Direktor Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau Piotr Cywinski ocijenio je kako se Europa i svijet suo?avaju s ponovnim ra?anjem populizma i s govorom mržnje, antisemitizmom, ksenofobijom i izbjegavanjem odgovornosti, naglasivši da je to povijesno mjesto dokaz dokle može dovesti ljudska mržnja i izostanak reakcije na zlo.
„Svjedo?imo ponovnom ra?anju najgorih vrsta populizma i ksenofobije.. i to jako uznemiruje“, rekao je novinarima Cywinski, koji je od 2006. direktor muzeja u poljskom mjestu Oswiecimu.
Upravo je Auschwitz „dokaz do ?ega može dovesti mržnja“, naglasio je Cywinski ovaj tjedan na me?unarodnom seminaru za novinare, istaknuvši da muzej „pokušava prikazati mehanizam zla koje se ovdje dogodilo kako bi se ljudi potaknuli da razmisle i analiziraju svoju odgovornost danas“.
S moralnog stajališta stanje ‘znatno gore’
A danas s moralnog stajališta, kaže, uop?e nema sumnje da je stanje „znatno gore“ nego što je bilo uo?i Drugog svjetskog rata.
Objašnjava da je tada bio rat, pomaganje Židovima se kažnjavalo smr?u, a informacije su se sporo širile.
„Danas znamo sve i to u realnom vremenu. Nismo u ratu. A u smislu pomo?i ne doga?a se mnogo više nego onda“, kazao je, kako prenosi Hina.
Cywinski je rekao da Muzej Auschwitz-Birkenau uz seminare za novinare organizira i brojne druge konferencije i skupove, za mlade, u?itelje i profesore, suce i policajce, diplomate, pa ?ak i zatvorenike.
Memorijalni centar organizira skupove i u drugim gradovima i zemljama.
Pawel Sawicki iz ureda za medije koji je novinare proveo kroz Auschwitz I i Auschwitz II-Birkenau istaknuo je kako genocid ne po?inje ubojstvima.
Sawicki: Genocid po?inje rije?ima, ne ubojstvima
„Sva nedjela po?inju rije?ima“, rekao je. Izostanak reakcije na rije?i akcelerator je svega što slijedi.
Za Pawela Sawickog njegovi suradnici kažu da je bio vodi? kroz notorni logor smrti velikom broju šefova država, premijerima, slavnima.
Ali o tome ne smije govoriti. Smije i želi govoriti o onome ?emu je namijenjen ured za edukaciju u Auschwitzu – o odgovornosti ljudi – te tu poruku posebno prenijeti novinarima jer, kako kaže, snaga medija je golema i stoga sedma sila mora biti svjesna svoje mo?i.
Muzej Auschwitz-Birkenau je od 2001. do 2016. ostvario velik porast u broju posjetitelja.
Godine 2001. bilo ih je našto manje od pola milijuna, a lani nešto više od dva milijuna.
Na ulazu u Auschwitz I najviše je mladih koji bivši koncetracijski logor posje?uju u okviru obrazovnog programa. Oni ?ine do 65 posto ukupnog broja posjetitelja. Uz njih, brojne su i skupine turista koje vode dobro educirani vodi?i na 17 jezika.
„Nijedan muzej ne može pružiti ovakvo iskustvo jer posjet Auschwitzu nije kao posjet Muzeju holokausta u Washingtonu ili Yad Vashemu jer je ovo autenti?no mjesto. To nije muzej o ne?emu što se dogodilo daleko, nego ovdje“, kaže Sawicki.
Djelatnici muzeja posjetitelje žele navesti da se upitaju o svojoj pojedina?noj odgovornosti.
„Najvažnija zada?a za nas u edukacijskom centru je nau?iti ljude odgovornosti, ukazati im da smo svi mi promatra?i zla i da uvijek imamo izbor“, kaže Sawicki, dodavši da pojedinci odlu?uju ho?e li ostati pasivni ili djelovati.
Stoga je cilj edukacijskog centra s jedne strane predstaviti povijesne podatke i ?injenice, ali posjetiteljima ukazati i na osobne pri?e preživjelih jer na taj se na?in dehumanizirana masa žrtava pretvara u osobnu pri?u, a žrtva dobija identitet.
„Empatija je ljudima prvi pokreta?“, smatra Cywinski.
Njema?ka najve?i donator
Od 14. lipnja 1940., kada je prva skupina od 728 poljskih politi?kih zatvorenika dovezena u logor, do njegova oslobo?enja 27. sije?nja 1945. u Auschwitz je deportirano 1,3 milijuna ljudi, me?u njima 1,1 milijun Židova, kojih ih je stradalo više od milijuna, najviše iz Ma?arske i Poljske.
Ukupno je u holokaustu ubijeno šest milijuna Židova.
Kako bi i budu?i naraštaji mogli nešto nau?iti dolaskom u bivši logor smrti, potrebno je o?uvati sve nepokretne i pokretne objekte što je ogroman posao, a njegov je opseg prije osnivanja Zaklade Auschwitz-Birkenau 2009. godine „bio iznad naših financijskih mogu?nosti“, kazao je direktor.
Cilj zaklade bilo je prikupljanje 120 milijuna eura za konzervatorske radove, a danas joj nedostaje još samo osam milijuna nakon što je svoj doprinos dalo 36 država i privatnih donatora.
Najviše je dala Njema?ka – 60 milijuna eura, SAD 15 milijuna, Poljska 10 milijuna, te izme?u 5 milijuna i milijuna eura Francuska, Austrija, Velika Britanija, Švicarska, Italija, Izrael i Rusija.
Me?u privatnim donatorima nalazi se i Zaklada Stevena Spielberga, redatelja poznatog filma o holokaustu „Schindlerova lista“ za koji je i Branko Lustig kao producent 1993. dobio Oscara.
Konzervatorskim radovima potrebno je sa?uvati, me?u ostalim, 45 ciglenih baraka, 22 drvene, 21 malu i šest velikih promatra?nica, 3.800 kov?ega, 110.000 cipela i 4500 umjetni?kih djela, kao i konzerve u kojima je bio otrovni plin ciklon B i 390 komada prugaste odje?e.
Memorijal ima i oko dvije tone kose žrtava, koja se me?utim, kako je zaklju?eno nakon brojnih rasprava, ne?e konzervirati nego ostaviti prirodnim procesima.
Osnovna ideja konzervatorskih radova jest o?uvanje potpune autenti?nosti mjesta, pa su oni iznimno skupi. „Nama je ?uvanje autenti?nosti mjesta temelj bilo kakve druge aktivnosti“, naglašavaju u muzeju.
Nijekanje holokausta
Plan je uz to utemeljiti novi edukacijski centar, novi centar za posjetitelje i novi izložbeni centar. Kada se radi o izložbenom centru, ideja je da se posjetitlji pri ulasku ne vra?aju u prošlost, nego da im se ukaže na glavna pitanja koja si ljudski rod treba postaviti danas.
Potrebno je pokazati kako je prvo postojala golema frustracija, na koju su se nadogradili propaganda i populizam, potom se prikazao neprijatelj i po?elo je istrebljenje.
„Želim da si svaki posjetitelj postavi pitanje – u kojem smo trenutku sada?“, kazao je direktor Cywinski.
Ima i onih koji holokaust negiraju. Njima muzej nudi pregršt argumenata onoga što se u Auschwitzu zbivalo.
Cywinski kaže kako su negatori holokausta danas druga?iji nego oni osamdesetih i devedesetih godina. Tada su se uglavnom htjeli promovirati iako su znali da ono što govore uop?e nije to?no.
„Današnji negatori imaju brži jezik od pameti“, naglašava Cywinski, ali isti?e da postoji dublji i ozbiljniji problem, u nekih dijelovima i zemljama Afrike i Bliskog istoka. „Tamo se negiranje ne samo prihva?a nego i poti?e. Tamo je problem dublji“, rekao je.