno, sramotna.“

I eto tako, Crkva Srbije provodi do kraja svoj plan, znajući da iza sebe ima makar 80 odsto opijenog, nadrogiranog, nepismenog, ideološki nafilovanog naroda, koji bi radije u rusku gubernijcu nego u EU. Sad im je sve lakše.

Drugovi umjetnici na odmoru

Ponavljam po hiljadu puta, nije (samo) do tog naroda, nego do onih silnih koji su licemjerno čekali, tihovali, birali strane ili otvoreno podržavli ove horde u susjednoj državi Srbiji.

A zar nije tako?

Gdje su svi silni beogradski intelektualci, umjetnici, sportisti, glumci, javni radnici, gdje su svi oni “borci protiv korupcije“ da osude ovo zlo sa beogradskih ulica i ukažu gdje mu je korjen?

Nema ih i neće ih biti! E zato je Srbija tu gdje jeste i zato je to društvo na evropskom dnu, u crkvenom i nacionalističkom talogu.

A LGBTQ populacija? A svaka druga manjina? Pa biće joj onako kako biva manjini u svakom totalitarnom društvu. Na žalost!

Ali tu boljku je trebalo liječiti prije dvije godine najmanje ili prije 30 godina kad je i trebalo. Ovako?

Ovako će Boško Obradović i pridruženi fašisti bez bilo kakve sankcije svojatati tuđe države, a Crkva Srbije će nakon ovog “nedavanja svetinja“ planirati neki novi desant.

Eto, litije su kao bumerang ili Lesi-uvijek se vraćaju kući i ruci koja ih šalje. A neka kuća i ruka vide šta će sa njima.

(CdM)