Tek sto su u Budvi uklonjeni bilbordi o „srpskom osobođenju Budve“ koji su uzburkali crnogorsku javnost a institucije ih ocijenile kao „provokaciju građanskog koncepta Crne Gore“, festival književnosti “Ćirilica” koji drugu godinu za redom organizuje Biblioteka Budve u saradnji sa Udruženjem izdavača i knjižara Crne Gore, u startu izaziva brojne reakcije i kontroverze.

Festival “Ćirilica” je prošlog ljeta pokrenula budvanska Biblioteka nakon što je vlast u Budvi, preuzela opoziciona koalicija predvođena prosrpskim Demokratskim frontom i Demokratama. Prethodnih godina vlast u Budvi vršila je Demokratska partija socijalista koja na državnom nivou vlada skoro tri decenije.

Kao jednu od tema festivala organizatori navode “Ćirilica i/ili latinica“, pa smo predsjednika Savjeta biblioteke Predraga Zenovića pitali otkud ta dilema, kada su dva pisma ravnopravna u Crnoj Gori, što je propisano i Ustavom.

„Stvar je tako formulisana da o njoj možemo debatovati. Dakle, ćirilica i latinica, ili je ćirilica na neki način isključena iz igre jer gubi pred digitalnim svijetom i globalizacijom. Ja mislim da ćirilica gubi zbog svih tih okvira, da imate fakte tipa da knjiga štampana ćirilicom je 15-25 posto veća, cijena njenog izdanja je veća i izdavači se samim tim odlučuju za latinicu. Vidite, to nije nužno ideološka priča, i mi odbijamo da na taj način govorimo o njoj. Jer, za tim nema razloga. Prosto da vidimo da li u tom globalizovanom svijetu možemo na neki način doskočiti i sačuvati pismo koje nam je vrijedno i koje je naša spona sa tradicijom“, pojašnjava Zenovic.

No da li su motivi za pokretanje budvanske “Ćirilice”, samo književni i kulturološki?

Ove godine centralni dio festivala biti će pjesničko veče srpskog književnika Matije Bećkovića, negatora crnogorske države, nacije, crkve i jezika.

Prošle godine, na prvom, koji je otvorio predsjednik Opštine Dragan Krapović, centralni gost manifestacije bio je poglavar Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Amfilohije. Vjerski poglavar je na književnoj večeri, između ostalog, govorio i o crnogorskoj “izdaji” zbog priznanja Kosova –“žile kucavice Crne Gore”.

„Zamislite ovu fildžan – avnojevsku Crnu Goru, koja se odriče svoga pisma ulazeći u Evropu kao prosjak. Nema ćirilice, zamislite, prvi put u istoriji Crne Gore đaci ne uče ćirilicu”, prenijeli su mediji jednu od Amfilohijevih tvrdnji, iako se u crnogorskim školama ravnopravno uče oba pisma.

Dilema “ćirilica i/ili latinica“, kao i priča o ugroženosti ćiriličnog pisma je uvezena dilema, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa književnik i predsjednik Matice crnogorske Dragan Radulović.

„To je jedna potpuno neprirodna dilema, pogotovo za Crnu Goru, jer je Ustav definisao ravnopravnu poziciju ćirilice i latinice. Dakle, u osnovnoj školi počinje da se uči ćirilica, potom latinica, onda se naizmjenično rade zadaci pisani i jednim i drugim pismom. Kasnije se ljudi opredjeljuju koje će pismo koristiti i mnogi koriste oba. Tako da za mene nije nikakva dilema ‘i/ili’. To je jednostavno uvezeni problem koji je poslednjih mjeseci intenzivan u Srbiji”, kaže Radulović.

Vlada Srbije priprema da uvede obavezno korišćenje ćirilice za državne i javne institucije, te neke medije a predviđaju se i kazne za korišćenje latinice koje bi u nekim slučajevima moglo biti i do 8.500 eura.

Za Radulovića je priča o ugroženosti ćirilice u Crnoj Gori politički odjek dešavanja u Srbiji.

“U Crnoj Gori to nije pitanje jednakosti i ravnopravnosti, nego ko će biti ravnopravniji i jednakiji. Dakle, tu je samo pitanje dimenzija dominacije. Naši Srbi u Crnoj Gori su umislili da je ćirilica ekskluzivno srpsko pismo i doživljavaju ga kao jedan od temeljnih stubaca svoga identiteta. Mada, ni to nije tačno. To je, dakle, jednostavno politička stvar, borba za dominaciju. Kao i uvijek kada Srbi u Crnoj Gori iznose određene zahtjeve, nikada to nije borba za jednakost i ravnopravnost, nego je to uvijek borba za dominaciju”, kaže Radulović.

Festival „Ćirilica“ finansira se iz gradskog budžeta, dakle iz džepova svih građana Budve, pa i onih čiju državu, nacionalnost i jezik negiraju pisci poput Matije Bećkovića, koji je pozvan da održi pjesničko veče. Predsjednika Savjeta biblioteke Predraga Zenovića pitamo što je cilj takvog poziva.

“Ne mislim da postoji nikakav cilj iza toga što se pozivaju određeni autori. Ne mislim da uvijek imamo pravo da polemišemo sa nekim njihovim stavovima, prvenstveno što su to njihovi stavovi, a ne biblioteke ili druge institucije. Ja sam ovog ljeta imao prilike da gledam sjajne predstave koje su režirali reditelji poput Olivera Frljića ili Kokana Mladenovića, koji su itekako poznati kao negatori raznih nacija. Ali, nikakav problem nisam vidio ni u reakcijama publike. Dakle, kultura mora biti polje otvorenosti. A svako stoji iza svojih političkih stavova i snosi svako odgovornost za iste”, kaže Zenović i dodaje da je festivalski plan direktorice biblioteke Mile Baljević jednoglasno podržan u Savjetu festivala.

S druge strane, na naše pitanje, što misli o pozivu Bećkoviću da gostuje u Budvi, predsjednik Matice crnogorske Dragan Radulović odgovara ironično:

“Oni nas negiraju za naše dobro. Kad plaćamo za takve tipove, treba da znamo da time sebi činimo uslugu. I oni bilbordi u Budvi su pedagoški usmjereni za naše dobro. To se radi da bi se mi, koji nismo oduševljeni četništvom, nekako popravili. A što se Matije Bećkovića tiče, on je davno još rekao da je rođen prije crnogorske nacije, i kako se nada da će je nadživjeti. Pa možda dolazi da vidi, da provjeri kako smo, ima li nas, i ko će prije nestati sa ovoga svijeta”.

Radulović se ne slaže sa obrazloženjem da poziv za učešće na festivalu osobama poput Bećkovića znači otvorenost kulture, jer je prema njegovom mišljenju riječ o ljudima koji su odgovorni za mnogo toga lošeg u posljednih tridesetak godina.

“Mnogo su toga lošega napravili. U prvom redu svojim prejakim riječima, odnosno potpunim nerazumijevanjem politike i političkog. A današnja budvanska vlast je takva, to je njihova ideologija, njihova priča i njihovo razumijevanje otvorenosti kulture. Dakle, i mi Crnogorci treba da finasiramo tu otvorenost i da pokazujemo toleranciju, u prvom redu tako što ćemo pristajati na ćutanje, kulturalni nestanak i asimilaciju. Jer, kao što rekoh, sve je to zamišljeno za naše dobro”, kaže Radulović.

Poziv Bećkoviću osudila je i Demokratska partija socijalista saopštenjem u kome podsjećaju lokalnu vlast u Budvi da Bećković Crnogorce naziva “Montenegrinima koji ispunjavaju milom ono što je okupator pokušavao silom”, “šakom jada“, i slično.

Festival posvećen ćirilici već pet godina postoji i u Herceg Novom, gdje su lokalne koalicione vlasti predvođene, kao i u Budvi, Demokratskim frontom i Demokratama nedavno počele zamjenu turističke signalizacije postavljanjem tabli na ćirilici i engleskom jeziku.

Ustav Crne Gore propisuje da je službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski, da su ćirilično i latinično pismo ravnopravni, te da su u službenoj upotrebi i srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik.

Oba pisma se ravnopravno izučavaju u školama, iako je u svakodnevnoj upotrebi latinica preovlađujuća (nazivi ulica, dokumenti iz institucija, računi..). Svaki građanin na sopstveni zahtjev može dobiti bilo koji zvaničan dokument uključujući i identifikacioni, ličnu kartu i pasoš na ćirilici.

(Jasna Vukićević, Slobodna Evropa / Foto: Ljudmila Cvetković)