Predsjednik Milatović rekao je Nijemcima da nemaju šta brinuti. Dok je on na njenom čelu, Crna Gora je u sigurnim rukama i nezaustavljivo ide naprijed.

Milatović tvrdi da ima viziju. Što znači da on nije tek političar. Nije on ni tek državnik. On je više od toga: vizionar. A vizija je, kaže jedna od definicija, između ostalog i „slika mašte, viđenje nečeg nestvarnog“.

Po predsjednikovim riječima, njegovu viziju dijeli i premijer Spajić. Iz rečenog nije jasno je li i Spajić vizionar, jer ne možemo biti sigurni čija je vizija, izvorno. Ko je, dakle, prvi imao viziju. Kome se prvo javilo. Ako se prvo javilo Milojku, onda Jakov dijeli njegovu viziju, a ne Milojko Jakovljevu. Ili im se javilo istovremeno – ali to je najmanje vjerovatno.

Uglavnom, vizija je jednoga od njih, a oni je bratski dijele.

Ali su imali različite vizije kako da ostvare zajedničku viziju. Spajiću se javilo da bi to bolje išlo bez Mandića, dok se Milatoviću ukazalo da bez Mandića ne može.

Mene to podsjetilo da dobar vic.

Gleda Suljo Muju kako kopa kanal. Pa zakopa kanal. Pa onda iskopa drugi kanal. Pa i taj zakopa.

Poslije nekoliko sati Suljo kaže: Ne mogu te više gledati. Šta to radiš? Nema nikakve logike.

A Mujo kaže: Ima logike. Ali nema Hase da postavi cijevi.

Treći čovjek je ključan. I u vicu, i u istoimenom filmu, i u crnogorskoj političkoj stvarnosti.

Andrija Mandić je Haso iz ovog vica. Jakov i Milojko – od kojih je jedan imao viziju, a drugi dijeli tu viziju, ili su viziju imali zajednički, simultano, za što su, velim, mali izgledi – iskopali su kanal ka EU. Andrija će postaviti cijevi i prikačiti nas. On će nas svojeručno zavidati za Zapad, učiniti da Crna Gora promijeni civilizacijski krug, izađe iz gravitacione i svake druge zone Srbije. Učiniće da građani Srbije, kada dolaze u Crnu Goru, dolaze ne samo u NATO, nego i Šengen zonu. On će, Mandić, nekada petrovićevsku Crnu Goru, zemlju kojoj je sunce i izlazilo i zalazilo u Rusiji, tako snažno prikačiti na zapad, da nema toga ko će je od zapada odvojiti.

Ljudi, ova vizija je veličanstvena. Ali stvarno, ono, ovo je negdje veličanstvena vizija. Ovo je najbolja vizija u zadnjih, brat-bratu, 15-16 vjekova.

Zli jezici kažu kako predsjednik Milatović često djeluje kao da ne zna je li poša ili doša. Ne manje zli jezici kažu kako je negirati Mandićevo velikosrpstvo jednako suvislo kao i negirati da je Zemlja okrugla. Ali ti zlobnici ne razumiju snagu vizije, snagu politike doživljene kao religijsko iskustvo.

Sveti Pavle, onomad Savle, bio je farisej i zlostavljač hrišćana. Onda je imao viziju, pa postao Hristov apostol.

Kad se onomad javilo Avgustinu, on je orgijao kao oni policajci iz Kotora. Onda je postao svetac i napisao veličanstvene „Ispovijesti“ i „Državu Božiju“.

Kad je Milatović Mandiću iznio svoju veličanstvenu viziju, koju sa njim dijeli Spajić, ili možda on dijeli Spajićevu, ili je ipak zajednička, iako je mala vjerovatnoća za to, Andrija se lupio šakom po čelu i uzviknuo: bio sam slijep, sada vidim. Sve u što sam vjerovao bilo je pogrešno, sve što sam radio bilo je krivo. Ako su, suočeni sa vizijom, dramatičnu unutrašnju transformaciju prošli Sveti Pavle i Avgustin, zašto je ne bi mogao doživjeti i Andrija? Što rekao Sveto Marović: je li zabranjeno postati bolji čovjek? Tim prije što nikoga ne bi trebalo začuditi ako upravo Mandić bude najrigidniji promicatelj NATO i EU vrijednosti: konvertiti su, kao što je opštepoznato, po pravilu najekstremniji.

Obratite, molim vas, pažnju na ovo. Pa onda recite da sve na ovome svijetu nije povezano.

Kad je Avgustin imao viziju, javio mu se anđeoski glas, čist poput dječijeg. I rekao mu: „Uzmi i čitaj, uzmi i čitaj“. Poslušao je. Uzeo je knjigu i spustio pogled na tekst. Koji tekst? Poslanicu Rimljanima, koju je napisao ko? Pa Sveti Pavle. Avgustina je njegova vizija uputila na Pavlovu viziju, pa se može reći da im je vizija bila zajednička. Kao kod, nazdravlje svima, Jakova i Milojka.

Avgustina je preobratila Pavlova, a Andriju Jakovljeva vizija.

Tako da sada, kako je u poslanici Nijemcima rekao Jakov, Andrija dijeli njegove vrijednosti.

A kao zmija noge kriju činjenicu da obojica dijele viziju Mila Đukanovića.

Jer se to „Crna Gora u EU i NATO“ njemu javilo prije nego njima.

A Slavku prije nego njemu.

Andrej Nikolaidis (CdM)