Srbija i Hrvatska, potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma, i dalje mudro šute o referendumu u Republici Srpskoj (RS) o Danu tog bosanskohercegovačkog entiteta. Pod plaštom nemiješanja u prilike u BiH, i jedni i drugi trenutno, kako ocjenjuje ovdašnja javnost, vode licemjernu politiku, jer su to nebrojeno puta činili kada je njima odgovaralo.

Za predsjednicu Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije Sonju Biserko, ponašanje zvaničnog Beograda ne predstavlja ništa novo, jer, kako kaže, srbijanska politika prema Bosni i Hercegovini identična je već godinama i dva su razloga zbog kojih nema konkretnog odgovora na referendum.

„Jedan je da Srbija nije odustala od Republike Srpske, da je to zacrtani cilj spajanja Republike Srpske kao ratnog plena, i drugi je da javno kaže da se neće mešati, a da će tajno prisiliti Dodika da odustane“, navodi Biserko.

Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić godinama je uporno upozoravao kako prosperitet Bosne i Hercegovine zavisi i od Beograda i Zagreba. Nije dovoljno, kako ističe za RSE Mesić, da se bh. susjedi samo deklarativno zalažu za suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine. Upravo im je sada prilika, da to i dokažu.

„I jedni i drugi bi trebali reći da nije dobro da se održava ovaj referendum, iako on sam za sebe ne znači ništa, ali je to uvod u nešto dublje što se kasnije može izroditi. I maratonska trka počinje prvim korakom, jer Milorad Dodik je očito procijenio da bi ovo bio prvi korak koji bi mogao dovesti do otcepljenja Republike Srpske“, konstatuje Mesić.

Licemjernost bosanskohercegovačkih susjeda i selektivno djelovanje, samo onda kada njima zatreba, Vehid Šehić iz tuzlanskog Foruma građana tumači pogoršanim odnosima u regiji, za koje navodi da su gori nego prije desetak godina.

No, i pored toga, Šehić ocjenjuje da Srbija i Hrvatska ne mogu sebe garantima Dejtona nazivati, isključivo, za prikupljanje političkih poena.

„Kada koristite jedno od dejtonskih prava, a to su specijalne veze sa Republikom Srpskom, onda je to direktan način uplitanja. Sigurno da to ne doprinosi stabilizaciji u Bosni i Hercegovini, jer ne može se pod plaštom specijalnih veza negirati i ono malo nadležnosti koje ima država Bosna i Hercegovina. To je direktno uplitanje u unutrašnju politiku Bosne i Hercegovine i negiranje njene suverenitosti na cijeloj teritoriji“, poručuje Šehić.

Analitičarka Svetlana Cenić dodaje: „Zašto se ne mešaju, treba proveriti sa hrvatskom komponentom ovde i gospodina Dragana Čovića koji je otvoreno rekao da to ne treba sprečavati. Hrvatska samo sledi tu izjavu, očigledno. Što se Srbije tiče, oni znaju da svako zaustavljanje tog referenduma Milorad Dodik gubi političke poene ovde. Zakazao je taj referendum sedmicu pred izbore, pa je ovo ispitivanje javnog mnenja i prebrojavanja ko je pravi Srbin, a ko nije, jer, zaboga, ko ne izađe na referendum ne treba ni očekivati njegov glas“.

Kako god nazvali postojeći odnos Srbije i Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, činjenica je da se preko ove zemlje prelamaju i interesi drugih zemalja, prvenstveno Rusije.

To potvrđuje i Sonja Biserko, koja ističe da je odnos snaga takav da ova zemlja putem najavljenog referenduma u Republici Srpskoj, ali i svega drugog što se događa u regiji, testira Evropsku uniju, koja ima podijeljen stav o ovom pitanju.

„Dejtonski sporazum je za nju jedan model kojeg ona želi primenjivati u svim tim zamrznutim konfliktima u svom najbližem susedstvu. Drugo, da testira Evropsku uniju da li će biti sposobna da Dejtonski sporazum održi koliko-toliko na snazi, i da, eventualno, pokrene integracione procese u samoj Bosni i Hercegovini“, zaključuje Biserko.

Bilo kako bilo, naši sagovornici se slažu u ocjeni da će sa ovakvom razjedinjenom Evropskom unijom, biti neophodna pomoć administracije Sjedinjenih Američkih Država, koje jedine mogu zaustaviti održavanje referenduma u Republici Srpskoj, za kojeg mnogi vjeruju da će imati dalekosežne posljedice po budućnost države Bosne i Hercegovine.

(Dženana Karabegović)