Zvanični Beograd i pravni zastupnik Crne Gore pred tim sudom saopštavaju svoje verzije o tome kako se Srbija uključila u cijelu priču. Zbog tihog političkog rata Beograda i Podgorice još od referenduma 2006.godine, taj spor, u kojem srpska crkva od države Crne Gore traži povrat oduzete imovine, dobija i političku dimenziju.
Crnogorski pravni zastupnik pred sudom u Strazburu Zoran Pažin negirao je nezvanične informacije srbijanskih medija da je Evropski sud za ljudska prava odbio zahtjev zvanične Podgorice da se iz predmeta isključe spisi koje je Vlada Srbije dostavila o imovini Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
Pažin je za “Vijesti” kazao da Crna Gora od suda nije zahtijevala da se isključe spisi, već da Vlada Srbije u istima “koristi rječnik primjeren međunarodnom sudskom postupku”.
Beogradski „Blic“ je javio da je sud u Strazburu odbio je zahtjev Podgorice da se iz predmeta isključe sporni spisi, što kako navodi taj list ,,praktično znači da je, u procesu koji vodi Eparhija budimljansko-nikšićka protiv Crne Gore, Srbiji potvrđen status prijatelja suda.
To je za Radio Slobodna Evropa još prije više od mjesec i po rekao i Milivoje Mihajlović, šef kancelarije Vlade Srbije za saradnju sa medijima.
,,Vlada Srbije ne tuži Crnu Goru niti se pridružila tužbi SPC, odnosno Budimljansko-nikšićke eparhije. Vlada Srbije u tom procesu, zbog toga što je sjedište Pravoslavne crkve u Beogradu, učestvuje kao prijatelj suda a to znači bez stavljanja na bilo čiju stranu, već da, kao prijatelj suda, sudu u Strazburu pruži informacije koje su veoma bitne i važne da bi se u tom procesu objektivno odlučilo“, rekao je Mihajlović.

Neriješene pravne dileme
Još u novembru zvanična Podgorica uputila je oštar protest i optužila je Srbiju da se miješa u unutrašnje stvari susjedne države.
Iako u Srbiji tvrde da su prijatelji suda, a u Crnoj Gori učešće Srbije u sporu sa SPC doživljavaju kao miješanje u njene unutrašnje stvari, sud u Strazburu još se nije oglasio tim povodom .
Advokat Aleksandar Đurišić pojašnjava za naš program koje su to ključne pravne dileme ostale neriješene.
„Jako bi bilo važno čuti za pravni presedan gdje se to država javila kao prijatelj suda, gdje se to ranije desilo, u kojim slučajevima, bilo pred sudom u Strazburu , pred sudom u San Hozeu, Pekingu, Gani ili bilo kojoj, trećoj ili četvrtoj formi međunarodnog suda. Da li se znači radi o nekoj trećoj formi , učešću trećeg lica ili nekom novom institutu koji je možda negdje u istopriji postojao, bilo bi dobro da od nekoga dobijemo zvaničnu informaciju. Možda baš od onoga ko se pozvao na takvo učešće – od agenta Srbije“, kaže Đurišić.
Eparhija budimljansko-nikšićka podnijela je tužbu protiv Crne Gore pred Sudom za ljudska prava u Strazburu zbog oduzete crkvene imovine i traži njen povraćaj. Prema pisanju medija koji su imali uvid u podnesak Mitropolije crnogorsko primorske sudu u Strazburu, riječ je o procesu u kojem bi gotovo 10 posto crnogorske teritorije sa vjerskim objektima i institucijama moglo da pripadne crkvi čije je sjedište u Beogradu.
Za sociologa religije Mirka Đorđevića imovinski spor je zapravo zavjesa za politički obračun države Srbije i srpske crkve sa državom Crnom Gorom

„Najteže u ovoj priči je što se Vlada Srbije solidarisala. Barem sudeći po pisanju medija, sa Mitropolijom crnogorsko primorskom jer su država i crkva odvojene i u Srbiji i u Crnoj Gori i ne bi to trebalo da bude predmet nekog spora. Problem ima duboku političku pozadinu. U tome je stvar, nije samo u pitanju imovinski spor. Ovim je između Srbije i Crne Gore povećana zategnutost u odnosima. Tu je glavni problem u cijeloj ovoj stvari“, zaključuje Đorđević za RSE.

(Radio Slobodna Evropa)