„Evo iz groba pripadnici Wehrmachta sve sa pobočnicima uz Ljotića i Nedića sa onog svijeta čestitaju Kačavendi na odlikovanju, jer se bori za iste vrijednosti kao i oni u streljačkom stroju u Kragujevcu dok gledaju ubijenu djecu ispred sebe.“

Suluda vijest glasi da je episkop šumadijski Jovan u Kragujevcu, odlikovao umirovljenog episkopa zvorničko -tuzlanskog Vasilija Kačavendu najvišim ordenom te eparhije Srpske pravoslavne crkve – Ordenom šumaričkih mučenika. Dobro ste pročitali, Kačavenda je odlikovan ordenom ustanovljenim u znak sjećanja na strijeljane đake.

Koje su to Kačavendine „zasluge“?

Pa se postavlja pitanje za šta je to tačno dobio orden Kačavenda?

Možda za utemeljene optužbe da je silovao Milića Blažanovića, đaka kome je obećao novac za školovanje? Da, da, to je ono dijete koje se poslije raznjelo bombom! Njegovi dijelovi glave i otkinute šake tajno su sahranjeni u dvorištu manastira Papraća, a preostali dijelovi tijela sahranjeni su, bez vjerskog obreda, u groblju njegovog rodnog mjesta Petrovo.

Podsjetiću vas, advokat Duško Tomić i Svetlana Broz su prije tačno deset godina (15.05.2014.) Tužilaštvu BiH podnijeli krivičnu prijavu protiv Vasilija Kačavende, penzionisanog vladike tuzlansko-zvorničkog. Prijava se bazira na osnovanoj sumnji da je Kačavenda u periodu od 1997. do 23. maja 1999. godine počinio teška krivična djela: obljubu nad maloljetnim bogoslovom Blažanović Milićem i to više puta, ali i zbog organizacije ubistva Milića 23. 5. 1999. godine radi prikrivanja obljube nad njim.

“Postao sam zatočenik i uvijek su me pratili. Dobio sam lažna dokumenta, ličnu kartu u BiH i bio sam prijavljen u Brčkom kod Slavka Maksimovića, sveštenika koji je optužen za pedofiliju. Čak mi je i pasoš bio u izradi. U Kačavendinom dvoru sam vidio samo užas. Igumani su podvodili mladiće koji su dovođeni i sve im je nuđeno, baš kao meni. Vidio sam prebijanje onih koji su pričali da je vladika pedofil i homoseksualac. Dolazili su i razni biznismeni, pravljene su terevenke i pijanke u toku posta. Dovođeni su dječaci bez roditelja, iz siromašnih porodica, i nijedan nije smio biti stariji od 11 godina.”

Ovo je samo dio potresnog svjedočenja Bojana Jovanovića iz Beograda, bivšeg đakona Vasilija Kačavende.

Taj isti Bojan Jovanović tvrdi da je mladi bogoslov Milić Blažanović ubijen zato što nije htio da spava da vladikom Kačavendom.

“Taj mladić je zbog toga poslan u kažnjenički manastir Papraća kod Šekovića. Bolje uslove za život imali su logoraši nego oni koji su tamo. Po zvaničnoj verziji, Milić se raznio bombom, ali to nije istina. On je bio dijete, bombu nije imao. Pitao sam Kačavendu za taj slučaj, a on mi je odgovorio da o tome neće da priča, da je Milić bio bolestan i da sa tim nema ništa”, ispričao je Jovanović i otkrio da je sa jednim starijim sveštenikom našao dio tijela nesretnog Blažanovića i da su ga stavili u mali sanduk i tajno sahranili u manastirskoj porti, tokom noći.

Budimo posve jasni, ovo su ozbiljne optužbe za pedofiliju, masovnu pedofiliju, mučenje i ubistvo u konačnici. Ovo su optužbe po kojima se može komotno snimiti kakav ogavni snuff film. Ali, pazite, ovo su optužbe koje stoje nad Kačavendinom glavom deset godina. I, da je narečeni Bojan Jovanović lagao, morao je po građanskoj parnici odgovarati za klevetu, ali nije.

I od tada do danas je Kačavenda zaštićen kao bijeli medvjed. Čak je i Crkva Srbije shvatila da je riječ o ozbiljno poremećenoj osobi pa ga je penzionisala i sklonila od ljudi. Makar se tako mislilo. I možda je Kačavenda sklonjen, ali je sve vrijeme iznad zakona.

Penzija i nagrade

Ako ne vjerujete da je iznad zakona, dovoljne su samo dvije crtice najkonkretnije vezane za Kačavendu:

Čovjek koji je se sumnjiči za pedofiliju i ubistvo, pazite sad, dobija u međuvremenu Zahvalnicu Međureligijskog vijeća BiH za “dugogodišnji doprinos razvoju međureligijskog dijaloga u BiH”.

Tako penzionisani Kačavenda sa bremenom tužbe za pedofiliju i ubistvo, predvodio je litiju u centru Banjaluke prilikom osveštanja srpsko-ruskog hrama 2018. Dobro ste pročitali. Osumnjičeni pedofil među djecom promoviše tzv. svetosavlje.

Naravno, nije to prvi takav slučaj u povijesti srpske, niti bilo koje druge crkve, ali za ovaj hodajući, nagrađivani slučaj, zvani Kačavenda, postoje najozbiljnije optužnice do sada.

Pa ipak, od bilo kakvog suđenja, nije bilo ništa. Šta radi policija, šta radi sudstvo, šta radi tužilaštvo, na kraju krajeva, šta radi sve do sad država Bosna i Hercegovina? Ne treba smetnuti sa uma da je Kačavenda državljanin BiH, a da su se sva zlodjela koja mu se stavljaju na teret zbila na teritoriji BiH. Država BiH, sa pripadajućim joj entitetom RS, radi jedno veliko NIŠTA. I poslije svih ovih optužnica, Kačavenda je dobio na hiljade rukoljuba od strane visokih političkih aktera otužne nam stvarnosti diljem regiona, a o njegovom položaju u Crkvi Srbije ne treba trošiti riječi.

A šta ako je Kačavenda zaslužio orden?

I sad orden posvećen ubijenoj kragujevačkoj djeci, čovjeku kome se na teret stavlja zlostavljanje i ubistvo djeteta?

Ovim aktom Crkva Srbije pokazuje koliko zapravo nipodaštva svoj vjerujući puk i koliko se sprda sa svima njima. I ne radi se samo o svetosavskoj sekti koja ima veze sa hrišćanstvom koliko i Kačavenda sa čovjekoljubljem, radi se baš o sprdnji sa vjerujućim pukom, koji ni sam ne zna šta da kaže. Ako ima šta reći.

Ili?

Ili je Kačavenda odlikovan zato što je protiv djece, zato što se kao i njegovi ideološki i duhovni pratioci za vrijeme Drugog svjetskog rata, Nedićevci i Ljotićevci bori da je djece što manje? Možda je odlikovanje stvarno dodijeljeno čovjeku ali iz vizure Crkve koja se ponaša kao okupatorska tvorevina?

Onda sve to ima smisla!

Jer ako su Nedićevci i ostali kvislinzi potkazivali djecu i u Kragujevcu ih izručivali Nijemcima na strijeljanje, pa to na mikroplanu ponavlja Kačavenda, onda sve dobija jedan novi smisao. Doduše mračan, nakaradan i izopačen, ali opet smisao.

Biće da je to!

Samo, onda Kačavenda nije dobio Orden šumaričkih mučenika, nego Orden za STVARANJE novih šumaričkih mučenika. Jer, što je više Kačavendi na svijetu, to je više mrtve djece, to je više mučenika.

Ah, ti mediji, samo su trebali prenijeti pravilno vijest.

Evo iz groba pripadnici Wehrmachta sve sa pobočnicima uz Ljotića i Nedića sa onog svijeta čestitaju Kačavendi na odlikovanju, jer se bori za iste vrijednosti kao i oni u streljačkom stroju dok gledaju ubijenu djecu ispred sebe.

P.S.

Prema njemačkom izvještaju, ubijeno je 2.300 ljudi, a noviji srpski i njemački istoričari se slažu da je broj ubijenih 2.778

Prema konačnom izvještaju ne znamo broj nastradalih od Kačavendine “ljubavi“. Jer izvještaja nema.

(CDM, foto: Autonomija)