Andrej Milović je rekao ovo, od riječi do riječi, sa sve pogrešnim padežima i tokom misli nalik na rijeku-ponornicu:

“Lično moj stav je da predsjednik Milatović treba da se inauguriše na Cetinje. Da nema te grupe ljudi, ili veće ili manje, koja smije da utiče na istorijske procese, a to je da će Crna Gora, ona prava Crna Gora, da se vrati na Cetinju, i da ćemo mi uskoro izvršiti dekontaminaciju Cetinja koje je za vrijeme tridesetogodišnje vladavine DPS-a apsolutno kontaminirano podjelama, mržnjom, razdorom i nekim stvarima koje su proizvod isključivo ekonomske situacije. A to je da je DPS izvršio poharu Cetinja, poharu njegove ekonomije i dao im podjele kao zamjenu za Košutu i mnoge fabrike i preduzeća koja su uspješno radila na Cetinju. Tako da, ono što mi treba da radimo, jeste povratak pravog Cetinja, a to je da povratimo cetinjsku ekonomiju. Kada povratimo ekonomiju imaćemo mi ono staro Cetinje koje će njegovati crnogorsku istoriju onakvu kakva je ona”.

Citirao sam cijelu izjavu, nemoguće mi je prigovoriti da sam Milovićeve riječi „istrgao iz konteksta“.

Milovića nagrdi upravo kontekst. Nije što se kockao, no što se vadio…

Sanitarna terminologija koju Milović koristi da bi opisao svoju ljubav prema Cetinju – nastranu. Po mom sudu, u rečenom je najuvredljivija završna misliočeva poenta: kada Cetinjanima dâ para, oni će biti Srbi. Ova rečenica, dakle: “Kada povratimo ekonomiju imaćemo mi ono staro Cetinje koje će njegovati crnogorsku istoriju onakvu kakva je ona”. Tu Milović (nehotice) varira Sidrana koji pak podražava Marxa: prvo materijalna baza, pa velikosrpska nadgradnja. Uzgred: prizor Milovića koji povraća ekonomiju, dok se ljigavi berzanski indeksi razlivaju podom, nije za maloljetnike.

Cetinjsko crnogorstvo, koje je manifestacija “podjela, mržnje i razdora”, po Miloviću izvire iz siromaštva. Dok je Crna Gora udarala u ratne doboše, Cetinje je pozivalo na mir jer je DPS ugasio Košutu? Dok je “prava” Crna Gora, ona “koja je njegovala crnogorsku istoriju kakva je ona” hrlila na Dubrovnik, Cetinje je pjevalo “sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”, zato što je DPS uništio cetinjsku ekonomiju? Dok je Milović meračio haubice na Putinovoj vojnoj paradi, za šta se imalo para, Cetinje je šetalo za Ukrajinu, zato što je Cetinje siromašno i kontaminirano mržnjom?

DPS je uništavao Cetinje i puvao u prkno Amfilohiju – ovo drugo Milović ne pominje. Cetinje je srce, mozak i savjest Crne Gore zato što na Cetinju mržnje nema. Ono je duša Crne Gore, ne zato, nego uprkos tome što ga je uništavao DPS.

Dalje…

“Da nema te grupe ljudi, ili veće ili manje, koja smije da utiče na istorijske procese”, kaže Milović. E vidiš…

Bio jednom Rim, veliko carstvo. Činilo se da će vječno trajati, da mu niko, pa ni vrijeme, ne može ništa. I bila jedna mala grupa ljudi, šačica njih, odrpanih i sirotih, što slijedili su čupavog čudaka koji je jahao na magarcu i trdio da je Sin Božiji. Činilo se da će Rim, koji je, kao i svako carstvo, svaka moć, vjerovao da kroz njega progovara istorija, zgaziti tu šaku freakova. Kad ono međutim, što bi rekli…

Istina nije pitanje statistike. Ona ne zavisi od broja ljudi koji vjeruju u nju. Da pojednostavim: to što ste dobili na izborima ne znači da ste povukli Boga za muda. Polako, momci.

Devedesetih je izgledalo da je “istorijski proces” takav da će Crna Gora dovijeka služiti beogradskim voždovima i napadati komšije, brukajući sve što je bila i sve što treba biti. Pa je, eto, “jedna grupa ljudi, ili veća ili manja”, jedna grupa ljudi baš sa tog Cetinja, ustala protiv takvoga “istorijskog procesa”. I obnovila nezavisnu Crnu Goru. Ako većina istoriju gura u krivom smjeru, obaveza svjesne i etične grupe ljudi je da se suprotstavi tom procesu. Grupa odlučnih ljudi ne samo da to može, nego je to bezbroj puta učinila. Progres ovoga svijeta počiva na pregalaštvu takvih ljudi, koji su se borili protiv zabluda većine i “istorijskih procesa” koje su te zablude nametale. Neće jedna grupa ljudi, ili veća ili manja, koja misli da su ključevi istorije u njenim rukama, kao što Milović očito misli da jesu u njegovim, odrediti što hoće, a što neće biti. Za istorijske zablude važi ono što je Lacan rekao za falus: moćne su, ali šuplje.

Što se tiče kontaminacije… Da ne bih ja objašnjavao zašto Milović, da mu je pamet bila snažnija od gordosti, to nije trebao reći, citiraću Zorana Ćirjakovića, srpskog desno-od-centra autora, saborca Čedomira Antića i podržavaoca Aleksandra Vučića. On je za beogradski desni „Novi Standard“ komentarisao upotrebu riječi „dekontaminacija“:

“Dekontaminacija je – van Hitlerove Nemačke i autošovinističke Srbije i Republike Srpske – bila i ostala reč vezana za borbu protiv najvećih pošasti: pacova, smrtonosne radijacije, najgorih virusa i drugih oblika zagađenja koja čine ljudski život nemogućim.

Hitler je ovaj dehumanizujući pojam originalno počeo da koristi kako bi istakao potrebu da „nacistički ideali budu utisnuti u umove svih Nemaca, tako da svi oni koji imaju ‘nemačko srce’ mogu da se ‘sjedine’ i tako ostvare rasnu čistoću”. Hitlerovski koreni ovakvog shvatanja dekontaminacije su važan razlog zašto nikome nije palo na pamet da ovaj pojam koristi u denacifikaciji Zapadne Nemačke posle Drugog svetskog rata.

Dekontaminacija je 1933. postala jedna od ključnih reči u Hitlerovim govorima. U intervjuu koji je dao Vordu Prajsu, dopisniku britanskog Dejli mejla, objavljenom 17. januara 1935. godine, Hitler kaže: „Verujem da će se, ne samo u Berlinu već i u Varšavi, radovati dekontaminaciji atmosfere koju će doneti naši zajednički napori”.

Logori smrti Treblinka i Aušvic su mesta u kojima je obavio obećanu dekontaminaciju Varšave.

Evo, pa neka se Milović oko značenja „dekontaminacije“ i njenih fašističkih implikacija dogovori sa desnim Beogradom, a ne sa Cetinjem.

U intervjuu na koji se Ćirjaković poziva Hitler govori ovako:

„Njemačka želi da uspostavi iskrene relacije sa narodima okolnih zemalja. To smo učinili na Istoku, a ja vjerujem da će se, ne samo u Berlinu, nego i u Varšavi, radovati dekontaminaciji atmosfere koju će donijeti naši zajednički napori“.

Eh, kontekst… Dok se spremao da zgazi susjedne zemlje i narode, Hitler se pozivao na „iskrene relacije“, saradnju i pomirenje. Zvuči poznato? Ovo kao da slušaš Dritana i Vučića kako prdoklače o Otvorenom Balkanu.

Funkcioner „Evrope sad“ Tihomir Dragaš, braneći Milovića, navodi da je CDM portal koji radi na zaštiti interesa organizovane kriminalne grupe. CDM, navodno, to čini tako što Milovićeve riječi trga iz konteksta.

Zašto Dragaš govori ono što nije istina? Zašto kritički medij, najčitaniji kritički medij u Crnoj Gori, lažno optužuje za povezanost sa kriminalnim strukturama?

Zato što drži da kritički glas treba ugasiti – ako ne to, ono barem oštetiti, osakatiti njegov simbolički kapital.

No kakve ta totalitarna, staljinistička namjera veze ima sa demokratizacijom i evropeizacijom Crne Gore, koju je obećala „Evropa sad“? Dragaš, zapravo, poručuje kako ne treba „dekontaminirati“ samo Cetinje, nego i kritičke medije – CDM, konkretno.

Jakov Milatović je tokom predsjedničke TV debate sa Milom Đukanovićem obećao upravo suprotno.

Evo videa.

Pogledajte na 1:48:40. Na pitanje šta najviše zamjera Đukanoviću, Milatović odgovara:

„On i dalje nezavisne medije, koji su zajedno sa svim ostalim političkim partijama nosili baklju jedne ljepše i bolje Crne Gore, naziva tabloidima. Gospodine Đukanoviću: e to je nevaspitano. Jer ste vi prepoznati u vašoj politici kao čovjek koji je diskriminisao, ugnjetavao nezavisne medije… I ja vam neću dozvoliti da tako nastavite da govorite o medijima. To je nevaspitano i to je nedemokratska praksa. I to ćemo 2. aprila promijeniti“.

Jeste: nazvati nezavisni, kritički medij poput CDM-a, braniteljem organizovane kriminalne grupe znači kriminalizovati medije. To je nevaspitano. To je nedemokratska praksa. To je ugnjetavanje nezavisnog medija.

Kao što je rekao Đukanoviću: očekujemo da Milatović ne dozvoli Dragašu da tako govori o medijima.

Budući je predsjednik Milatović već korigovao partijske kolege – Spajića i Milovića. Jasno je da on ima potencijal da vaspitno-obrazovno utiče i na Dragaša. Ne učini li tako, to će značiti da se slaže sa njim. A ne slaže sa sobom i vlastitim riječima izgovorenim pred građanima Crne Gore.

(CdM, foto: Tone Stojko)