Dekan Fakulteta za crnogorski jezik i kniževnost Adnan Čirgić u razgovoru za CdM kaže da se današnja vladajuća “elita” vlasti dočepala zahvaljujući srbijanskim parama, logističkoj i svakoj drugoj pomoći kriminalnih klanova te zahvaljujući anticrnogorskom litijaškom pokretu koji je organizovala Crkva Srbije kao institucija čija jurisdikcija pokriva zacrtani prostor Velike Srbije.

Toj “eliti”, tvrdi on, je sasvim jasno da se bez navedene pomoći ne bi mogla dočepati vlasti, uprkos neskrivenoj podršci naših zapadnih “partnera”.

“Zato i djelaju po zadatoj agendi koja za krajnji cilj ima nestanak Crnogoraca, a za njima – razumije se – i ostalih nesrba koji su učestvovali u obnovi Crne Gore. Nakon nestanka Crnogoraca i ekonomskoga sloma Crne Gore, obesmislila bi se i sama država Crna Gora. Transkripti razgovora koje su objavili crnogorski mediji potvrđuju povezanost najviših državnih funkcionera, počev od premijera Abazovića, s kriminalnim strukturama koje su uticale na razrješenja i imenovanja u sektoru bezbjednosti, pravosuđu i tužilaštvu koji su u najvećoj mjeri predati u ruke prosrpskih i proruskih agenata”, navodi Čirgić.

Prema njegovim riječima, Crna Gora je sve dalja od EU dok jednom nogom korača preko praga Otvorenoga Balkana, velikosrpskog karađorđevićkog projekta koji je oživio novi “balkanski kasapin Aleksandar Vučić“.

“Nažalost, čini se da ni partije koje su obnovile Crnu Goru na referendumu 2006. ni međunarodni faktor nemaju rješenje kako otrgnuti zemlju članicu NATO iz sveruskoga i velikosrpskoga zagrljaja”, smatra sagovornik CdM-a.

A ko je kriv za ovakvo stanje u državi?

Čirgić nema dilemu – za ovakvo stanje u Crnoj Gori podugačak bi bio spisak okrivljenih. Krivice se ne bi mogla odreći prije svega bivša vladajuća elita koja je paktirala s kleronacionalističkim strukturama i sklapala s njima kompromise na štetu države i budućnosti građana, kompromise koji su uvijek bili skopčani s jačanjem velikosrpstva. Krivica je te elite, dodaje, prije svega u tome što nije izgradila jake institucije koje bi karakterisao profesionalizam, jer u tome slučaju ne bi gomila izroda, kriminalaca i tuđih plaćenika za tako kratko vrijeme uspjela satarisati cijelu državu.

Prema njegovim riječima, nemalu krivicu imaju i “naši zapadni partneri” koji su pružili podršku navodnim demokratskim promjenama 2020. godine i promovisali floskule o ljekovitosti promjena.

“Ti naši partneri čiji su ambasadori počesto bili žrtve proruskih i prosrpskih informatora, najčešće iz tzv. NVO sektora, naśeli su na litijašku demagogiju o odbrani svetinja i ugroženosti srpstva, a zanemarivali su egzaktne podatke (poput onoga o porastu broja Srba na štetu Crnogoraca) koji obesmišljavaju tu demagogiju o ugroženosti. I dok su, s jedne strane, evropske i američke institucije Crkvu Srbije javno karakterisale kao ustanovu koja širi ruski uticaj, ili In4S kao “medij” koji promoviše malignu rusku politiku, dotle su njihove ambasade jačale saradnju s tim ustanovama a distancirali se od onih čija je privrženost vrijednostima EU i NATO ne samo neupitna no i jasan dio političkoga programa”, smatra dekan FCJK.

Ko nosi najveću krivicu?

Ni tu Čirgić nema dilemu – za ovakvo stanje u zemlji niko nije krivlji od premijera Dritana Abazovića i njegovih funkcionera u Vladi i Skupštini.

“Da nije bilo Abazovića i Ure, antidržavni litijaški pokret nikad ne bi dobio priliku da zavlada Crnom Gorom i promijeni njezin spoljnopolitički kurs, a da je iznutra uništi. Da nije bilo Abazovića i Ure, ne bi sektor bezbjednosti bio predat u Vučićeve ruke. Da nije njih, Crna Gora bi imala funkcionalan Ustavni sud. Da nije Abazovića i Ure, Crna Gora bi danas bila jednom nogom u EU. Da nije njih, ne bi kompletna sakralna baština tzv. Temeljnim ugovorom bila predata u vlasništvo države Srbije. Da nije Abazovića, ne bi bilo svakodnevnoga šikaniranja Crnogoraca i njihova potiskivanja iz društvenoga života Crne Gore te brutalne torture kojoj smo svjedočili na protestu protiv nasilne intronizacije Joanikija Mićovića u tron crnogorskih vladara”, navodi on.

Podvlači sljedeće – da nije Abazovića, Crnom Gorom ne bi vladali kriminalci i klerikalci.

“Moglo bi se nabrajati do śutra jer za hiljadu godina crnogorske istorije teško bi se moglo naći odvratnijega i beskrupoloznijega primjera veleizdajnika i kvislinga kakav je Dritan Abazović. Od njega su grđi možda samo oni koji mu služe u Vladi i Skupštini glasajući svaki put protiv interesa Crne Gore i Crnogoraca dok se bez rumeni na obrazu predstavljaju kao legalisti, demokrati ili tvrdi Crnogorci”, ističe Čirgić u razgovoru za CdM.

Potcrtava da ni do te međunarodne izolacije ne bi došlo da nijesu svoje servilne ruke digli Vučić – “Abazovićevi izdajnici”: Božena Jelušić, Suada Zoronjić, Miloš Konatar i Srđan Pavićević – koji su podržali DF “mandatara” za sastav nove Vlade Crne Gore Miodraga Lekića, promotera Miloševićeve pogubne balkanske politike.

“Pretvaranje Crne Gore u provinciju Srpskoga sveta, u tamnicu za Crnogorce i ostale nesrbe, bilo bi tek nedosanjani san DF-a da nema podrške amoralnih Urinih hamala koji više i ne kriju svoju antievropsku i antizapadnu politiku, koji ne kriju ni otvoreno prorusku politiku za čiji račun su smijenili i šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost”, rekao je Čirgić.

Potvrdno odgovara na pitanje CdM -a da li Crnoj Gori zbog politike vladajućih struktura prijeti međunarodna izolacija.

“Da, Crnoj Gori prijeti međunarodna izolacija i brisanje s puta u EU, ali upozoravajuće poruke koje dolaze iz te međunarodne zajednice neće Vučićeve sluge u crnogorskoj vlasti pokolebati da se manu onoga što su namjerili. Jer njima nije stalo do EU nego do Putinova šinjela. Taj problem neće riješiti međunarodna zajednica. Ako je građanima Crne Gore i njihovim političkim predstavnicima stalo do Crne Gore i njezina građanskoga ustrojstva, onda se moraju beskompromisno svim legitimnim sredstvima boriti za takvu Crnu Goru”, smstra on.

Kurti i Kosovo kao primjer

Pojašnjava kako se to radi.

“Iz dana u dan imamo priliku gledati na suśednom Kosovu đe Kurti ne pristaje ni na kakve ustupke i kompromise koji bi naštetili državi koju predstavlja – makar te kompromise inicirali “zapadni saveznici”. Dok postojeće suverenističke partije u Crnoj Gori sve više demonstriraju nesposobnost za adekvatan odgovor i borbu protiv kleronacionalističkih anticrnogorskih struktura, dok recimo Bošnjačka partija – suprotno interesima nacionalnoga korpusa koji predstavlja – seizi ulcinjskome četniku u sprovođenju velikosrpskih interesa, čini se da postaje sve jasnije da je Crnoj Gori potrebno osvježenje u političkome životu. Čini se da su nam potrebne nove partije – jedna koja će beskompromisno zastupati interese nacionalnih Crnogoraca i jedna građanske provenijencije, koja bi preuzela glasače koje su zaveli populisti iz Ure, Demokrata i Evrope sad”, navodi sagovornik CdM-a.

O djelovanju Vesne Bratić

Čirgić napominje da je bivša ministatka Vesna Bratić radila isto što i svi drugi ministri u Krivokapićevoj Vladi i Abazovićevoj Vladi (osim, razumije se, Raška Konjevića, Ranka Krivokapića i Adrijana Vuksanovića).

“Svi su oni na istom zadatku nestanka Crne Gore i njezina utapanja u srpski nacionalni, kulturni i državni milje. Razlika između Vesne Bratić i drugih ministara samo je u tome što je ona to radila otvoreno, misionarski i bez straha. U četničkoj Vladi, da se ne zavaravamo, svi ministri su četnici. Zato bi bilo nepravedno i nepošteno prišivati Vesni Bratić viši stepen radikalizma u odnosu na ostale ministre. Dok je ona vršila diskriminaciju nad FCJK, dok je inicirala lažne krivične prijave protiv uprave FCJK, dok je vodila propagandu protiv FCJK, dok je blokirala finansijska sredstva za rad FCJK, svi ostali ministri ćutke su je podržavali. Danas je se odriče i nesretnji bivši premijer koji je na mjesto ministrice prosvjete, nauke, kulture i sporta bijaše imenovao upravo zato da bi uništila taj sektor”, kaže on.

Čirgić naglašava kako je zahvaljujući Vesni Bratić, crnogorska javnost za svega nekoliko mjeseci imala priliku uvjeriti se kako je cio taj sektor počivao na trulim nogama te koliko je u njemu bilo preletača, konformista i licemjera koji su ili zaćutali nakon jeseni 2020. ili se otvoreno svrstali na stranu politike čiji je cilj slom Crne Gore.

“Zahvaljujući njoj, nažalost, imali smo priliku viđeti i kako je malo onih koji su spremni na borbu za zaštitu nacionalnih interesa ako ta borba podrazumijeva izlazak iz zone konformizma i izlaganje prljavoj i brutalnoj propagandi dehumanizacije protivnika”, dodaje.

Govoreći o situaciji u kakvoj je sada FCJK nakon odlaska Bratić i dolaska novog ministra prosvjete Miomira Vojinović, Čirgić navodi da je situacija nepromijenjena kao što je ideologija vlasti nepromijenjena.

“Ključni faktor Krivokapićeve Vlade postao je premijer naredne Vlade. Zato je od početka bila ne samo stupidna no i pogubna podrška koju su mu suverenističke partije pružile da formira vlast. Abazovićevi ministri ne ulaze u otvorenu negaciju i diskriminaciju onako kako su to činili Krivokapićevi ministri poput Leposavića i Bratićke, ali su na istome zadatku. Zato je i njihovo djelovanje prljavije i perfidnije. Kad je Vučić uvidio da s Krivokapićevom Vladom neće lako ni brzo doći do cilja, instalirao je Abazovićevu Vladu uz grotesknu podršku crnogorskih, albanskih i bošnjačkih političkih predstavnika. Takva Vlada i njen ministar prosvjete prema FCJK imaju suštinski isti odnos kao prethodnici im”, tvrdi sagovornik CdM-a.

Kaže da je cilj FCJK razvoj montenegristike i promocija građanskih sloboda i jednakosti.

“Njihov je cilj nestanak i jednoga i drugoga i promocija Srpskoga sveta. Zato između nas ne može biti kompromisa. Aktuelni ministar prosvjete ušao je u otvorenu diskriminaciju profesora FCJK odbijajući da im u skladu sa zakonom uveća zaradu kako je to učinjeno profesorima UCG. To nam je samo još jedna od potvrda da smo na pravome putu. Naša je borba za afirmaciju montenegristike skopčana s borbom za afirmaciju građanskih društvenih vrijednosti”, jasan je.

Jer, kako podvlači, ako ne bude Crne Gore, neće biti ni montenegristike.

“Mi nijesmo akademici CANU čiji predśednik Dragan K. Vukčević drži predavanje na UCG na temu: “Šta je intelektualac?” dok država propada, dok pučisti u Skupštini usvajaju neustavne zakone, smjenjuju predśednika i biraju Vladu za koju međunarodna zajednica unaprijed poručuje da je neće priznati. Sudeći po onome što je Vukčević minulih godina ličnim primjerom pokazao, intelektualac je amoralna osoba u odijelu i kravati koja je sposobna otćutati sve društvene probleme oko sebe, čak i one koji su realna prijetnja za opstanak. Zato ova izdajnička vlast nagrađuje CANU stotinama hiljada eura mimo redovnoga budžeta dok sprovodi diskriminaciju FCJK. I jednima i drugima to nam služi na čast”, zaključio je Čirgić u razgovoru za CdM.

Miraš Dušević (CdM, foto: Antena M)