Godinama su sovjetski generali izbjegavali jugoslovenski vazdušni prostor, čak i nakon pomirenja Hruščova i Tita 1955. godine. Zazor prema Titovoj Jugoslaviji imao je na momente patološki karakter: napuštanje istočnog lagera i samrtnog sovjetskog zagrljaja, Titu i Jugoslaviji suštinski nikad nisu oprošteni.

Navedena patologija uporediva je samo sa današnjim odnosom istih centara prema predsjedniku Milu Đukanoviću. Čak i danas kada je daleko od dnevne politike i državnih funkcija, Đukanoviću se ne oprašta ono što se nije opraštalo ni njegovim prethodnicima – od knjaza Danila do Milovana Đilasa. Tragika je crnogorska da nanovo svjedočimo istom.

Kriminalizacija predsjednika Đukanovića zapravo je kriminalizacija ideje obnove nezavisne, prozapadne i demokratske Crne Gore, koja je svoju punoću dobila kroz članstvo naše države u NATO.

Posljedica kriminalizacije predsjednika Đukanovića ne bi u početku nužno značila preispitivanje državne nezavisnosti, budući da je za taj drastičan potez neophodna snaga koju parlamentarna većina, većinski sastavljena od lojalista Srbiji i Rusiji, u ovom času ipak nema.

Cilj je nešto drugo: ako je ”kriminalac”, suprotno volji „vjernog naroda”, državu uveo u Alijansu, nije li onda i sam taj čin, po logici stvaru duboko kriminalan, spreman za preispitivanje?! Jer, ako je Velika Britanija napustila EU, zašto mala, ”al’ časna i poštena“ Crna Gora ne bi izašla iz NATO? Tim prije što za takav sumanuti potez postoji jasno definisana većina. Koja se ovog puta neće libiti da stvar dovede do kraja.

Povratak u lager ruskosrpske autokratije nikad nije izgledao izvjesnije. Crnu Goru od toga nauma dijeli operacija bez anestezije, naravno, koju lojalisti susjednoj državi ne znaju kako da sprovedu. Ključna dilema je – reakcija javnosti.

Apologeta srpskog sveta, poslanik Milun Zogović baš kao i njegov partijski šef Milan Knežević nevješto pokušavaju da se distanciraju od te ideje. Politička struktura kojoj pripadaju duže od dvije decenije barjači pozivima za hapšenjem Mila Đukanovića, danas lagano aterira.

Naravno, ne čini to iz patriotskih ili duboko moralnih pobuda, nego iz kukavičluka i straha: teško je preuzeti odgovornost za ono što bi se moglo dogoditi nakon najavljene parapolitičke otmice, koja je samo nastavak državnog terorizma iz 2016.

Ciljano, kukavički i podlo, odgovornost deleigraju SDT Vladimiru Novoviću, čovjeku čije su profesionalne sposobnosti obrnuto proporcionalne političkim ambicijama. Samozatajnom Novoviću, koji je očito povjerovao da je Bog, sklepana vladajuća većina gura u ovo zamešateljstvo, pokušavajući da na njega prebaci apsolutnu odgovornost za taj bezumni čin.

Hoće li SDT shvatiti poruku? Teško. Pravno iživljavanje nad Milivojem Katnićem, brutalni desant na ASK i hapšenje Jelene Perović, zatvaranje očiju pred kriminalom predstavnika parlamentarne većine pokazuju da je tužilac obolio od endemske bolesti crnogorske, podgoričkim slengom rečeno – ”upale mozga”.

Simbolički, politički, čak i emocionalni odnos procrnogorskih birača i predsjednika Đukanovića dovodi u pitanje sve analize i projekcije kako domaćih tako i stranih obavještajnih i paraobavještajnih službi.

Kakve reakcije biste očekivali u slučaju hapšenja Đukanovića, najčešće je pitanje koje ovih dana postavljaju naši zapadni partneri.

Koliko je još sramoćenja, koliko još žrtvovanja svih postulata i principa na kojima počivaju zapadna društva potrebno da bi Zapad nahranio podivljalu zvijer velikosrpskog nacionalizma?

Možda bi to mogao biti odgovor zapadnim partnerima, koji očito zaboravljaju da je isti nacionalizam i njihovo savezništvo sa njim devedesetih godina 20. vijeka zapalilo Balkan i dovelo do najvećeg ratnog zločina, zločina genocida nakon Drugog svjetskog rata.

Naravno, sve krivično-pravne radnje sprovode se na način primjeren civilizovanom svijetu. Doduše, niko nije ni naivan ni glup da u eventualnom postupanju prema predsjedniku Milu Đukanoviću prepozna bilo što osim bespoštedne političke hajke i čerečenja. Što je, nažalost, u najboljem duhu crnogorske izdajničke tradicije. Od Sava Fatića i Marka Dakovića, do njihovih današnjih ideoloških nasljednika.

(Portal Analitika, foto: Gradsk portal)