Zapadni Balkan je pod posebnim izazovom nakon agresije Rusije na Ukrajinu. Jedno o ključnih pitanja je da li će Zapadni Balkan nastaviti da gradi put prosperiteta, stabilnosti i boljeg života ili će se “vječito bure baruta” naći pod još snažnijem udarom različitih struja i interesa.

Odgovor na ovo pitanje CdM je tražio od hrvatskog analitičara o dobrog poznavaoca prilika kako u Crnoj Gori, tako i na Balkanu, Davora Đenera.

“Rizik od novih sukoba na Balkanu eksponencijalno bi porastao, ako bi se dogodilo da Putinova agresija na Ukrajinu završi na Putinu poželjan način, otimanjem relevantnog dijela ukrajinske teritorije i destrukcijom Ukrajine kao suverene države koja sama određuje svoj politički identitet”, kaže u razgovoru za CdM Đenero.

To bi, kako dodaje, bila poruka velikodržavnim nacionalizmima na Balkanu da je Putinov azijatski model uspješniji od evropskog modela trajnog mira zagarantovanog nepromjenjivošću državnih granica i stvaranju međusobno kompatibilnih demokratskih država zasnovanih na osobnim, ekonomskim i političkim slobodama.

“Najveća opasnost za Balkan proizlazi iz činjenice da Putinov režim u Ukrajini razara temeljnu pretpostavku evropske mirovne politike”, ocjenjuje Đenero.

Podvlači da su i mirovni poredak i evropska integracija utemeljeni na istom principu – principu nepromjenjivosti granica i diobi moći unutar država umjesto diobe teritorija među državama.

“Iako je nekoliko dobrih primjera uspjeha ovog principa na Balkanu (prvi je Erdutski sporazum iz 1995, a najsvjetliji je Ohridski mirovni sporazum iz 2001.) taj princip još uvijek nije „sjeo” na Balkanu, i to što Putin danas opravdava razaranje Ukrajine istom terminologijom koju je Milošević koristio u vrijeme agresije na susjedne države i uvođenja pojma „prirodnih granica” i „ujedinjene Rusije” predstavlja objektivno veliku opasnost za odnose na Balkanu”, navodi Đenero u izjavi za CdM.

Prema njegovim riječima, nije moguće jednoznačno tvrditi da bi agresija Rusije na Ukrajinu sve više ugrožavala sigurnost na Balkanu.

“Naime, činjenice su da je agresija Putinova režima rezultirala homogenizacijom i Evropske unije i NATO saveza, a da je realni uticaj Rusije barem trenutno i barem na neko vrijeme ograničen. Njihova „meka moć”, kojom su se u Crnoj Gori vrlo ozbiljno bavili Savo Kentera i njegovi saradnici, objektivno nije ograničena, ali Rusija ipak ima manje manevarskog prostora za izravan uticaj na političke procese na Balkanu, počevši od Vučićevog režima u Beogradu, koji je funkcionisao kao ključni alat za destabilizaciju balkanskog prostora”, napominje Đenero.

(CdM, foto: Beta)