Šta biste rekli na ovu izjavu:

\“Današnji događaj bolno podsjeća na scenu kada je Joe Biden, tada još u svojstvu potpredsjednika, sjedio u Kijevu na čelu stola i učio ukrajinsko rukovodstvo kako treba živjeti. Očigledno je do čega je to dovelo Ukrajinu. Zapamtite ovaj dan, kada su skinute sve maske ‘demokratske’ pristojnosti, kada je demonstrativno pogažen suverenitet Bosne i Hercegovine grubom čizmom ‘dokazanog prijatelja’.”

Bosni se (opet) prijeti

Ovo nije izjavila grupa pijanih putinofila ispred neke balkanske kafane. Ovo nije rekao niti neki pomahnitali pravoslavni huligan. Ovo nisu riječi nekog slučajnog poremećenog čovjeka iz umobolnice koji zaziva rat i krvoproliće u svojoj bolesnoj mašti.

Ne! Ovo je danas saopćeno iz Ambasade Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini. U Sarajevu.

Dakle, Gradu heroju se prijeti, isto onako kako je ratni zločinac Radovan Karadžić prijetio prije 33 godine. Podsjetit ću vas, bilo je to 17. oktobra 1991. pred parlamentom Republike Bosne i Hercegovine, kada je zločinac Karadžić izrekao čisto, nepatvoreno, verbalno zlo, koje se samo pola godine kasnije počelo materijalizirati:

“Put kojim vodite Bosnu i Hercegovinu ista je ona autocesta pakla i stradanja kojom su pošle Slovenija i Hrvatska. Nemojte misliti da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako ovdje bude rata.”

A sada ove riječi uporedite s riječima ruskih diplomata koji stoluju u Sarajevu. Bosni i Hercegovini prijetnje agresijom nisu strane, niti je Ukrajina toliko daleko da se ne bi vidjelo kako prolaze svi oni koji se ogluše o misli i ideale “ruskog svijeta”. Jer srpski svijet već je imao nakanu da od Sarajeva, Goražda, Tuzle, Zenice, Bihaća… napravi Mariupolj ili Vukovar – po izboru. Kao što sada ruski svijet, taj ideološki original, prijeti Sarajevu i Bosni i Hercegovini.

Prijetnja, jedina prava riječ

I da, da ne bude zabune, prijetnja je jedina prava riječ. Ne radi se ovdje o pogrešnim ili zlonamjernim tumačenjima. Ako vam neko spomene državu u kontekstu Ukrajine, ako taj neko kaže da ćete “zapamtiti ovaj dan” i ako je taj neko zvanični politički i diplomatski predstavnik Vladimira Putina u našoj zemlji, stvar je jasna – radi se o prijetnji prvog reda.

I kada je tako, za očekivati je da se makar ruski ambasador pozove na razgovor, da mu se uruči protestna nota ili, u konačnici, da se deportuje iz zemlje.

Nego, neki će se zapitati: otkud taj ruski bijes odjednom? Ili, šta je povod ovih flagrantnih prijetnji?

Stop za ruske energetske ucjene!

Povod je današnji sastanak u Parlamentu Federacije BiH, kojem su prisustvovali predstavnici parlamentarnih stranaka, osim HDZ-a i HRS-a, a sve na inicijativu američkog ambasadora Michaela Murphyja. Povod je zakon o izgradnji Južne interkonekcije za transport tečnog prirodnog plina u BiH. Povod je konačno izbacivanje Rusije i Čovića, kao njenog proksija na terenu, koji bi još malo ucjenjivao i zemlju i regiju ruskim energentima.

Jer, Rusi jako dobro znaju da će odvajanjem od ruske energetske “sise” i BiH i regija, ali i dobar dio (evropskog) svijeta, biti relaksirani i pošteđeni ucjena iz Moskve.

E, zato taj nepatvoreni bijes i mržnja, oličeni u rečenicama navodno diplomatske službe Rusije:

“Svima koji naivno pričaju o suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine odgovaramo – zapamtite ovaj dan”, zaključili su iz Ambasade Ruske Federacije u BiH.

Ako ima išta dobro u svemu tome, to je uvijek, uvijek i uvijek istina. Bilo je potrebno prekinuti pupčanu energetsku vrpcu s moskovskim nasilnicima da bi s “prijatelja” pala tanka, usiljena glazura i da bi se pokazalo osvajačko lice koje u BiH vidi Ukrajinu, Gruziju, Krim – koje u svemu gleda ratni plijen.

Ono što je zastrašujuće u čitavoj situaciji jeste potpuno normaliziranje ruskih prijetnji diljem svijeta – od upotrebe nuklearnog oružja na planetarnom nivou do prekrajanja granica i smjene vlasti na regionalnom nivou. Rusi i Putin, više se i ne trude da sakriju kako im je pokoravanje – direktno ratno ili indirektno – energetsko jedini cilj.

A ko neće da sluša, sada već javno govore: tu su Orešnici, Kindžali, diverzije ili hibridni rat tamo gdje nema dometa dugih cijevi.

Nažalost, treba očekivati pojačan “ruski rad”, kako to nazivaju stručnjaci za sigurnost, odnosno razne diverzije – od informatičkih do miješanja u unutrašnje stvari zemlje.

Na terenu stvari nisu ružičaste

Tu je i Dodik sa svojim srpskim svijetom i bojovnicima koji već dvije godine ratuju kao ruski psi rata u Ukrajini, a mnogi od njih se kale još od 2014, od Gruzije i Krima naovamo.

Pozorišni reditelj Dino Mustafić s pravom zato kaže: “Ovakvo saopćenje ruske ambasade, od komentara pozorišne predstave do gasovoda, jeste uobičajeni stil kojim se obraćaju. Prijetnja cjelovitosti Bosne nije ‘maligni ruski uticaj’, već očigledni podstrek političkim snagama na destabilizaciji mira na Balkanu.”

Dakle, više i nije samo problem u Rusima, koji su skinuli rukavice, nego u domaćim službama i ljudima koji trebaju obavljati najodgovornije bezbjedonosne funkcije u zemlji.

Okretanje leđa od ruskih energenata i Dragana Čovića je dobar početak.

Ostalo će ipak morati riješiti lokalne politike, bez pomoći američkog ambasadora Murphyja.

Ako znamo da je na mjestu prvog policajca države Nenad Nešić, ako znamo da se Dodik jedini pita na 49 posto teritorije BiH, a da je u cijeloj priči Dragan Čović bio ruski energetski lobista, situacija je jako, jako teška.

Ponavljam, ako išta, makar znamo ko nam nisu prijatelji. A i to je nešto u ovom haotičnom svijetu.

(Al Jazeera, foto: lična arhiva)