Poslanici vlasti usvojili su, u petak, izmjene dva zakona: o Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB) i o Ministarstvu unutrašnjih poslova. Za nastavak priče treba znati da je ANB pod kontrolom Pokreta Evropa sad, stranke premijera Milojka Spajića, a MUP-om gazduje Demokratska CG, potpredsjednika Vlade Alekse Bečića.

Lider GP URA Dritan Abazović, bivši premijer a prije toga potpredsjednik zadužen za bezbjednosni sektor u prvoj vladi nakon pada vlasti predvođene DPS, ocijenio je da usvojenim rješenjima Crna Gora postaje „policijska država“. Milan Knežević, predsjednik DNP, stranke koja je prije dva mjeseca napustila vlast, smatra da Spajićeva vlada nastavlja najbolje tradicije rumunskog „Sekuritatea“ i DDR-ovog „Štazija“, te da se Nikolae Čaušesku (a i Erik Honeker) zadovoljno smješkaju s onog svijeta što njihovo djelo dobija nastavljače.

DPS, najjača opoziciona stranka, a po istraživanjima već duže vrijeme najjača uopšte, najavila je da će njeni poslanici napustiti skupštinske odbore, povući potpredsjednika parlamenta i izaći iz izuzetno značajnog Odbora za izbornu reformu, što de facto znači blokadu njegovog rada prije okončanja posla, a time i ozbiljno ugrožavanje vjerodostojnosti narednih izbora.

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić, višedecenijski prosrpski i proruski politički jastreb, čovjek koji je prije nekoliko godina govorio o Vladimiru Putinu kao o svom predsjedniku, a koji u posljednje dvije godine izuzetno uspješno igra rolu prozapadnog državnika i zagovornika članstva Crne Gore u EU, zamolio je poslanike DPS da odustanu od najavljenih poteza. Mandić ih je pohvalio da su sve dosad bili konstruktivna opozicija, doprinosili ispunjenju evropske agende i pozvao da ne počine greške koje je on u prošlosti činio.

Poduka predsjednika Skupštine, međutim, škripi od cinizma. Jer, upravo je tu konstruktivnost DPS i cijele opozicije, njihovo podređivanje partijskih interesa ulasku Crne Gore u EU, Mandić koristio za nametanje simbola i narativa koji temeljno mijenjaju građanski karekter Crne Gore, profilišući je kao srpsku i etnofederaciju, budući dio „srpskog sveta“.

No, sedam dana ranije, izgledalo je da će propasti „blic-krig“ vlasti, koja je sjednicu Skupštine zakazala samo dan ranije, a tekst izmjena dva zakona poslanici su dobili tek ujutru, bukvalno koji sat prije početka rasprave. Ipak, nakon cjelodnevnog prepucavanja u Skupštini i pritužbi uticajnih NVO važnim adresama u Briselu, vlast je prihvatila da na sedam dana odgodi odluku o zakonima koji duboko zadiru i u osnovna, Ustavom CG i međunarodnim poveljama garantovana ljudska prava.

Dva dana uoči ponovnog zasjedanja, o spornim izmjenama zakona o ANB i MUP oglasila se EK. U odgovoru na pitanja Antene M iz Brisela su jasno kazali da „odredbe o zaštiti podataka u oba zakona još uvijek nijesu usklađene sa pravnom tekovinom EU“, da su upoznati „sa zabrinutošću civilnog društva i sindikata u vezi sa ovim zakonom“, i da „Završna mjerila za Poglavlje 24 ne zahtijevaju od Crne Gore da mijenja Zakon o unutrašnjim poslovima niti Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost.“

Sve suprotno od onoga što je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović tvrdio na plenumu: da su nova rješenja usklađena sa Briselom i da Poglavlje 24 neće biti zatvoreno ako tog 27. februara ne budu usvojene izmjene oba zakona!

Procjene da će jasan negativan stav Evropske komisije učiniti da Spajićev PES, pa možda i Mandićeva NSD (ni ANB ni MUP nijesu njegov feud, njegova stranka dobila je energetski sektor) odustanu od zakona kojima se legalizuje pretvaranje policije u partijsku batinu, u rukama Bečićevih demokrata, a Crne Gore u policijsku državu, pokazale se se pogrešnim. Ispostavilo se da je premijer Milojko Spajić toliko u rukama koalicionih partnera da ga ni neraspoloženje brojnih njegovih poslanika prema usvajanju anticivilizacijskih normi nije pokolebalo da naredi glasanje „za“. Jedini se usprotivio Mišo Laković, koji je prije ulaska u politiku imao uspješnu policijsku karijeru, pa je napustio i PES i mjesto predsjednika Odbora za bezbjednost, da bi nastavio kao nezavisan poslanik.

Tako je, od petka, u Crnoj Gori načelo pretpostavke nevinosti mrtvo slovo na papiru. Baš kao i pravo na privatnost i slobodno komuniciranje. Demokrate Alekse Bečića, opskurna stranka koja već ionako teško zloupotrebljava bezbjednosne resurse u partijske svrhe za najprljavije obračune sa političkim protivnicima, dobila je odriješene ruke da politički nepodobne ostavlja bez posla, a zapošljava podobne. Taj posao obavljaće nekakva komisija, a za obračun sa nepoželjnim u policiji dovoljan je „operativni podatak“, tj. prijava doušnika ili koga god drugo. Prvo ide otpuštanje a onda provjera tačnosti prijave, odnosno utvrđivanje nevinosti. Biće čudo ako uskoro za takvim metodama ne posegnu i u drugim državnim službama. Pogotovo ako Ustavni sud, koji je takođe pod punom kontrolom stranaka vlasti, bude otezao da se izjasni o ustavnosti ovih normi.

Za prisluškivanje građana više neće biti potrebne zahtjevne procedure, sračunate da zaštite ljudska prava. Novi zakonski okvir to maksimalno pojednostavljuje. Još samo da se od Izraela kupi najsavremenija oprema i vlast će znati šta njeni kritičari misle, a kamo li šta rade. Sve zloslutno podsjeća na, u Crnoj Gori po zlu zapamćenu 1948, kada se u odbrani od Staljina pribjegavalo i staljinističkim metodama.

O kakvoj svijesti je riječ, kakav profil ljudi i političara upravlja bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, svjedoče izjave predstavnika Demokrata u kojima su medije koji su objavili odgovore Evropske komisije nazvali „kavačkim“. Po jednom od dva velika kriminalna klana protiv kojih se, navodno, Demokrate i bezbjednosni sektor predano bore. Famozni skaj razgovori, međutim, upućuju na ozbiljne veze važnih ljudi iz Demokratske CG i istaknutih kriminalaca, doduše iz onog drugog velikog klana – škaljarskog.

Citirana optužba samo je jedan vid iz bogate lepeze pokušaja obračuna vlasti sa kritičarima. U napadima na rijetke kritičke medije, slobodne ljude i NVO daleko prednjači Demokratska CG, stranka potpredsjednika Vlade Alekse Bečića. Činjenica da se u svakodnevnom govoru za njih češće koristi naziv „(Crveni) kmeri“ nego partijski, dovoljno govori o njihovom karakteru. E sad je baš takva stranka dobila zakonski okvir za čistke u sektoru bezbjednosti, feudu koji je dobila prilikom podjele vlasti.

Pokret Evropa sad, premijera Milojka Spajića, podrškom ovakvim rješenjima definitivno se svrstao uz Demokrate i Novu srpsku demokratiju – dvije prosrpske stranke čiji su čelnici, Aleksa Bečić i Andrija Mandić, proglašeni u Hrvatskoj, državi članici EU, za persone non grata. Nema sumnje da je među poslanicima PES bilo i onih koji su iskreno podržali problematične izjave dva zakona. Uostalom, nijesu to krili nego povremeno i euforično pokazivali tokom rasprave. To je onaj dio PES koji se često opisuje kao „više DF od DF-a“, a koji je sada glatko pobijedio u unutarstranačkom odmjeravanju sa građanskim krilom.

No, bitno je napomenuti da je i EK dala Spajiću izvjestan manevarski prostor čak i za slučaj da uradi ono što je uradio – podrži zakone koji grubo krše osnove evropske demokratije, ljudskih prava i sloboda. Potpuno mimo logike svega saopštenog u odgovorima Anteni M, Evropska komisija je, ipak, ostavila mogućnost usvajanja zakona, uz obavezu da „uskladi odredbe prije zatvaranja pristupnih pregovora“.

Što će reći da je aktuelnoj vlasti dato neko vrijeme da završi posao? Teško je drugačije razumjeti taj dio odgovora EK. A još teže shvatiti zašto Brisel, makar i iz nehata, dozvoljava da postane ne samo saveznik proputinovskih snaga u Crnoj Gori nego i saučesnik u postavljanju staljinističkog zakonskog okvira. Na koji su samo čekali ovdašnji berije, višinski i ždanovi. Zašto, da se poslužimo aktuelnim narativom briselskih komesara, Brisel hrani i timari trojanskog konja koji se sprema da ujaše u EU?’

Najteže je, ipak, razumjeti ponašanje predstavnika nacionalnih stranaka koji participiraju u vlasti? Spremnost poslanika Bošnjačke stranke i dijela albanskih partija da ćutke ili uz nesuvislo obrazloženje glasaju čak i ovakve, antievropske zakone, i da to opravdavaju tobožnjim ispunjavanjem evropske agende, sve manje je samo farsa a sve više uvod u tragičan raspad crnogorskog društva.

A sve pred širom zatvorenim očima za Crnu Goru zaduženih predstavnika Evropske unije.

(Antena M)