Vijest koja je odjeknula regionom glasi da je u Skupštini Crne Gore izglasana rekonstrukcija Vlade Milojka Spajića kojom su dio vlasti postale stranke bivšeg Demokratskog fronta i Bošnjačka stranka.

Zašto cijeli region priča o ovome, malo kasnije ćemo pojasniti.

Šta će Bošnjačka stranka u koaliciji sa neočetnicima i negatorima genocida?

Prije svega, potpuno je očekivano da Demokratski front četničkog vojvode Andrije Mandića participira u vlasti i oko njih nije bilo nikakve dileme.

Ono što je uzburkalo javnost jeste učešće Bošnjačke stranke (BS) u vlasti sa ljudima koji otvoreno negiraju genocidu u Srebrenici, koji se dive ratnim zločincima Karadžiću i Mladiću, koji se zalažu za istupanje Crne Gore iz NATO pakta i koji poštuju četničku koljačku tradiciju. I ne samo da je ovo puka istina, nego su do prije samo koji mjesec i najviši funkcioneri Bošnjačke stranke sami – doslovno ovim redom ukazivali na sve ono zlo koje sa sobom nosi DF Andrije Mandića i njegovih neočetnika.

Pa se postavlja pitanje, da li su fotelje potpredsjednika Vlade, ministarstva vanjskih poslova; dijaspore; rudarstva, nafte i gasa; socijalnog staranja; demografije i regionalnog i investicionog razvoja i saradnje sa NVO vrijedne vladajućeg zraka koji će Bošnjačka stranka dijeliti sa tandemom Mandić-Knežević? Jesu li ovi bošnjački političari izdali svoju glasačku bazu ili su samo u malom, pragmatičnom moru zaplovili sa ostalim ajkulama crnogorske političke scene?

Preciznije, Može li lider BS-a Ervin Ibrahimović sa svojim ljudima progutati Mandićevu nebulozu da “radi na pomirenju”?

A kad smo kod nabrajanja funkcija, primijetili ste da su u ovoj novoj crnogorskoj Vladi doslovno smišljana ministarstva za sve i svakoga, kako bi se namirili politički igrači u malom ali zahtjevnom ringu. Problem je, kao i do sad, što će ova namirivanja plaćati građani Crne Gore iz ionako šupljeg budžeta.

Zašto je ovo regionalna tema?

No da se vratimo na samu temu, koja je kažem involvirala cijeli region, preciznije, osim Crne Gore, i Bosnu i Hercegovinu, i Srbiju, i Hrvatsku.

Zašto je to tako?

Crna Gora će, logično, na svojoj koži osjetiti kolaboraciju stranka manjinskih partija sa bojovnicima “srpskog sveta”. U takvoj konstelaciji snaga, koliko god se neko upinjao da dokaže kako je bolje sudjelovati u vlasti, nego biti sa strane – pobijedi srpski blok, sve sa listom ostvarenih želja.

Priča o koristi za Bošnjake učešćem BS-a u vlasti, prema tome, bojim se, pada u vodu. I najbolji primjer su bile prethodne vlade u kojima su manjinske partije itekako participirale, pe je umjesto koristi za sve građane usvojen famozni Temeljni ugovor – jedan izdajnički akt kojim se mterijalno i duhovno naslijeđe Crne Gore pro bono prepisuje na Crkvu Srbije. Iza ovoga stoji, moramo to kazati, vlast nekadašnjeg premijera Dritana Abazovića, koji je kao Vučićev pijun, krijući se iza albanskog porijekla zapravo najodgovorniji za izručivanje ove zemlje “srpskom svetu”.

Abazovićevo licemjerstvo

Pa je onda, u najmanju ruku licemjerno prizivanje Abazovića, koji posve podlo u Skupštini Crne Gore kaže: ne može se doći do plaže, sve su straže, sve su straže Ibrahimovića Draže, aludirajući na učešće partije Ervina Ibrahimovića u neočetničkoj vlasti. A, kažem, to je posebno podlo od Dritana Abazovića koji je te iste neočetnike, ne samo doveo na vlast, nego im je omogućio da nizom ugovora zavladaju i formalno-pravno Crnom Gorom. To što je Abazović silno želio da i on uđe u ovu vlas, ali od PES-a sa kojim se ne podnosi nije dobio ponudu, e to je već drugi par rukava.

Pa je tako u konačnici ostalo Bošnjačkoj stranci da kuburi sama sa sobom, sa svojim glasačima koji joj neće oprostiti izdaju, ali i sa političkim oponentima koji su sebe vidjeli na ministarskim pozicijama u kojima se našli ljudi iz Bošnjačke partije.

Srbija najzadovoljnija haosom na terenu

No, šta je sa Srbijom? Preciznije šta je sa Vučićem i njegovim pulenima na terenu? Oni mogu biti najzadovoljniji razvojem događaja, jer su uspjeli prvo onomad instruiranjem manjinskih partija preko Albanaca, a sada i Bošnjačke partije da naprave razdor na crnogorskoj političkoj sceni između Bošnjaka i Crnogoraca.

A plan je sljedeći: Ovakva vlast će pokušati izjednačiti srpski i crnogorski nacionalizam, a BS će dati legitimitet tom izjednačavanju, pa će onda u državi Crnoj Gori potpomognutoj srednjašima biti ugušeno građansko crnogorstvo. I ona Mandiću ostaje da se samo smješka iza skupštinskog čekića na razvoj situacije u kojoj će se Bošnjačka stranka ponašati kao Zukorlićevi, a zapravo Vučićevi priperci na Sandžaku.

Dakle, samo pratite intencije onih kojima ovo treba i koji su zadovoljni i vidjećete gdje je kuhinja ovog haosa. A kuhinja u pokušaju gašenja građanske Crne Gore i njenog pretvaranja u nacionalnu etniju po uzoru na dejtonsku BiH je u Beogradu. Krajnji cilj je stvoriti državu naroda i izbrisati državu građana u kojoj će u konačnici narod koji je najviše asimilirao druge postati dominantan. Pogađate, to je srpski narod, a u ovom trenutku se partije manjina (po ko zna koji put) ponašaju kao korisni beogradski idioti.

Paradoks i promašaj Bakira Izetbegovića

I paradoksalno, konfuziji doprinosi i Bosna i Hercegovina, preciznije Bakir Izetbegović koji je dao potpuno nepromišljenu izjavu glede učešća Bošnjačke stranke u vlasti, izjavu koja će se pripisati ili njegovoj političkoj nepismenosti ili tek malicioznosti. Naime, Izetbegović je podržao učešće Bošnjačke stranke u koalicionoj vladi sa neočetnicima i to sljedećim riječima:

“Crna Gora je zemlja u kojoj su Bošnjaci konstitutivan i ravnopravan narod, to je i njihova zemlja, a time i njihova država, njena vlada i institucije. Bošnjaci imaju pravo, ali i obavezu da participiraju u radu crnogorske vlade bez obzira na političke stranke koje se u njoj nalaze, njihovu retoriku i političke stavove.“

Možda na prvu zvuči kao korektno saopštenje, ali je u korijenu pogrešno. Jer, Crna Gora nije zemlja naroda nego građana prema tome i Bošnjaci, kao uostalom niti bilo koji narod NISU konstitutivni.

Ne!

Ustavno su konstutivni građani Crne Gore. Svi njeni građani!

To što bi Izetbegović želio da se Crna Gora pretvori u iskasapljene etnije, jednako kao i Vučić, to je već problem Bakira Izetbegovića. Ali, on je uspio ovom netačnom i malicioznom izjavom da se u roku od odmah zavadi i sa Crnogorcima, i sa Bošnjacima Crne Gore i sa muftijom crnogorskim, koji se sa pravom protivi kolaboraciji BS-a sa DF-ovim neočetnicima.

Zanimljivo je da su svi profesionalni “imači mišljenja” u BiH koji podržavaju SDA šutili sve do trenutka kad je “očev sin” stao na stranu BS-a pa su onda počeli aktivno botovati za ovu stranku ne shvatajući da rade upravo ono što je Vučićeva namjera. A namjera je, ponavljam, zavaditi Bošnjake i Crnogorce i još više zavaditi Bošnjake Crne Gore i Bošnjake u Bosni i Hercegovini. Pa se Izetbegovićeva izjava može tumačiti kao klasično dolijevanje ulja na vatru na ionako krhke odnose u regionu.

Hrvatska čvrsto protiv kolaboracije

Na koncu, treba u ovu regionalnu jednačinu uvrstiti i Hrvatsku koja je u samo dva odvojena događaja pokazala da jasno stoji na strani crnogorskih suverenista i da je protiv bilo kakvog sudjelovanja u vlasti sa neočetnicma. Tako je zastupnik Hrvatske građanske inicijative (HGI) Adrijan Vuksanović kazao da sve što se događalo proteklih godinu dana potvrđuje da su u njegovoj stranci pravilno postupili kad su odbili ponudu za ulazak u Spajićevu vladu.

“Kad čujemo premijera da ćemo razvijati dobre odnose sa susjedima, moram reći da je Vučić obnovio kuću Hrvatskoj zajednici bana Josipa Jelačića, a vama je uvalio Rezoluciju o Jasenovcu. Vama želi da imate loše odnose s Hrvatskom”, opravdano je poentirao Vuksanović.

I ne samo to, signifikantno je da su primjerice baš ovih dana hrvatski vaterpolo klubovi i reprezentacija ove zemlje odbili da igraju na kotorskom bazenu.

Razlog?

Gradski bazen u Kotoru, naime, sve do augusta 2021. nosio je naziv Nikša Bućin, po crnogorskom antifašisti koji se borio protiv četnika, ali je Skupština opštine Kotor većinom glasova, nakon obnove bazena, preimenovala objekat po crnogorskom vaterpolisti, ali i, kako prenose hrvatski mediji “čuvaru smjene straže zloglasnog logora Morinj”, Zoranu Džimiju Gopčeviću.

Strane su podijeljene

Pa onda, koliko god komplikovana situacija bila, imamo jasno izdijeljene strane, koje su pokazale svoje lice nakon odluke Bošnjačke stranke da uđe u rekonstruiranu vladu sa neočetnicma Andrije Mandića:

Sa jedne strane imamo crnogorske suvereniste (neki će kazati i nacionaliste) predvođene nezadovoljnim DPS kadrom, pojedinim manjim partijama, kao i nenamirenom UROM, kojima se priključila i i Hrvatska građanska inicijativa, i hrvatska država, i dobar dio regiona koji ne vidi ništa pametno u ovoj nakaradnoj kohabitaciji.

Sa druge strane imamo srpski svet sa svim bojovnicima, Bošnjačku stranku i njene uske interese, paradoksalno SDA političke vojnike na čelu sa Izetbegovićem i pojedine analitičare koji tvrde da će kohabitacija biti dobra za Bošnjake (sic!).

Kad smo kod koristi, na koncu treba kazati da će, sasvim sigurno, jedinu korist iz ove situacije izvući Andrija Mandić, Aleksandar Vučić i njihovi sateliti koji se pod lažnim, tako lažnim “pomirenjem“ zapravo bore za dovršavanje granica “srpskog sveta” i sa jugom Jadrana unutar njih.

Kada ovako postavite stvari i da ništa ne znate o fino tjuniranim političkim odnosima u Crnoj Gori, morate stati na stranu onih koji se protive i kritikuju ulazak Bošnjačke stranke u vlast.

Najvažnije od svega, ova participacija BS-a u Vladi sa neočetnicima neće donijeti apsolutno ništa dobro Bošnjacima, ali će itekako pogoršati odlične odnose između građana crnogorske i bošnjačke nacionalnosti i još gore između (pojedinih) Bošnjaka u BiH i Crnoj Gori. A sa takvim razvojem situacije, Vučić se ne mora uopšte truditi da uvede “srpski svet”: jer mu je kolaboracionista Abazović isporučio Temeljni ugovor, a nova crnogorska vlada mu možda pokloni i cijelu Crnu Goru.

Samo…

Samo da se od kritike klone oni koji su već u kolaboraciji sa neočetnicima u regionu.

(Al Jazeera/foto: Autonomija)