Film „Dražen“, koji donosi sveobuhvatan prikaz života i karijere jednog od najvećih evropskih košarkaša svih vremena, za mnoge i najvećeg. 7. novembra stiže u kina u Bosni i Hercegovini.

Ali ne i njegov reditelj, koji putuje u Meksiko, pa će kod nas doći čim se vrati. Sada je, pak, sagovornik „Slobodne Bosne“.

Pričamo mu, kao da on to ne zna, kako za snimanje filma o jednom od najvećih u historiji košarke povod nije potreban. Ipak, treba producent reći, u ovom slučaju dvojica – Ljubo Zdjelarević i Ivor Šiber iz hrvatske producentske kuće Kinoteka, nešto kao – vrlo je kompleksno, ali mi to možemo.

„Raditi film o tako velikoj ličnosti, koji je proputovao pola svijeta je izuzetno zahtjevan posao, pogotovo za naše prilike. Ljudi nisu svjesni što za domaći film znači snimati u SAD-u. Samo četiri snimajuća dana koštaju kao cijeli budžet domaćeg filma. Također, ovo je i velika odgovornost prema obitelji Dražena Petrovića i prema svima koji su ga voljeli i poznavali. Trebala je velika hrabrost producenata i nas ostalih da se upustimo u ovu pustolovinu“, kaže za naš portal Šerbedžija. Obitelj Petrović, važno je spomenuti i to, autorima i producentima dala je punu saglasnost za snimanje filma.

U biografskim filmovima, naravno, uvijek je važno liče li glavne uloge na stvarne likove. U ovom slučaju, Danilo i ekipa trebali su pronaći dva Dražena. Pogotovo onog starijeg, koji treba da je visok, da ima motoriku, ravnotežu, balans, šut, onaj produženi korak, ono radovanje nakon postignutog koša, i puno toga još.

„Moram priznati da smo imali sreću što smo nabasali na dva predivna mlada čovjeka, Tonka Stošića koji je glumio malog Dražena i Domagoja Nižića, koji je igrao starijeg Dražena, a koji je sjajan mladi glumac i profesionalni sportaš. Domagoj je inače i sarajevski student. On je bio profesionalni odbojkaš i zna igrati košarku. Za potrebe filma mjesecima se pripremao s privatnim trenerom košarke“, tvrdi Danilo.

Domagoj Nižić je rođen u Zagrebu, roditelji su mu iz Ljubuškog, a glumu je diplomirao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.

U filmu „Dražen“ igraju i Zrinka Cvitešić kao Draženova majka Biserka, što je njeno prvo pojavljivanje u hrvatskom filmu nakon 2012, dok Draženovog oca, Jolu Petrovića, glumi Dragan Mićanović, poznati srbijanski glumac. Neizostavni lik u filmu je i Draženov stariji brat Aleksandar Petrović. Proslavljenog igrača i trenera kao dječaka glumi Šibenčanin Lovre Tanfara, a starijeg „Acu Tricu“ Pavle Matuško.

ODLIČNE REAKCIJE U SUSJEDSTVU

Navijači Bosne nisu baš voljeli Dražena, posebno zbog čuvene, treće, odlučujuće utakmice finala play-offa u Šibeniku u sezoni 1982/1983, kada je pobijedila Šibenka, ali je Bosna postala zvanični prvak Jugoslavije. Zbog sumnjivo dosuđenog faula sudije Ilije Matijevića, nakon kojeg je Dražen pogodio dva slobodna bacanja za 83:82, Košarkaški savez Jugoslavije odlučio je da se „nova odlučujuća“ utakmica odigra u Novom Sadu.

Klub iz Šibenika, iz protesta, nije došao u dvoranu SPENS.

“Pa, tako ni Dražen tada, zvanično, nije osvojio titulu prvaka Jugoslavije. Ali, medalja je ostala kod njega, a evo sada je izložena u Muzeju. Tu je, vidite, i osobna karta, koju je izvadio 7. lipnja 1983. godine. Na isti datum, deset godina kasnije, Dražen je poginuo”, kazala je za „Slobodnu Bosnu“ još 2008. Aleksandra Vlatković, kustosica Muzejsko-memorijalnog centra Dražen Petrović u Zagrebu, koja je govorila i o pregovorima Dražena Petrovića s Bosnom:

“Dražen je tada bio među najtraženijim igračima na ovim prostorima. Dobijao je ponude s raznih strana. Bosna, Partizan, Zvezda… Tih godina, Bosna ga je kao iznimno uspješnog igrača namjeravala nagraditi za sve uspjehe automobilom Golf. Dražen nije htio prihvatiti poklon kako se ne bi krivo protumačilo s obzirom da se ubrzo igralo finale Šibenka – Bosna. Nakon pobjede Šibenke kupio je svoj prvi auto bijeli Golf koji je još uvijek u voznom stanju i u vlasništvu je obitelji. E, sad, tri stvari su presudile da Dražen potpiše ugovor sa Cibonom. Prvo, njegov brat Aleksandar koji je tada igrao u Ciboni. Drugo, Cibona je u sezoni 1984/1985, nakon njegovog povratka iz JNA, igrala u Kupu evropskih šampiona. I treće, u Zagrebu je htio studirati pravo.“ Cibona je dva puta zaredom, 1985. i 1986., osvojila KEŠ. A, onda Petrović prelazi u Real. 

Nakon jedne sezone u Madridu otišao je u NBA – prvo u Portland Trail Blazerse, a onda u New Jersey Netse. Sa reprezentacijom Hrvatske je osvojio srebrenu medalju na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni.

No, Dražena nisu simpatisali nigdje gdje je bio na suprotnoj strani. Naprosto, postizao je poena, bukvalno, koliko je htio. Jednom Smelt Olimpiji iz Ljubljane – 112.

„Jedno je voljeti ili ne voljeti nekog igrača, a drugo je priznati njegovu veličinu. Npr. ja nikad nisam volio Brunu Meneghina, ali bio je pakleni igrač. Siguran sam da i oni navijači koji ne vole Dražena ga ipak respektiraju pa da će i doći pogledati film. Reakcije su za sada odlične. I u Šibeniku i u Zagrebu je film odlično primljen. Ljudi su iz kina izlazili sa suzama u očima što znači da smo ih uspjeli dirnuti“, veli Danilo Šerbedžija.

Scenarij je za film koji je sniman na više od 60 lokacija, napisao je Ivan Turković Krnjak. „Za točne cifre treba pitati producente. Ja samo mogu garantirati da film izgleda skuplje nego što smo imali novaca“, „zakucava“ Danilo naš razgovor.

No, nije u šoldima sve.

Dino Bajramović (Slobodna Bosna, screenshot: YouTube)