Milorad Dodik je, u svom već prepoznatljivom stilu, odlučio da se uporedi s Marine Le Pen, francuskom ultradesničarkom i njegovom novom političkom mučenicom. I to, naravno, na način koji je toliko besmislen da bi se i prosječni teoretičar zavjere postidio.

„Je suis Marine!“, piše Dodik, junački stajući uz ženu koja je, gle čuda, imala hrabrosti da se pojavi na sudu. Za razliku od njega, ona nije bježala, nije izmišljala zdravstvene probleme, nije izigravala žrtvu. Ona je, kako god okrenemo, koliko god bizarna i radikalna bila, pokazala više cojones nego on.

A to boli.

Zamislimo na trenutak da se Le Pen ponašala kao Dodik. Umjesto da se pojavi pred sudom, ona bi organizovala masovne mitinge u predgrađima Pariza, u kojima bi okupljenoj rulji objašnjavala kako je žrtva NATO zavjere i kako će EU poslati specijalne trupe da je uhapse. Umjesto da se brani pravnim putem, optužila bi Makrona da joj „zabranjuje politički rad“ i proglasila nezavisnost dvorišta svoje porodične kuće.

A onda bi kao zec bježala po nepoznatim lokacijama…

Ali ne, Marine Le Pen se pojavila pred sudom. Odgovarala na optužbe. Suočila se s posljedicama, koliko god bijesna bila. I to je ta mala, ali ključna razlika između nje i Milorada Dodika. Ona ima hrabrost da se suoči sa sistemom. On? On piše kukavičke objave iz sigurnosti svojih odaja, dok mu advokati smišljaju nove izgovore, a obezbjeđenje drži na gotovs duge cijevi.

U Francuskoj, Marine Le Pen je optužena za zloupotrebu sredstava Evropskog parlamenta – što, da budemo pošteni, i nije rijetka pojava među evropskim političarima. U BiH, Dodik je osuđen jer je pokušao da sruši pravni poredak države. Sitnica.

Pa ipak, on se pravi nevinašce i kreira narativ u kojem su svi protiv njega. BiH država, Evropska unija, američki ambasadori, bh. sudovi, pa sada i Interpol. Cijeli svijet se, eto, urotio da uništi Milorada Dodika, jednog skromnog političara koji se, gle ironije, bori protiv elite dok istovremeno gradi luksuzne vile po Beogradu.

Njegov „Je suis Marine“ je samo jeftini pokušaj samosažaljenja. Jer, ruku na srce, jedina prava paralela koju bi mogao povući nije s Marine Le Pen, već sa kakvim balkanskim kriminalcem koji bježi od pravde dok pakuje kofere za egzotičnu destinaciju bez sporazuma o izručenju.

A možda bi mu i to bio dobar plan. Jer ako nastavi bježati od sudova, jedino što će mu ostati jeste da napiše knjigu iz egzila: „Kako sam postao žrtva svjetske zavjere i kupio vilu na Dedinju“.

(Radio Sarajevo, foto: lična arhiva)