“Dritanov ministar pravde Marko Kovač je vjerovatno jedino živo biće koje je bilo i na obilježavanju godišnjice srebreničkog genocida u Potočarima i na neustavnom danu RS-a u Banjaluci, gdje se slave oni koji su počinili taj genocid. Ako to nije definicija ljigavosti, licemjerja, nepravde i današnje crnogorske Vlade, ja ne znam šta je!”
Kako se stvari namjeste!
Prije neki dan mi urednik Darmanović reče kako portalu treba više regionalnih tema, a koje se opet tiču Crne Gore. Naprvo, čini se da i nije tako lak zadatak inkorporirati nešto regionalno, a opet crnogorsko, kad ono, međutim.
Što se kaže, kolumne se same pišu!
Vijest glasi:
“Ministar finansija Crne Gore Aleksandar Damjanović i njegov kolega ministar pravde Marko Kovač prisustvuju obilježavanju Dana Republike Srpske u Banjaluci, koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim.”
Čitam, pa gledam reakcije. Digla se kuka i motika, pa se svi horski pitaju, kako je moguće da Crna Gora podržava evropski put susjedne Bosne i Hercegovine, čiji je Ustavni sud dva (2) puta stavio van zakona i ustavnosti odluku RS-a o proslavi dana ovog entiteta 9. januara? Ljudi se, dakle bune i čude i zgražavaju, što su njihovi politički reprezenti iz Crne Gore otišli na neustavni i nelegalni dan entiteta u Banjaluku, Dodiku na noge!
Naivčine jedne!
Pobuna vaša i zgražavanje vaše bili bi na mjestu, kada bi ovi pomenuti ministri zastupali interese isto takve evropske Crne Gore. Ali oni zastupaju interese Vučićevog gaulajtera srbijanskog proksija Dritana Abazovića i srpskog sveta. Dakle, ovdje je riječ, makar iz četničke vizure, ne o regionalnoj nego o lokalnoj posjeti unutar granica tog istog srpskog sveta. To što naivni ljudi drugačije gledaju i žele samostalnu, građansku Crnu Goru, kako stoji u Ustavu i samostalnu nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu, do njih je i do njihove naivnosti i vjere u ustav, šta ću im ja.
Kažem, u surovoj stvarnosti ovo je unutardržavni, unutarčetnički skup i da se razumijemo i da ne bude bilo kakve sumnje, Dodik je to striktno i podcrtao na ovom banjalučkom četničkom sijelu kazavši kako je „vrijeme da svi Srbi žive u jednoj zemlji“. A ta zemlja ima obrise, granice i konture srpskog sveta u sebe je inkorporirala i cijelu Crnu Goru i sjeverno Kosovo i pola BiH i ona je utješna nagrada za Veliku Srbiju, koja je slavno propala u čak pet izgubljenih srpskih ratova zadnje decenije 20. vijeka.
Dobro, to svi znamo, nego, upitaće se neki čistunac, a otkud baš majka mu stara, ministar pravde, na neustavnom i nelegalnom, pravno ništavnom prazniku?
Kako šta će???
Pa naravno da će biti ministar pravde, da se poduči od mahera iz RS-a, kako se ustav krši na uštrb ciljeva i zadataka srpskog sveta i kako se živi mimo ustava. Imaće šta i imaće kako to i da primjeni u Crnoj Gori, koja se može biti od građanske države konačno transformiše i nekakvu parasrpsku teritoriju. Ustav? Jebo ustav, poručuje guru Dodik crnogorskom ministru pravde i veselo namiguje delegaciji iz južne srpske republike, čuj mene Crne Gore.
Sa druge strane, ministar Marko Kovač je vjerovatno jedino živo biće koje je bilo i na komemoraciji u Potočarima na obilježavanju godišnjice srebreničkog genocida i na neustavnom danu RS-a, koji slavi one koji su počinili taj genocid. Ako to nije definicija ljigavosti i licemjerja, je ne znam eto šta je.
A na koncu, ovu posjetu crnogorskih ministara treba shvatiti kao uzvratni izraz zahvalnosti Dritanovh neočetnika za one silne litijaške autobuske upade, tada mladih lavova Stanivukovića i Vukanovića, koji su preko Trebinja i Bileće sa svojim momcima podržavali četničko litijanje 2020 u Crnoj Gori. Dakle, mali znak pažnje od strane Abazovića koji šalje svoje ljude, kao gest dobre volje. A u međuvremenu je Stanivuković – litijaš postao gradonačelnik Banjaluke, a Dritan zna da se taj pelcer ozbiljno prima i diljem Crne Gore, pa ko veli, nije zgoreg da se oduži ministarskom posjetom.
Naravno, moći će i ministarski tandem Damjanović-Kovač ponešto naučiti i političare i NGO ublehaše u BiH. Recimo, na povratku u Crnu Goru, mogu svratiti do Sarajeva i tamo sada već legendarnoj Osmorki, koja koalira sa Dodikom, mogu održati kurs radnog naziva “Kako uz pomoć četnika dobiti vlast i ostati na istoj, dok zamlaćuješ narod izmišljenom borbom protiv korupcije”. Imaće šta reći, a biće, nemojte ni sumnjati, zainteresovanih za predavanje, jer je to mnogim sarajevskim liberalima koji su tek ušli u kolo sa Dodikom terra incognita.
Kažu ljudi na koncu, da je ovo bruka za Crnu Goru! Rekao bih da nije, jer ovo nema veze sa Crnom Gorom, nego sa ekspoziturom srpskog sveta u Crnoj Gori. A to što istinska Crna Gora dozvoljava da je ovakvi likovi pokušavaju predstavljati i brukati, e to je drugi par rukava i to je već pitanje nad kojim se morati zamisliti svi – od Đukanovića, do onog profesionalnog besposličara, ispijača “dojča” u centru Podgorice što “zna sve” ali nije u stanju izaći na izbore.
Nego, sve mi se čini da sam falio zahtjev urednika i da nisam napisao regionalnu kolumnu, jer dok mi gledamo regionalno ova ministarska ekipa, sve sa Dodikom, patrijarhom crkve Srbije, Porfirijem Perićem i svim ostalim nazočnim na sramnom skupu u Banjaluci odavno se tretiraju kao jedna zemlja, sa centrom u Beogradu i glavom u Moskvi.
(CdM)