Zvijeri su imale na pancirima slovo “Z”. Zvijeri su uperile automatske puške i bezdušno rešetale automobil sa djecom. Do smrti. A ti Dule Saviću slaviš te ubice i zvijeri, sram te bilo?

Znate li za Polinu i Semjona? Oni su brat i sestra. Polina je učenica 4. razreda jedne kijevske osnovne šokle, a Semjon ima samo pet godina. On će u školu u septembru ili tek iduću jesen.

Roditelji Anton Kudrin i Svetlana Zapadinskaja čuveni su kijevski veterinari. Uče djecu da vole životinje. Uče ih da kroz ljubav prema životinjama mogu zavoljeti i ljude. Baš svakog čovjeka.

Poljubaci zvijeri sa znakom “Z“

Polina farba kosu u roze boju i obožava Harija Potera.

Tog tmurnog, kišnog februarskog dana, pod mećavom granata, porodica u autu pokušava pobjeći iz Kijeva, koji se pretvara u nešto što nisu mogli ni slutiti.

Ratom načeto djetinjstvo.

A onda su ispred automobila istrčale zvijeri. One ljudske, koje se ne mogu mjeriti sa životinjama. Zvijeri su imale na pancirima slovo “Z”. Zvijeri su uperile automatske puške i bezdušno rešetale automobil. Do besvijesti, do zadnjeg metka. Urlici ljudi, urlici djece su se stapali sa detonacijama granata u daljini.

Vijest kaže da je porodica ubijena na licu mjesta. Svi osim malog Semjona. On se borio, duša draga, sa smrtonosnim kuršumima još sedmicu dana, a onda je nejako tijelo pokleklo. Semjon je umro u bolnici od strašnih prostrelnih rana.

Semjon i Paulina su bila prva ubijena djeca – žrtve fašističke ruske agresije na Ukrajinu. Tek tako, Putinovi kerovi rata, sa onim slovom “Z“ umjesto istoznačnog nacisitčkog kukastog krsta, započeli su svoj krvavi pir. A taj pir je odnio (do sad) preko 100 dječijih života, taj pir je uništio škole, bolnice, vrtiće, porodilišta, pozorišta, dječije sale sportske i tržne centre, fabrike, taj pir sve sa slovom “Z“ je napravio fašističke zločine, nezapamaćene još od srebreničkog genocida u Evropi.

Ali ovo nije priča ni o Semjonu i Polini.

Nekad legenda, a sad samo Zdule

Ovo je priča o nekad velikoj legendi jugoslovenskog fudbala i Crvene Zvezde, priča o Dušanu Duletu Saviću, koji se pojavio i ispozirao u majici na kojoj stoji nacističko slovo “Z“.

Šta treba nekome, ko je svoje ime izgradio na temeljima prvo bivše zemlje, a onda igrajući Španiji i Francuskoj da se pridruži, bar nominalno ruskim nacistima? Kakvo je to moždano prezupčenje u kome živi taj mozak u pokušaju? Kakav je to limbo mentalni, kakav je to kanon po kome putuju impulsi neuronima, e da bi podržali nepatvoreno, čisto zlo? Da se razumijemo, jedan bivši fubaler, nije pokazatelj stvari. On je, pa samo on, dakle putujuća neuka glava. Opet, sa druge strane, takvog polučovjeka podržava na stotine hiljada hipnotisanih putinofila i rusofila diljem Srbije, pa i šire.

A u jednom intervjuu od ranije, Dule bivša legenda kaže:

“Ko zna što će sve ispasti, ali znam da će Rusija na kraju sigurno pobediti i da će ovaj odvratni, truli zapad doživeti poraz“

Na stranu što je u pojedinim zemljama nošenje slova “Z“ i zakonski zabranjeno ali hajde da vidimo šta je to do sad “dobro ispalo“. Znamo samo da je preko stonu djece ubijeno u Putinovoj agresiji, vidimo uništenu infrasturkturu, ali ne vidimo kako mimo toga Putin šalje u smrt golobradu rurksu djecu i kako ekonomski devastira svoju zemlju zarad kepecovog ulaska u povijesne knjige.

A trebali bi i to vidjeti.

Pa bi trebali vidjeti kao je taj pogubni, nakaradni uticaj Rusije devastirao dobar dio Srbije i srpskog naroda, koji se kune u diktatora Putina. I na koncu, ostaje taj Dule Savić i silni lajkači njegovog ludila, koji odobravaju i rusku nacističku invaziju na drugu zemlju i sve što dolazi nakon toga.

A Paolina i Semjon? Ko će njih pamtiti?

Hoće li zlotvori pamtiti ubijenu djecu? Neće, kao što nisu pamtili ni 102 ubijena djeteta samo u Prijedoru, koja ni spomenika nemaju. I ne da neće pamtiti, nego će se sprdati sa kostima ubijenih. Pričaće kako su se djeca samogranatirala, samoranjavla, kako su ih ubile ukrajinske snage…

Jer kako objasniti drugačije slovo “Z” koje se nosi u slavu ubica djece, nego jednako onom četničkom četiri ”S“ od Prijedora do Srebrenice?

Na kraju, nekažnjeno zlo, raste, razvija se i funkcionira tamo gdje se sadi. Srbija je samu sebe najviše kaznila nacionalistima koji je vode, koji su joj u opoziciji i koji je drže na dnu, u zapećku svijeta.

Dule, jesi li ti životne uspjehe ostvario u Rusiji ili na “otrovnom, trulom zapadu“, kako ga nazivaš, a koji je od tebe napravio fudbalsku zvijezdu? Naravno, kao svaki licemjerni putinofil ili rusofil, koji hvali ubice dok se drži Evropske Unije ili Amerike, Dule – nekad legenda, a sad polučovjek će ostati još jedno sramno ime u indeksu svih onih koji su se popišali po sebi i svojoj biografiji stavivši se na stranu ubica djece, agresora i okupatora.

Dok pišem ovo, negdje neko dijete gine od fašista sa slvom ”Z” na pancirima. I mi nemamo snage da uradimo bilo pta. A pored nas su ljudi koji slave ubice. E to je najstrašnije.

Polina i Semjon negdje sa nebesa vide sve.

(Radio Sarajevo, Foto: Privatna arhiva)