Lijepo je, braćo Srbi, lijepo je srbovati s Manjače. Šator, vojnički grah, mlako pivo i hladno pečenje, razvučeni kablovi, još ako padne pokoji četnički guslar ili „niški specijalac“ da zamahne bajrakom — savršen ambijent za patriotsku seansu. Dođeš, uzvikneš „Kosovo je Srbija“, poljubiš bajrak RS, a potom se vratiš u garažu u Čelincu, pakuješ ino mlako pivo pored traktorske gume i sanjaš o velikoj Srbiji s izlazom na more.

Ali, znate šta je još ljepše? Srbovati iz Portoroža. A ima i more!

Jest’ malo skuplje, ali zato ne smrdi na ovčiju balegu, nema krpelja i ne štipaju komarci. Kad srbuješ iz Portoroža, gledaš Ostru s visine, škiljiš na talase što zapljuskuju Savudriju, a ako dobro napregneš oči, vidiš i kako „naša braća Italijani“ šetkaju po Triestu.

A pogled? Pogled puca do Amerike, taman da opsuješ administraciju što ti je nametnula sankcije između gutljaja malvazije i zagriza bijelih zuba u jadranskog škampa.

Kapital patriotizma pere se u Jadranu

E sad, nije Portorož za svakoga. Ne, ne! Nisu to šatori za narod koji jede ukiseljeni grah na plastičnim stolicama dok se drži govor o srpskoj časti. Portorož je za elitu — onu Dodikovu, onu što sramotu pere u talasima slovenskog kapitalizma, onu što patriotizam mjeri kvadratima s bazenom.

Vila u Portorožu? Samo 1,2 miliona eura. Sitnica. Kupio je Đorđe Đurić, zet Igora Dodika. A što da U posljednjih nekoliko godina kapital iz Republike Srpske intenzivno se seli u Sloveniju. Tajkuni i biznismeni iz tog dijela BiH kupuju preduzeća, projekte nekretnina i potraživanja, najčešće na području Ljubljane. Stalno se govori da ljudi iz kruga Milorada Dodika, dugogodišnjeg lidera bosanskih Srba, posjeduju i luksuzne vile i apartmane u slovenskoj Istri, piše Necenzurirano. Ne? Valja se smjestiti na mjestu gdje te ni NATO ni EUFOR neće dohvatiti, ali gdje svejedno možeš preko kamera na mobitelu gledati kako ti glupi narod pjeva i četniča na Kozari.

Da, to je onaj Đurić koji je na američkoj crnoj listi. Ali ovdje je sve bijelo: bijeli bazen, bijeli mozaik, bijeli frižider pun bijelog vina. Samo savjest nije bijela — ali ko to još nosi sa sobom u Portorož?

Dok narod sanja Srbiju, njihova je Slovenija

Nego, jeste li primijetili da svi ti veliki Srbi nekako završavaju u zemljama koje su „neprijatelji srpstva“? Malo Njemačka, malo Austrija, malo Italija, sad i Slovenija. Niko, ama baš niko, ne kupuje vilu u Nišu, Surdullici, Srpcu ili Smederevu. Nema tamo budućnosti.

Nema ni mora, da se ne lažemo.

Pa nije valjda da će srpski svet da se brčka na Adi Ciganliji dok Dodikova ekipa iz Banjaluke rentira Portorož?

A narod? E, narod neka šatoruje, neka plače nad sudbinom svetog Kosova, neka mašta o granici na Karlobagu. To mu je i mjera i sudbina. Uostalom, kad već ne može da plati more, može da pjeva:

„Oj, Kosovo, Kosovo, zemljo moja rođenaaa…“

Dok pjeva, Đorđe Đurić pritiska daljinski da zatvori tende na vili. Sunce je prejako. A skupi su i ovi škampi, jebem li im more.

Na Manjači bajrak – u Portorožu biznis

Sve je to, dakle, jedan savršeno sinhronizovan performans:

• Ti pjevaš i nosiš bajrak,

• On šalje pare zetovima,

• Ameri uvode sankcije,

• Slovenci klimaju glavom i prodaju vile,

• A Milorad Dodik smišlja još jednu pesmu: „Ne dam državu… osim kad je iznosim!“

I tako u krug.

Jer kad dođe do para — nema više priče o svetim srpskim granicama. Ima samo granica u zemljišnim knjigama Slovenije, Italije i Austrije sa pripadajućim bankovnim računima i nekretninama. Kad su sankcije stigle, Igor Dodik nije išao na Manjaču da se žali. Ne, otišao je u Portorož. Jer zna gdje je „naša stvar“ — u kešu i kvadratima.

Zaključak? Lako je voljeti Srbiju i RS – kad živiš u Sloveniji

Zato, braćo i sestre, nemojte zamjeriti. Neko mora pod šator. Neko mora da se poziva na svetosavlje i da vrišti na komšije da su izdajnici i poturice. Neko mora da drži front.

A neko drugi, e taj neko, mora i da hladi jajca u Portorožu.

Jer tako funkcioniše patriotizam iz Banjaluke.

On je bučan na mitingu, ali tih kad se broje kvadrati.

On ratuje u pjesmi, a kupuje mir u Portorožu.

On sanja Veliki Srbiju – ali kupuje Sigurnu Sloveniju.

I uvijek, ali baš uvijek, ima adresu stanovanja iz koje se lako vidi — da nikada nije bio s narodom, nego iznad njega.

Zato, srbujte, braćo. Ali srbujte na rate.

Jer keš ide — na more u Sloveniju.

(Radio Sarajevo, foto: lična arhiva)