Kada pogledate osmrtnice ubijenoj prijedorskoj djeci, vidjećete ogromnu količinu papira koja u sebe upija ubistva 102 djeteta. I vidjećete tu ubijenu djecu, samo ponekad zajedno, samo u novinskim osmrtnicama. Jer, prijedorska ubijena djeca, njih 102, nemaju spomenik. Tek ruže danas spuštene na centralni prijedorski trg nijemo govore, pa to su bila djeca, kako ste mogli???

Isti oni koji su stavljali ljudima bijele trake i vodili ih u smrt, danas su zabranili šetnju preživjelih

Jedna od najdirljivijih poruka, osvanula je na Twitteru. Amir Mezetović kaže: “Na spisku (ubijenih) je i moj drug Muhamed Kenjar, s kojim sam dijelio bolničku sobu 1989., nakon operacije krajnika. Danas imam ćerku koja je uzrasta kojeg je bio i Muhamed kad je ubijen, i moja najveća pobjeda je to što sam je naučio da zna šta se dešavalo ‘u maminom i tatinom Prijedoru’”.

I kako je onda moguće da je neki zlotvor tri decenije nakon ovog prvotnog brišućeg zla zabranio šetnju povodom Dana bijelih traka prijedorskih? Kako je moguće da takav um postoji i kako je zapravo ta nakarada od ideje pravno izvedena?

Vlasti u gradu Prijedoru, pročitali ste to, zvanično su zabranile šetnju kojom porodice ubijenih, rodbina i svi ljudi dobre volje obilježavaju Dan bijelih traka u ovom gradu. To je dan, za one koji ne znaju, kad je prije tačno tri decenije sa prijedorskog radija pozvano nesrpsko stanovništvo da bijelim čaršafima i trakama obilježi i svoje stanove i sebe.

To je dan, na koncu, kojim je i zvanično počeo veliki projekat etničkog čićenja nesrba na teritoriji Repulike Srpske, a koji je okončan samim činom genocida u Srebrenici. Važno je kazati da su i prije tog datuma ljudi ubijani kao zvijeri, ali je ovim radijskim pozivom to ubijanje i ozvaničeno i institucionalizovano.

Kako je napravljena priprema za zabranu šetnje povodom Dana bijelih traka

Pa, kako je onda moguće da su današnje vlasti uspjele zabraniti šetnju i to baš na obljetnicu, te ih ograničiti ih na jedan statičan skup u centru grada?

Ako promatramo strukturu zla, koja je vladala prije tri decenije i koja je u smrt poslala preko tri hiljade Prijedorčana, od čega 102 djeteta, nije teško shvatiti i prozrijeti namjere tih bizarnih, a opet jako opasnih ljudi, koji i danas vladaju gradom.

Naime, zadnjih mjesec dana po medijima je kolala informacija kako će nekakvo paračetničko udruženje “Princip” iz Prijedora baš danas proslavljati šetnjom rođendan, pazite sad, Željka Mitrovića i Viktora Orbana. Naravski, ovaj opskurni skup bi bio negdje vremenski i prostorno ukršten sa šetnjom povodom Dana bijelih traka. I onda je policija, preciznije načelnik prijedorske policijske uprave Sretoje Vujanović, zbog “bezbjedonosnih razloga” zabranio svaki vid šetnje. Teško je povjerovati da je ova zabrana samoinicijativno pala na pamet Vujanoviću i da ju je mogao sprovesti bez amina vrha policije i političkog vrha RS-a.

I možda bi neko mogao i povjerovati u nekakve sigurnosne mjere da se nije desila jedna posebna bizarnost. Naime, jutros, na  tzv. proslavi Orbanovog i Mitrovićevog rođendana nije bilo nikoga. Doslovno, trg ispred robne kuće Patrija je bio prazan. Što će reći da se dotični performeri i nisu spremali za nekavu šetnju, a još manje za proslavu Orbanovog rođendana. Izgleda je čitava poenta bila još prije mjesec dana inscenirati nekakvu međuetničku napetost ovakvim fiktivnim skupom, a onda ga zabraniti, naravski, zajedno sa šetnjom povodm Dana bijelih traka.

Dakle, niko normalan ne može povjerovati da se radi o nekakvoj “bezbjedonosnoj prijetnji”; riječ je o klasičnoj namještaljci u kojoj je učestvovala cjelokupna prijedorska vlast, a sve sa ciljem zabrane šetnje na Dan bijelih traka.

Bijele trake ne mogu, ali četnički ‘oslobodioci’ mogu

Inače, ne lezi vraže, juče su, bez bilo kakvih zabrana Prijedorom prošetali nekakvi srpski nacionalisti koji su slavili “30 godina odbrane grada Prijedora” u organizaciji neformalne grupe “Samopoštovanje”. Ti isti opskurnjaci su ranije pozvali na masovnije okupljanje kako bi poslali poruku “onima koji će idući dan prodavati laži o tzv. bijelim trakama”, a iskoristili su priliku da kažu kako je broj ubijenih Prijedorčana za vrijeme agresije “preuveličan”. Pa je ovo sjajna prilika da se svi lokalni “dobronamjerni brojači žrtava”, kojima je broj ubijenih “preuveličan”, posavjetuju sa ovim četnicima oko “pravog” broja ubijenih.

Nego, glede “30 godina od oslobođenja” Prijedora, nije najjasnije od koga su ga to oslobodili? Od života preko tri hiljade nedužnih građana i 102 ubijena djeteta pride? Ili su baš to i slavili!? Dakle, proslava jednog kontinuiteta zločina je potpuno legalna i dozvoljena, a šetnja za nevino ubijene Prijedorčane nije. Ako to nekome nije jasno, ili mu manjka pamet ili je nedobronamjeran.

Zamislite da neko slavi Dan kada je Hitlerova vojska”oslobodila” Češku ili Austriju? Ne treba ići dalje sa parelalama, ali to u konačnici i nije bitno.

Bitna je namjera srpskih vlasti, a ona je bila takva da se institucionalno stave sa one strane zakona ljudi, ljudi koji obilježavaju Dan bijelih traka. I kao što su Prijedorčani prije tačno tri decenije, zbog drugačijeg imena i prezimena stavljeni sa one strane zakona i kao što su preko noći pretvoreni u lovinu, koja je ili otišla direktno u smrt ili prvo u logore, pa u smrt, tako je juče vlast u Prijedoru, stavila jednim ukazom sa one strane zakona porodice ubijenih.

Sve je isto, samo se odvija drugim sredstvima.

Svjetlost iznad Prijedora

Ali prepun centralni gradski trg danas je svjedočio da ljudi itekako ima i da će ih itekako biti u budućnosti. Zabrane, zastrašivanja i ograničavanja pokazale su se kontraproduktive.

Da, bili su tu ljudi sa svih strana! Iz Srbije, iz Hrvatske, iz cijele Bosne i Hercegovine, dalje iz inostranstva…

Da, bili su tu raseljeni, i povratnici Bošnjaci i Hrvati, ali su tu bile i pojedine komšije Srbi koji su konačno podigli glas, progledali i kazali ne u moje ime, jer me se tiče!

Prijedor je danas pokazao da može bolje, da jeste bolji, ljepši, civilizovaniji nego što zlobnici nacionalistički to žele. Dostojanstvo, red, mir, ljubav ujedinjeni u pijetetu prema ubijenim sugrađanima, danas su se mogli vidjeti na ulicama grada. Bez i jednog incidenta.

Danas su Prijedorom sa razglasa odzvanjala imena ubijene djece i opominjala i onu političku i onu vaninstitucionalnu bandu da nema te naredbe i te izrežirane namještaljke koja će dozvoliti da se prekinu okupljanja za Dan bijelih traka.

A na vlastima ove zemlje i međunarodne zajednice je da naredne godine, baš zbog svega navedenog, one ruže što danas ljube prijedorski asfalt budu položene ispod spomenika ubijenoj djeci ovog grada u zadnjoj agresiji na našu zemlju.

Amin Mezetović dogodine sa kćerkom treba da ima spomenik ispod koga će položiti cvijeće dok gleda ime svog drugara, dječaka Muhameda Kenjara.

Svi roditelji, sve porodice ubijene djece, svi Prijedorčani, svi mi stanovnici ove zemlje i svijeta, moramo imati spomenik za 102 ubijena prijedorska djeteta.

Zbog djece i zbog nas!

To je jedino važno!

(Al Jazeera Balkans)