Oslobađajuća presuda Miloradu Dodiku nije pravna odluka. To je politički epitaf države Bosne i Hercegovine. I to one iste države koju su mnogi zaklinjući se u nju, pretvorili u pijacu funkcija, uticaja i moći. Jer, kad nema države, ima trgovine.

Kad nema hapšenja onoga koji ruši ustavno-pravni poredak taj biva osobođen, a država osramoćena, pinižena i poražena. Kad nema institucija, ima seoskih dilova. Kad nema pravde, ima kafanskih dogovora po ambasadama, kabinetima i na tajnim večerama. I zato danas Milorad Dodik šeta slobodno — ne zato što je nevin, nego zato što je moćan, a država sa svim svojim polugama od SIPA-e do ostalih institucija impotentna.

Tužilaštvo BiH obustavilo je istragu protiv njega, Viškovića i Stevandića zbog napada na ustavni poredak. A ustavni poredak? On je već odavno napadnut, razvaljen i ponižen. Njega nema, da se ne lažemo! Ne treba ga više ni rušiti — ostao je samo skelet, birokratska olupina koju više niko ni ne brani ali je zato svi mi svojim novcima hranimo. Dodik je preveslao sve.

Preveslao je Trojku, preveslao međunarodnu zajednicu, preveslao je narod. Prodao je ciglu Ustavnom sudu i svi su je kupili i predstavili ke kao temelj mira. A zapravo — to je temelji raspada zemlje kakva bi trebala biti.

Ali, gospodo, ako hoćete tronacionalnu meseobinu sa torovima i stokom sitnog zuba-bujrum! Kad čovjek koji ruši državu dobije slobodu, a oni koji vjeruju u državu dobiju prezir i šutnju, to više nije ni država ni pravda. To je farsa sa pečatom.

Zato današnja presuda nije Dodikov trijumf. To je naš epski poraz. Poraz svih nas koji se još usuđujemo izgovoriti riječ građanska Bosna i Hercegovina bez ironije. Jer ova zemlja, u ovakvom pravosuđu, u ovakvoj trgovini, više ne kažnjava zločin — nego nagrađuje bezakonje. A Dodik? On će se i dalje šepuriti, slikati s osmijehom i pričati o ‘srpskoj časti’. I sve dok mu to dopušta država koju on ruši, a mi nijemo posmatramo — e mi nismo žrtve. Mi smo saučesnici.

(Radiosarajevo.ba, foto: NDNV)