Gradsko vijeće Sarajeva usvojilo je prijedlog gradonačelnice Benjamine Karić o podizanju spomen-obilježja Kazani na Trebeviću, u znak počasti građanima srpske nacionalnosti ubijenim tokom rata.
Put u potpunu katarzu i pomirenje
Ovo je, vrlo moguće, prvi put nakon rata u Bosni i Hercegovini da jedan grad podiže spomenik ljudima koji su pobijeni od strane oružane sile u vlastitim redovima. I tim više, Sarajevo na ovaj način pokazuje kako se bori ne samo za istinu, ne samo za dignitet nevino ubijenih ljudi, nego i za denacifikaciju. Po ovom prijedlogu, a kako se čini biće realizovan, možemo vidjeti da je glavni grad istrajao na istini.
Naravno, biće onih koji će reći šta se čekalo do sada i neće pogriješiti. Biće onih koji će pitati zašto na spomeniku neće stajati imena ubica, biće onih koji će sve ovo staviti u folder jeftinih PR političkih i populističkih kampanja, ali svi zajedno neće promijeniti činjenicu da će se Sarajevo ovim spomen-obilježjem i zvanično ograditi od zločinaca i da će odati puni pijetet prema ubijenim sugrađanima.
Samo ovako i jedno ovako se može gledati usvojena inicijativa ako ste dobronamjerni i ako zaista želite dobro i gradu i građanima i državi.
Ali, na žalost, nije trebalo dugo čekati na reakcije uhljeb-nacionalista iz manjeg bh. entiteta. Tako predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH Đorđe Radanović ističe da je novi prijedlog gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić o podizanju spomen-obilježja Kazani na Trebeviću “apsolutno neprihvatljiv i uvredljiv za predstavnike srpskog naroda.”.
Ovo više djeluje kao protest zarad protesta kako bi se usporila, obezvrijedila i makar virtualno izbrisala gradnja spomen-obilježja na Kazanima.
S druge strane, pogledajmo šta će pisati na spomeniku:
“Zauvijek ćemo se, s tugom i poštovanjem, sjećati naših ubijenih sugrađana:
Bošković (Spasoje) Nevenka, 1933 – 1992.
Bošković (Simo) Marko, 1929 – 1992.
Ćeranić (Mihajlo) Dragomir, 1943 – 1992.
Drašković (Branko) Mileva, 1936 – 1993.
Frankić-Brkljač (Vinko) Ranko, 1952 – 1993.
Jovanović (Vojo) Duško, 1954 – 1993.
Komljenac (Ilija) Marina, 1926 – 1993.
Lavriv (Mihaila) Ana, 1942 – 1993.
Lavriv (Stefan) Vasilj, 1933 – 1993.
Lemez (Neđo) Novka, 1950 – 1992.
Nikolić (Nikola) Ergin, 1966 – 1993.
Radosavljević (Boro) Branislav, 1952 – 1993.
Šteta (Lutvo) Ago, 1942 – 1994.
Vučurović (Dobrivoje) Zoran, 1952 – 1992.
Žuža (Jefto) Stojan, 1933 – 1992.”
Prijedor, grad okovan zločinima bez spomenika
E sad zamislite spomenik u Prijedoru, na kome će uz istu poruku stajati imena 102 ubijena prijedorska djeteta i još preko tri hiljade ubijenih Prijedorčana. Zamislite da taj spomenik nastane na zahtjev gradonačelnika Prijedora koji, umjesto što po mrežama postavlja svoje opskurne fotografije, treba da radi za sve građane i za sve one koji su bili građani. Bili, pa ubijeni – zbog drugačijeg imena i prezimena.
Zamislite da je Dalibor Pavlović, tako se zove gradonačelnik, ustao, rastrijeznio se pa pogledao oko sebe i kazao:
“Vidite, u mom gradu je ubijeno 102 djece, starosti od tri mjeseca do 17 godina. Bila bi ljudska obaveza prekinuti strašnu šutnju i malenim nakon skoro tri decenije podići spomenik.”
Umjesto toga, jedno veliko ništa, muk nad ubijenom djecom, muk nad Tomašicom, Keratermom, Omarskom…
Spomenici kojih nema
I onda bi mogli redom po okrvavljenoj Bosni i Hercegovini ići, pa se zapitati:
- Gdje je spomenik za strašnu Sušicu u Vlasenici u kojoj je ubijeno 1.617 logoraša?
- Gdje je spomenik za “Vilinu vlas”, masovno silovalište u Višegradu u kome je silovano preko 200 žena?
- Gdje je spomenik za žive ljudske lomače u Pionirskoj ulici i na Bikavcu u Višegradu kada je živo zapaljeno više od 140 žena, djece i staraca?
- Gdje je spomenik za strijeljanu djecu u Trnovu od strane “Škorpiona”?
- Gdje je spomenik za ubijene u Brčkom i Bijeljini?
I tako bi trebalo desetak tekstova samo da se pobroje sva stratišta u RS-u. A ako bi otišli pa pogledali šta se dešava u pobrojanim mjestima i stratištima, umjesto spomenika ubijenim civilima, vidjeli bi kako se slave njihovi krvnici i fašistička ideologija istrjebljenja.
Ovo što je Sarajevo uradilo možda je koju uncu daleko od potpune korektnosti, ali je milijardama milja ispred svega onog što (ne) radi manji bh. entitet, dok skrnavi povijest, prepravlja udžbenike i zločince uvodi na tron heroja.
Na koncu, hajde onako ljudski da vidimo koliko vlasti RS-a daju novaca za Memorijalni centar Srebrenica u Potočarima, a koji se nalazi na teritoriji tog entiteta? Ništa. Nula. Nema sredstava. A kako će i biti, kad je narativ u tom istom RS-u da je riječ o, pazite sad, “muslimanskom vojnom groblju”, kako ga onomad nazva član Predsjedništva Milorad Dodik ili kako prije neki dan reče Milan Jolović-Legenda, zloglasni komandant “Vukova sa Drine” koji su među prvima ušli u pokorenu Srebrenicu-Desilo se to što se desilo (?).
Spomenici i komemoriranje, uslovno kazano drugoj strani, su zapravo spomenici ljudskosti, ultimativni dokaz kajanja i onog što se zove odistinska katarza.
I tu strane nisu bitne. Nakon svega – lli jesi ili nisu čovjek. Spomenik za sve nevino ubijene u ovoj zemlji i regionu je nulta točka, ugaoni kamen od koga se mora krenuti. Bez ali!
A ona 102 ubijena prijedorska djeteta, i nakon smrti i dalje leže mrtva u pokušaju uništavanja sjećanja. Umjesto toga, čiča Draža, krvnici Mladić i Karadžić, još uvijek gledaju s murala svoj zaluđeni puk diljem Srbije i RS-a.
“Oprostite maleni, što vas nismo uspjeli zaštiti”, trenutno su samo riječi u zraku. Bez i jednog spomenika, koji bi morao biti u granitu najtvrđem.
Za sve njih, a oni su:
- Alagić Sulejman, 17 godina
- Ališić Anel, 15 godina
- Ališić Muhamed, 17 godina
- Bačić Elvisa, 11 godina
- Bačić Ernest, 3 godine
- Bačić Ferida, 13 godina
- Bačić Jasmin, 8 godina
- Bačić Nermin, 13 godina
- Bačić Nermina, 6 godina
- Bačić Sabahudin, 13 godina
- Bačić Semir, 5 godina
- Bačić Sudbin, 17 godina
- Bačić Refika, 5 godina
- Bačić Zikret, 16 godina
- Bačić Zikreta, 10 godina
- Bašić Maida, 12 godina
- Bašić Enver, 15 godina
- Behlić Aladin, 13 godina
- Behlić Anel, 1 godina
- Behlić Ermin, 16 godina
- Behlić Senadin, 9 godina
- Bešić Edin, 15 godina
- Bešić Kemal, 15 godina
- Blažević Suad, 17 godina
- Brdar Emsud, 16 godina
- Brdar Jasmin, 16 godina
- Brdar Samir, 15 godina
- Čaušević Edin, 16 godina
- Čaušević Emir, 16 godina
- Dedić Damir, 16 godina
- Dedić Elvis, 17 godina
- Dolić Vjekoslav, 16 godina
- Duračak Džemal, 16 godina
- Duratović Enes, 17 godina
- Duratović Halid, 15 godina
- Dženanović Ajdin, 8 godina
- Dženanović Alen, 4 godine
- Dženanović Idriz, 15 godina
- Dženanović Maida, 17 godina
- Đonlagić Fehim, 17 godina
- Ejupović Edis, 17 godina
- Forić Amir, 11 godina
- Forić Mirsad, 17 godina
- Habibović Almir, 17 godina
- Hadžić Jasim, 17 godina
- Hajrudin Jasmin, 17 godina
- Harca Miroslav, 17 godina
- Hegić Fahrudin, 16 godina
- Hegić Fikret, 17 godina
- Hodžić Alija, 17 godina
- Hopovac Adis, 5 godina
- Hopovac Ibrahim, 7 godina
- Horozović Nermin, 11 godina
- Horozović Nermina, 15 godina
- Hrnić Zlata, 15 godina
- Jakupović Armin, 14 godina
- Kadić Dževdet, 17 godina
- Kadić (Abdulah) Edin, 17 godina
- Kadić (Dževad) Edin, 18 godina
- Kadić Elvis, 15 godina
- Kadirić Admir, 17 godina
- Kadirić Fahrudin, 16 godina
- Kadirić Nedžad, 16 godina
- Kadirić Sanel, 14 godina
- Kadirić Suad, 17 godina
- Kaltak Almir, 16 godina
- Karagić Amir, 15 godina
- Karagić Jasmin, 15 godina
- Karagić Samir, 17 godina
- Karagić Elvir, 16 godina
- Kenjar Muhamed, 10 godina
- Mahmuljin Faruk, 17 godina
- Mahmuljin Midhat, 16 godina
- Marošlić Almir, 15 godina
- Matanović Ervin, 16 godina
- Matanović Goran, 14 godina
- Matanović Zoran, 17 godina
- Matanović Predrag, 17 godina
- Mešić Elvedin, 17 godina
- Mlinar Luka, 15 godina
- Muhić Nedžad, 17 godina
- Mulalić Emira, 5 godina
- Pašić Sakib, 16 godina
- Poljak Ilijaz, 17 godina
- Pranjić Krešimir, 14 godina
- Ramulić Kemal, 17 godina
- Redžić Almir, 14 godina
- Redžić Namir, 3 godine
- Redžić Vahid, 8 godina
- Rizvanović Elvis, 14 godina
- Salihović Midhet, 15 godina
- Selimović Elvir, 17 godina
- Sječić Edin, 17 godina
- Softić Velid, 3 mjeseca
- Švraka Mirsad, 17 godina
- Talundžić Almir, 17 godina
- Tatarević Amir, 17 godina
- Tukerić Stipo, 14 godina
- Vojniković Sanel, 15 godina
- Zulić Admir, 17 godina
- Žerić Armin, 17 godina
- Osmanović Muharem, 17 godina
STUPS: Odbrojavanje