“Mi Srbi smo nebeski narod. Mogu da odgovorim kao Srbin, ne daj Bože političar, mogu da pričam kompetentno o sportu i psihičkoj pripremi. Ali ovako da kažem na ličnoj osnovi, ono što ja posmatram, dugo sam u inostranstvu, posljednjih nekoliko godina sam ovdje sa porodicom i djecom, želim da budem ovdje, da idu u školu u Srbiji, da osjete šta znači Srbija jer je to njihova zemlja jer se nisu rodili ovdje, ali im stalno to pričam”, rekao je Novak Đoković prije neko veče, bez da je trepnuo, kod Ivana Ivanovića…

Tako vam je to kad bez osnovne škole pričate o svemu i svačemu

A dobro, i ako je od profesionalnog tragača za visočkim piramidama, negativnim jonima i stablima željnim grljenja, dok pod miškom nosi alternativnu Deretićevu sprdnju koju zovu istorija, kažem, i ako je od Đokovića – previše je. Ne, ne misli to naš Nolo bukvalno. Čuj “nebeski narod“? Pa to je metafora! On se samo malo zanio, on je to više hiperbolički. Otvorio se. Ponijelo ga. Da ne kažem prenijelo.

Kad ono međutim:

“Ali rekao sam da smo nebeski narod i ljudi ovdje malo gube vjeru u to da smo nebeski narod, s razlogom je tako jer stanje i ovdje i u svijetu nije najbolje, mnogo ljudi ima egzistencijalnih problema jer onda nije drugo mnogo važno, gledaš da obezbijediš hljeb za porodicu“ poklopio je Nole svakog čovjeka koji se makar malo nadao da nije baš toliko otišao u helać.

Čekajte ljudi, je l” ovo realno?

On stvarno misli da su Srbi nebeski narod? Ali stvarno! I ne da misli, nego je malo razočaran što među sedam miliona Srba – ima i onih koji ne vjeruju u tu, Bože moj, istinu. Da se Nolo pita, odmah bi uveo kakve joga-taji či časove da se to ispravi.

U Noletovoj glavi: Od čija sjemenke, preko patrijarha Pavla do Sema Osmanagića

Nego, prijatelj mi reče, kako Đoković izgleda kad nešto govori kao da ga je pogodila Ivaniševićeva servis-loptica iz najboljih dana po sred čela pa ne zna da li je pošao ili došao. A ja zapravo mislim da je Đoković klasični nesvršeni osnovnoškolac koji se dočepao Jovana Deretića, pa onda nauku istorijsku doživljava kao kombinaciju Bleka Stene, Harija Potera i Kraljevića Marka. A i ako bi mogao drugačije kad je svijet, onaj naučni u Đokovićevoj glavi sveden na neku vrstu dosjetke, vica, kratke skaske, da ne kažem Instagram rilsa u kome caruje Semir Osmanagić, nekakvi španski gurui, Patrijarh Pavle onostrani, malo krstača, pokoje čija sjeme i truli njuejdžing.

To ni Pajtonovci ne mogu smisliti!

A zašto ja pa sve ovo pišem, kad će pola vas odmahnuti rukom i reći, mah, mi to znamo, a druga polovina će mi spominjati roditelje govoreći kako nikad ja i ostali crvi nećemo napraviti ono što je Đole napravio?

Pa zato što je Novak Đoković javna ličnost, zato što ga čuju i još gore slušaju i poslušaju milioni ljudi. Pa ako on ustvrdi-ne metaforički nego najbukvalnije da su Srbi, eto, nebeski narod, šta će pomisliti stotine hiljada djece u Srbiji i diljem srpskog sveta koje gledaju u Novaka kao u Boga, preciznije on za njih i jeste božanstvo? Naravski da će se kvazinauka zapahnuti sve nas kao kakav virus, kao kovid koji se liječio onomad lizanjem kašika, pa su sahrane u crkvenom svijetu išle kao na pokretnoj traci.

Vjera i kritičko mišljenje od dvoje rođenih

I da ne bude nekakve sumnje i da se zna, kako iza tog projekta makar (ne)svjesno stoji Crkva Srbije. Za potvrdu se pobrinuo opet Nole koji kaže:

“Treba da se zadrži vjera, da budeš nezavisan, razvijaš kritičko mišljenje i da sam procijeniš da li je nešto dobro za tebe i takođe sredina i okruženje”, završio je Đoković svoje somnambulno izlaganje.

Aha, dakle treba da se zadrži vjera i da se kritički razmišlja? U isto vrijeme? Pa kako to izgleda? E izgleda tačno onako kako je u glavi Novaka Đokovića. I to će vam potvrditi i Novak i Crkva Srbije i svi  onih koji ga slijede. On je, zapravo, najbolji proizvod Crkve Srbije u zadnjih par vjekova! Uvjerljivo!

Ali nije to samo Novak!

Čini se da bračni par Đoković zajednički nastupa trudeći se da ljestvicu gluposti podigne na viši nivo i da je onda kao onomad Sergej Bubka sa lakoćom preskoči.

Izdrži Jeco, najteže je tebi u Monaku odolijevati zapadnim vrijednostima

I dok Nolo tvrdi da su Srbi, bez zajebancije, onako baš zaotprave nebeski narod, Jeca iz Marbelje ili Monaka kaže glede famoznih porodičnih vrijednosti:

“Još odolevamo trendovima koje Zapad nameće“.

Jeco, u potpunosti te razumijem! Tebi je najteže! Lako je vama bijedo odolijevati zapadnim vrijednostima u Surdulicama i ostalim Nedeljicama kad i nemate, Bože me oprosti, zapadnih vrijednosti!  Ali kako je Jeci od ulica Monte Karla do monegaških vijugavih stranputica, punih svega onoga što nudi zapad? Jesi li se ikad zapitala sirotinjo, kako je Jeci koja od Marbelje i vile sa pogledom na veliki svijet- do Monte Karla mora da se nosi sa iskušenjima?

A?

Ili kako je to onomad preformulisala Nataša Bekvalac koja nema nikakve veze sa Noletom-lako je biti pošten kad te niko neće. Dakle, lako se odupirati trendovima kad si u seljani na kraj svijeta, u nekoj vukojebini. Probaj se ti, brale moj, odupirati, kad se sunčaš na jahti, kad plivaš na Azurnoj obali ili kad se voziš u auto od 1000 konja. E to su muke!

I onda bračni par Đoković sa svog neukog pijedestala žari i pali svijetom.

Zajedno se kao pripadnici najstarijeg-srpskog-nebeskog naroda na svijetu odupiru napadu na porodične vrijednosti. Nema veze što Nole tehnički baš i ne pripada tom narodu, niti što Jeca iz svile i kadife sere o odolijevanju trendovima. Nema veze što zajedno imaju znanja koliko i nesvršeni osnovnoškolac. Bitno je da postoje milioni onih koji prate, aplaudiraju i vjeruju im.

To je jedino bitno!

Sad kad Đoković privodi kraju karijeru, a pun je poleta, nekako mi se čini da nas intelektualni spektakl, čuj mene debakl tek zadesiti. Sa obje bračne strane!

A škola? Jebo školu, poruka je to koja, kako se čini transcendira sve!

Na veliku nesreću djece!

(CDM, foto: lična arhiva)