Dok kardinali u kuriji lobiraju, slave svoje miljenike, a druge optužuju za svakojake skandale, donosimo vam priču o našem favoritu za Božjeg predstojnika na Zemlji. „Šteta što je svećenik, jer da je političar imali bismo pravog vođu“, stoji na poleđini knjige don Andrea Galla „Došao sam služiti“, iznimnog čovjeka i svećenika koji, upravo zbog toga, nikada neće postati Papa. Izvan Italije, gdje ga se optužuje da je komunist, da ima neobično blag spram homoseksualaca jer sudjeluje u Gay Prideu, postao je poznat tek kada je nakon mise, zajedno s vjernicima, otpjevao Bella Ciao (http://www.youtube.com/watch?v=do5gaOIAPYQ) 

S pravom optuživan za promicanje komunizma, pušenje marihuane i zalaganje za prava homoseksualaca, Andrea Gallo je od najranije mladosti osjetio duhovni poziv salezijanca Giovannija Bosca te se sa 20 godina, 1948. godine, pridružio redu u Varazzeu.

Sloboda i povjerenje umjesto represije 

Nije prošlo ni pet godina, a Andrea se nakon završene gimnazije i filozofije u Rimu, našao na misiji u Sao Paolu gdje je dovršio teološke studije. No, svećenika nemirnog duha i iznimno osjetljivog na nepravdu, lokalna je hunta već sljedeće godine potjerala natrag u Italiju gdje se nakon četiri godine i službeno zaredio. Svećenički poziv dodijelio mu je poznati popravni dom za maloljetnike Garaventa gdje je s 32 godine postao kapelan.

Represivne metode popravnog doma zamijenio je pedagoškim pristupom, davši štićenicima doma slobodu i povjerenje. Međutim, ekscentrični pop je nakon tri godine, bez objašnjenja, maknut s mjesta, a 1964. godine i službeno napušta Salezijance.

„Red je postao previše institucionaliziran i sputavao je moju želju da u potpunosti živim svećenički poziv“, objasnit će kasnije. Kako je ostao bez reda, genoveski nadbiskup, kardinal Siri, dodijelio mu je inkardinaciju, odnosno uzeo ga je pod svoje okrilje i poslao na otok Capraia gdje je postao zatvorski kapelan.

Hašiš u crkvi 

Samo dva mjeseca kasnije, prekomandiran je u župu Carmine gdje je ostao do 1970. godine. Tamo se don Gallo čvrsto odlučio posvetiti radu sa svim prezrenim, a njegova župa postala je mjesto na kojem se skupljaju i stari i mladi koji pomažu siromašnim i napuštenim na otoku. Dok je jedne ljetne nedjelje don Gallo s propovjedaonice širio božju riječ, netko je u crkvi otkrio prostor za pušenje hašiša od čega se pošten svijet oko nadbiskupa Sirija sablaznio.

Ubrzo je Gallo proglašen komunistom, a u kratkom su se periodu optužbe umnožile i otežale te je nadbiskup napokon odlučio da ga udalji i vrati u zatvor na otoku Capraia. Ipak, s obzirom da je bio omiljen, ne samo među pušačima lakih droga, već i među brojnim pučanstvom kojem je pomogao, čitavo mjesto diglo se na noge protestirajući. Ali, sudac rijetko mijenja odluku, te kad jednom dosudi penal, nikakav prosvjed ne pomaže.

Kratko nakon toga, don Galla je pozvao župnik San Benedetta u Genovi, koji je zajedno s Gallom, osnovao zajednicu za pomoć siromašnima, ali i ostalim marginaliziranim skupinama. Od svjetovnih je pak vlasti kažnjen 2006. godine zbog građanskog neposluha. Naime, ratoborni don Gallo u genoveskoj je vijećnici zapalio džoint promovirajući legalizaciju lakih droga. Istovremeno, dok je podržavao lake droge, žestoko se zalagao za zabranu izgradnje američke vojne baze u blizu Vicenze.

Gay-friendly

Osim za komunizam, pušenje droge i pacifizam, don Gallo je optužen i za neobično blag, da ne kažemo simpatizirajući stav spram homoseksualaca. U više navrata je osudio stavove katoličke crkve prema homoseksualcima, a 2009. godine i sam je sudjelovao na Genova Prideu, a za svoje zalaganje 2011. godine od talijanske LGBT organizacije dobio je nagradu „Osoba godine“. Izvan Italije postao je popularan u prosincu prošle godine kada je na obilježavanju 42 godine postojanja zajednice San Benedetto al Porto u Genovi, poslije svete mise, zajedno s vjernicima, otpjevao Bella Ciao.

Mladen Barbarić (Lupiga.Com)