Dodik i NATO

Ako pogledamo logički, velika promjena se desila u lijevčanskom voždu, malom Bjelorusu iz Laktaša, Putinovom drugaru na baterije, Miloradu Dodiku. Naime, on je prošli vikend posredno izjavio da će BiH pristupiti NATO paktu.

Preciznije, kazao je da se Srbija, Crna Gora i RS trebaju ujediniti. Još preciznije, Dodik kazuje da Srbi trebaju „formirati jedinstvenu državu, koju čine Srbija, RS i Crna Gora, demokratskim putem i političkim mjerama, a ne ratom i ostaviti je budućim generacijama“.

Novak Đoković i Rita Ora i gvozdena vrata otvaraju

Ako znamo da je Crna Gora u NATO paktu i da je entitet Republika Srpska neotuđivi dio Bosne i Hercegovine i da su to nesporne i trajne kategorije, onda je po Dodikovom kauzalitetu vrlo vjerovatno da će spajanjem Srbije i BiH sa Crnom Gorom nastati nekakva zajednica koja je u NATO paktu.

Ima tih situacija, nije da nema, kad se mekanom silom ili čak pukim marketingom pokušava pojasniti stanovništvu nešto što mu nikako neće iz dupeta u glavu. Primjerice, kako objasniti Srbinu iz, šta znam, Čačka, Kraljeva ili Valjeva da je Kosovo nezavisna država koja pripada državljanima Kosova, a ne Srbiji? Pa jednostavno, fotografišete Novaka Đokovića sa recimo Ritom Orom na stadionu i tako unormalite činjenicu da je sasvim OK imati prijatelje iz nezavisnog Kosova.

Snovi o ruskim tenkovima na Dunavu

Šalu na stranu, ako je uopšte šale i bilo, Dodikove nakane su sasvim druge prirode. Kada kazuje da će svi Srbi biti u jednoj državi do kraja vijeka ili ranije, Dodik je – kao uostalom i čitava bulumenta srpskih političara sa obje strane Drine (apsolutno nevažno da li su vlast ili opozicija) – uvjeren da će ruski tenkovi uskoro pobjednički doći na Dunav, da će slomiti NATO i da će onda Srbima kao oficijelnim panruskim vazalima dati svu moć koju osvajač daje svojim slugama: da formiraju nekakvo zilotsko panpravoslavno carstvo u kome će nastati vajni srpski svet – čitaj Srbija, Crna Gora i Republika Srpska.

I u pravu je Milorad Dodik, on nikako ne želi da se to desi nasilnim metodama, prvo zato što mu je šverc draži od oružja, a drugo zato što smatra da će neko drugi, kao u svemu dosad, da podmetne svoju guzicu za njegov san o srpskom svetu.

I tako Milorad Dodik na krilima svjetskih zbivanja, geostrategija i anemije međunarodne zajednice čvrsto vjeruje kako će doći do preustroja granica na Balkanu koje uključuju stvaranje (opet) Velike Srbije u koju bi upao entitet RS i Crna Gora.

Bošnjaci bi postali Palestinci Balkana

Dabome, Dodik ne govori ono što mu je na vrh jezika, a to je da bi u takvom državnom Frankenštajnu bila i cijela BiH (ne samo RS), očišćena od „mrskih Bošnjaka“ ili bi Bošnjaci bili u najboljem slučaju nešto kao što su danas Palestinci u Gazi.

„Kada kažem da bi dobro bilo da se u stogodišnji nacionalni plan uključi i mogućnost ponovnog ujedinjenja ne mislim na prisilni akt udruživanja, već na slobodno izraženu volju građana tih država“, kazuje Dodik.

A mi svi znamo, kad je zadnji put izvedena „slobodna volja“ srpskih građana u BiH na referendumu 1992. uslijedila je agresija, etničko čišćenje, zločini, urbicid, elitocid i genocid. Nakon izražavanja te „slobodne volje“ za pansrpskim ujedinjenjem „desila“ se Tomašica, Srebrenica, „desili“ su se konc-logori, „desila“ su se silovanja kao planski ratni zločini, „desila“se etnički čista Banjaluka, Prijedor, Bijeljina, Zvornik, Višegrad, Foča… jednostavnije rečeno, desila se Republika Srpska.

Pa bi po Dodiku bio red, što ne pokušati još jednom u ovom vijeku, a to nije baš neki vremenski otklon, stvoriti nekog novog Mladića, Karadžića, Martića ili – što da ne – postaviti ovog sadašnjeg Dodika na čelo tog vrlog novog srpskog sveta.

A šta će oni koji imaju tu (ne)sreću da nisu Srbi ili da se na slažu sa Dodikom, a silom prilika po rođenju pustom moraju da žive u toj zajednici, pitaće mnogi?

Eno im Njemačke, dočekaće ga svaki neočetnik, ako neće u Njemačku, eno mu Potočara, pa neka vide kako će izgledati srpski svet koji bi nastao sve sa Dodikom i svim ostalim Dodicima, a koji imaju zle fiks ideje u glavi.

A šta je sa Bošnjacima posebno, pitaće?

Eno im Gaze, to ih čeka u uncu isto!

(Radio Sarajevo)