U ozračju strašne tragedije koja je pogodila dijelove Bosne i Hercegovine, od Jablanice, Konjica, Kiseljaka, preko Fojnice, održani su lokalni izbori u BiH. Jednom rečenicom, u izbornoj noći valjda nije bilo partije koja negdje nije proglasila nekakvu pobjedu.

Građani?

Građani su tihim bojkotom rekli šta misle o svima

Građani su ispodprosječnom izlaznošću rekli što misle o svima – i vlasti i opoziciji. Prvi su imitirali opoziciju opoziciji, a drugi su oponašali vlast iz hladovine opozicije.

I tako u cijeloj zemlji.

A za cijelu zemlju je katastrofalno da se od Velike Kladuše do Trebinja (kasnije o oba grada) suštinski odnos snaga između narečene vlasti i opozicije nije promijenio. Ko god to od danas bila opozicija i vlast. Ovo nije filozofska hipoteza nego realnost. Ili kako reče jedan čovjek, što SDP izgubi u Gračanici, dobije u Bugojnu. Što SDA izgubi u Ilijašu, dobije u Ključu. Što NIP izgubi.., pa dobro – dobije u Ilijašu. Što SNSD izgubi na Palama, dobije u Drvaru. Što HDZ izgubi u Žepču, dobije u Odžaku.

I tako bismo mogli nabrajati o porazima i pobjedama svih njih, ali je opet onaj gore pomenuti narod ili građani (od volje vam) svojim neizlaskom pokazao što misli o svima njima. E sad, koliko je pametno ostaviti stranačkim vođama i njihovim partijskim pješadincima da odluče ko će pobijediti – prosudite sami.

Ergo, osvrnemo li se na rezultate, kako su partije prošle?

Većini u Federaciji BiH (samo) žuti karton

NIP, zvijezda prošlog izbornog ciklusa sa svojim neospornim liderom Elmedinom Konakovićem, uprkos osvojenim općinama Ilijaš i Ilidža, suštinski je u padu. Od partije koja je pretendovala da postane “nova SDA,” postala je nevidljivo udruženje u većem dijelu zemlje. Svoju kampanju su fokusirali na to “kako da ne budu SDA”, dok su suštinski bili “zamjenska SDA“ i to je to. Kako je SDA već dvije godine u opoziciji, NIP je sam sebi ideološki zabio autogol, ali ljudi iz ove stranke imaju dvije godine da vide šta će i kako će dalje.

Naša stranka, jezgrovito – ni naprijed ni nazad, a to znači da imaju Srđana Mandića kao prvog čovjeka općine Centar. Pa se postavlja pitanje, hoće li se pozvati na Bakira Izetbegovića i njegovu famoznu rečenicu da je općina Centar bitnija od deset drugih općina. Jer ako jeste i ako nismo licemjeri, kako se onda upravljanje Centrom razlikuje od onog SDA? Ako je to “samo jedna općina,” onda suštinski Naša stranka ima izolovano ostrvo u cijeloj zemlji kojim vlada i može se porediti sa egzotično-manjinskim partijama, a to ona nije ili makar ne bi trebala biti, koliko god je oponenti takvom smatrali.

Pa je i njima sudbina i opstanak na sceni uslovljen žutim kartonom od birača i imaju još dvije godine da dobro razmisle jesu li zaista kombinacija NVO i zavičajnog udruženja na potezu Baščaršija–Vječna vatra, ili ozbiljna državotvorna partija.

SDA je, na prvu, možda i gubitnik, jer ne samo da nema famoznu općinu Centar, nego gubi i bližu okolinu grada Sarajeva, da ne kažem Ilijaš i Ilidžu, s tendencijom da postane endemična vrsta u Kantonu. Ali suštinski, ova partija je na nivou cijele zemlje narasla, iako nema pristupa Sarajevu. Ako pogledamo Bakira Izetbegovića na sinoćnoj presici, on je s pravom poručio da su uzeli i Ključ, ali i Gračanicu i Gradačac koji su bili uporišta SDP-a. Pa je onda, zapravo, negdje ta vaga broja općina na strani SDA, iako se zaista ova partija provincijalizuje, koliko god to elitistički zvučalo. A ovo će najviše njima smetati jer je istina, oni silno žele, žele više nego išta to famozno Sarajevo. Sa svim svojim resursima, dabome, koji bi popunili budžete najveće partije u zemlji i koja bez punog budžeta ne zna funkcionirati.

U naredne dvije godine, SDA će biti u paradoksalno najboljoj poziciji, jer će iz opozicije, uz famoznu patriotsku priču na državnom nivou, moći mobilizirati još birača i onda 2026. krenuti u pohod na vlast. A na Trojci je da im (ne)dozvoli takav ishod.

SDP su možda i najveći gubitnici, jer ako znamo da su i Benjamina Karić i Irfan Čengić, budući načelnici Starog i Novog Sarajeva, zapravo personalno mnogo bliži DF-u nego SDP-u, i ako znamo da je Tuzla sa svojim SDP-om i gradonačelnikom Zijadom Lugavićem faktički samostalan entitet, nema tog Ključa ili Bugojna koji mogu razveseliti Nikšića i ekipu oko njega. Hoću vam kazati, SDP ima toliko frakcija u svom krilu da je pravo čudo da još funkcioniraju i samo stari DNK, nekada velike partije ih održava tu gdje jesu.

Suštinski, naredne dvije godine bit će ključne za ovu stranku koja će se ili personalno rejuvenirati ili će otići na klupu za rezerve, među stranke zavičajne provenijencije.

U RS-u iste nacionalističke priče i jačanje Stanivuković – Dodik osovine

Milorad Dodik je bio sinoć kiseo jer njegov SNSD, preciznije doktor Šobot, nije uzeo Banjaluku, ali suštinski, on, baš on – Milorad Dodik, drži vlast u većini općina u RS-u. A Draško Stanivuković, novi-stari gradonačelnik je ionako više Dodikov čovjek nego nekakav opozicionar. Na vlasti je četiri godine, zaboga. Sa druge strane, kao i u slučaju SDA, SNSD je pokazao da drži ostatak RS-a, uz par izuzetaka, ali rijetkih, i da je infrastrukturno najjača partija sada možda i u cijeloj zemlji.

Gotovo je sigurno da će oni svom silom krenuti već danas na jačanje lokalnih odbora i pripreme za izbore 2026.

PDP, onaj banjalučki, je fingirana opozicija SNSD-u, pa često ne znamo da li je samostalan politički entitet, da li je tek kućni privjesak Draška Stanivukovića ili Dodikova igračka na daljinsko upravljanje.

A to su baš i pokazali ovi lokalni izbori.

U budućnosti, ova partija zapravo vrlo lako može ili nestati, vidjeli ste kako se Stanivuković glasno žali da su mu mnogi partijski PDP drugari stavljali klipove u predizborne točkove, ili će se transformirati u neku verziju Stanivukovićeve spekulativne kopije SNSD-a. Kao što je partija SNSD – Milorad Dodik, tako može postati i stranka PDP – Draško Stanivuković. A mogu se i sjediniti i tako napraviti bastion velikosrpskog nacionalizma u RS-u. A to opet najviše zavisi ne od Dodika i Stanivukovića nego od Vučića i njegovih planova za ovaj dio srpskog sveta.

HDZ gubi lokalnu snagu, ali drži Trojku u šaci

Kada pogledamo Čovićev HDZ, on je ostao na starim pozicijama, uz očigledan gubitak Žepča, i tek nešto malo ojačan u Brčko Distriktu. O Mostaru će se praviti posve druge analize zbog načina formiranja vlasti, pa ovdje neće još zadugo biti jasno ko će kositi, a ko vodu nositi.

Budućnost ove partije je cementirano stabilna, jer igraju u državnoj vlasti, i to ne zbog svoje snage, nego zbog pozicije Republike Hrvatske koja diktira plovidbu našeg BiH broda prema briselskoj luci. Pa se tu Čovićev HDZ pojavljuje kao medijator, naravno baveći se klasičnim ucjenama sa pozicije moći. Račun se ispostavlja Trojci, a onda ga plaćaju svi građani BiH kojima se umanjuje građanski i ustavni izborni kapacitet. I tako će i ostati – od Livna, Širokog, Posušja, Neuma do Ravnog. Te se stvari ne mijenjaju, a vrlo vjerovatno se zbog strašne tragedije i održanih izbora neće mijenjati ni u Kiseljaku, ni u Fojnici.

Frontovi gubitnika

A sad o velikim gubitnicima:

DF, ili da ga nazovem DF – Željko Komšić je suštinski nevidljiv osim tamo gdje je izgubio, a to je preko njihovog Denisa Graca u sarajevskoj Općini Centar. Sve svoje snage su stavili na tu kartu i izgubili. Jednom riječju, SDA ih je nadmudrila, povukla se iz vrućeg sarajevskog kotla i iskusno prepustila DF-u, pa poraz. Džaba priče o nekom rastu stranke od strane njihovog portparola, činjenica je da ova stranka više nema bilo kakvu snagu i da će ili stagnirati ili nestati, ukoliko se ne desi neko veliko čudo. A čuda su čuda, jer se dešavaju vrlo rijetko.

Za dvije godine će biti zadovoljni ako ih bude i u ovakvom obliku.

U RS-u je veliki gubitnik Narodni front, Jelena Trivić, koja je poraz priznala i zvanično ga potvrdila u Banjaluci. Šta se suštinski desilo? Ostali su bez sredstava da se, najblaže rečeno, izraze. Para, da prostite. A zašto su ostali bez sredstava, koja su trebala doći iz Beograda? Zato što su Vučićevi stratezi procijenili da im je bolje igrati na kartu osovine Dodik-Stanivuković nego eksperimentisati s Jelenom Trivić, koja je postala novi Ognjen Tadić – vječiti gubitnik i “zamalo pobjednik“. Hoće li Jelena Tadićevim stopama i završiti u nekoj savjetničkoj fotelji kod Milorada Dodika ili će se povući iz politike, ostaje da vidimo.

Isto važi i za Nebojšu Vukanovića, koji nikako da shvati kako s četničanjem i nacionalizmom među mnogo moćnijim ultranacionalistima i populistima ne može da se istakne. Ali nikako. Ostaće tek jedna njegova izjava iz izborne noći kojom je faktički priznao miješanje iz inostranstva u izborni proces BiH.

Rekao je:
”Imali smo protiv sebe Crnu Goru i Srbiju, koji su danas došli ovdje da glasaju”, nakon gubitka izbora u Trebinju.

A nije Vukanoviću smetalo kada je sa Stanivukovićem išao u Crnu Goru da prekraja izbornu volju ljudi u Nikšiću ili kada je išao na prosrpske proteste na Cetinju? Tada je to bilo u redu?

Velika Kladuša konačno porazila Fikreta Abdića

No, istinski pobjednik lokalnih izbora u cijeloj Bosni i Hercegovini je Boris Horvat, novi načelnik Velike Kladuše. Građani su pokazali kako ZAJEDNO mogu da se izbore za svoj grad, svoju Bosnu i Hercegovinu i sruše separatistu i zločinca Fikreta Abdića i njegove satelite. I zaslužni su baš ujedinjeni građani ovog grada, a ne političke stranke koje sebi prisvajaju zasluge.

Tamna strana ovih izbora je svakako “bitka za Srebrenicu”, izborni inženjering sa automobilima i autobusima punih ljudi iz Srbije koji su odlučili sudbinu Srebrenice za naredne četiri godine.

Jednako tako, još gore, bilo je sramotno vidjeti Draška Stanivukovića na izbornom jestu sa trubačima koji sviraju “Marš na Drinu” u danima tuge, kada cijela zemlja i region žale za nastradalima u strašnim poplavama.

Ako pogledamo ono šta je obilježilo izbore – to je općina Trnovo, koja dobija načelnika iz zatvora. Čuli ste to, sigurno – Ibro Berilo (SDA) iz zatvora je uvjerljivo pobijedio za načelnika Trnova. Kako će to sve izgledati u praksi, ne pitajte me, ovo je nepoznat slučaj. Ali valjda i to govori nešto o stanju u cijeloj zemlji, ako je zatvorenička pozicija preporuka da za vas glasaju.

Kada se podvuče crta, ovo su bili klasični lokalni izbori, dosadne parade egoističnih poltilčara u kojima su svi i dobili i izgubili. Oni koji su silno izgubili u širini, koncentrisali su moć na jednom mjestu, poput Naše stranke, ili oni koji su izgubili koncentrisanu moć u jednoj tački, vratili su širinu poput SNSD-a ili SDA.

A građani samo gledaju i odmahuju rukama! Prođe i ovaj dernek, čuj mene praznik demokratije. Sad ostaju stolovi, kafane i ostala mjesta daleko od izbornih kutija da se dogovori lokalna vlast.

(Al Jazeeera Balkans, foto: lična arhiva)