Sličan se sličnom raduje, te je tako i Milorad Dodik napravio u Banjaluci spektakl „samo za svoje oči“. Dočekao je predsjednicu Savjeta Federacije Federalne skupštine Rusije Valentinu Matvijenko. Ovo „spektakl za svoje oči“ treba shvatiti najbukvalnije.

Policija u RS-u je još juče izdala saopštenje, zapravo više naredbu pučanstvu Banjaluke u kojoj stoji da građani bez prijeke potrebe ne izlaze na ulice, ako izlaze, da ne nose rance, da nose lična dokumenta, zamrače prostorije, navuku zavjese i roletne u stanovima, ne izlaze na prozore, balkone…

Sve u svemu, kombinacija Varšavskog geta i vulgarnog dočeka totalnog pomračenja Sunca 1999. Pa se Banjaluka zaista danas doimala kao mrtvi grad okupan istim tim suncem, na čije su ulice izašli policajci u svim mogućim uniformama ruku pod ruku sa lokalnim rusofilima.

To što je život stao zbog nekakve predsjednice Savjeta Federacije ruske skupštine najmanje je važno. Zlobnici bi rekli kako se život u Banjaluci odvija po strogim političkim metronomima Dodika i klike mu. I ne bi pogriješili. Sve u svemu, rusofilsko demonstriranje sile, što dobrovoljno, što po naredbi.

Scenografski igrokaz

Tako je hljeb, so i folklor bio samo dio scenografskog igrokaza kojim je dočekana pomenuta dama. Helikopteri su špartali po nebu, snajperisti zurili sa zgrada, policajci na svakom ćošku… Opsada po mjeri Dodika.

Režimski RTRS pripremio je cjelodnevni program, iz kojeg izdvajamo mišljenje rusofilke analitičarke, koja je rekla da joj je drago što ju je policija zaustavila i legitimisala (sic!).

Pa sad nije najjasnije da li se Dodik plaši što će mu neko pokvariti svepravoslavnu žurku ili narod tretira kao potpune idiote? Zašto? Evo juče je pomenuta Valentina Matvijenko bila u Sarajevu, pa se Sarajlije nisu morale skrivati od policije.

Ako znamo da je Banjaluka dobrovoljno Putinom opčinjena, sve su prilike da se policija naoštrila jer joj se može, jer je narod apatična bezlična masa i, na koncu, jer na ovaj način pokazuje zube ljudima koji protestuju ispred Tužilaštva i traže pravdu za ubijenog mladića Davida Dragičevića.

Sve u svemu, opskurno, skaradno i nakaradno.

No, ima jedna druga stvar, mnogo važnija.

Dobro došla, persono non grata!

Zašto nijedna stranka u cijeloj Bosni i Hercegovini nije postavila pitanje ko je i po kojem osnovu pozvao i ugostio Valentinu Matvijenko, koja je zbog svoje uloge u ruskoj aneksiji Krima pod sankcijama Amerike i Kanade? Zamrznuta joj je imovina u obje zemlje i zabranjen ulazak. Nije čudno što je ta i takva persona došla u Banjaluku, Dodika da izreklamira. Bili su kod njega i opskurniji likovi iz Abhazije i Južne Osetije.

I da: kad je Dodik u pitanju, stoji ona konstatacija „sličan se sličnom raduje“, jer je isti u nekoliko godina posjetio Ameriku taman koliko i Matvijenko: nijednom.

No, šta je sa zvaničnicima na nivou Bosne i Hercegovine, šta je sa Sarajevom, u kojem službenica Kremlja drži bukvicu parlamentarcima, zalaže se za odlazak OHR-a, kao i povećanje ovlasti entiteta? Čini se da je prije svega rukovodstvo države pokazalo poslovičnu nesposobnost, neusklađenost i namjernu neinformisanost.

Sa druge strane, u prazan prostor su uletjeli ruski jastrebovi, popunjavajući ga strahom, ucjenama i prijetnjama. I da: sveruski uticaj je u uncu jak onoliko koliko mu samostalne države dozvole. A, opet, Bosna i Hercegovina, ovakva kakva je, daleko je od bilo kakvog jedinstvenog odlučivanja.

Koga je Rus i hranio i branio…

Sigurno je da je diplomatija u Sarajevu dobila šamar, da je Dodik dobio nove predizborne poene, a da je polugladnom narodu iznova obećano „povećavanje ruskih ulaganja u Republiku Srpsku“. Objektivno, pomenuta Republika Srpska je samoizolacionizmom spala na to da je Rus i hrani, a, nada se, i brani. A koga je Rus hranio i branio… Neka pogleda Siriju na momenat.

Pa se onda kroz zamračene prozore bolje sagledava realnost u cijeloj Bosni i Hercegovini, upravo kroz dolazak jedne, na Zapadu persone non grata u Banjaluku. Vidi se sva izvještačenost jednog malog, samoizolovanog rusofilskog režima, koji može postati opasan onoliko koliko mu Međunarodna zajednica i država Bosna i Hercegovina dozvole.

Vidi se apsolutna nesposobnost i traljavost državnog rukovodstva Bosne i Hercegovine, vidi se jedan marketing i samopromocija i Rusije, koja, objektivno govoreći, nigdje nije prispjela i kojoj su putinovske oaze poput RS-a za srce prirasle. I vidi se totalna neanticipacija realnosti od strane naroda, prije svega onog u manjem bh. entitetu.

Možemo li išta iz ovoga da naučimo ili, barem, može li ikako ovaj rusofilski kič na dobro da izađe?

S Dodikom u EU NAPRIJED!

Kako kaže politička analitičarka Ivana Marić, moguće je da će se Evropa, baš zbog Dodikove otvorene koketnosti prema Rusima, malo zainteresovati za nas i pogurati nas ovako nesposobne u EU integracije.

Paradoksalno, onda, ako bi se to hipotetički desilo, svi bismo trebali biti zahvalni Miloradu Dodiku i njegovom proruskom gubernijskom režimu u Banjaluci ako nas negdje ekspresno i ad hoc, preko reda uguraju.

Inače, ako se ne uozbiljimo, već u ovoj godini mogli bismo očekivati kojekakve ruske vojne i obavještajne stratege na teritoriji RS-a, što će reći: na teritoriji Bosne i Hercegovine. Inače, ako se ne uozbiljimo, mogli bismo sami sebi da napravimo više problema nego što i mislimo. Jer, u svijetu ništa ne ostaje sakriveno, a posebno posjeta jednog visokog službenika Ruske Federacije, kome nije dozvoljena posjeta SAD-u.

U međuvremenu, zavaljeni u svoje stolice iza zatvorenih prozora i navučenih roletni, u prividnom miru osluškujemo zvuke ništavila, praznih obećanja, predizborne kampanje kako se tope u ruskoj himni i buci vjetroljota.

„Priča se priča da Rusi dolaze“, kaže pop-pjesmuljak. Došli su oni odavno, malo tiše nego što mislimo. Ili se svi pravimo gluvi kod ušiju i slijepi kod očiju.

(Al Jazeera)