Povod ovom tekstu je izlaganje Marija Kovača na 24. sjednici Gradskog vijeća Grada Šibenika, održanoj 12. prosinca, u kojem spominje mene i moje predavanje „Bog, krv i tlo“ na 9. FALIŠ-u, opisujući ga, ukratko, kao nestručno, manipulativno i uvredljivo, te time neizravno prozivajući i FALIŠ kao društveno poguban. S obzirom na to da Mario Kovač nije kompetentan sugovornik na ovu temu, ne uzimam ga u obzir kao stručnog pojedinca, već kao simptom dnevno-politikantskog sindroma. Jer, iste optužbe koje mi upućuje on, negodujući oko činjenica vezanih uz hrvatsko katoličanstvo, upućuju mi i njegovi pandani na srpskoj strani, koji pak negoduju na činjenice vezane uz srpsko pravoslavlje.

Zajedničko im je svima to što imaju vrlo čvrst stav o tome kako bi trebalo misliti i govoriti. Međutim, za konkretnu raspravu potrebno je više od mišljenja – potrebni su argumenti, a to, za razliku od mene, kovači svih boja koji me prozivaju naprosto nemaju. Gotovo svi njihovi pokušaji omalovažavanja mog rada i rada ljudi poput mene svode se, kod hrvatskih etnonacionalista, na optužbu da je riječ o „srbokomunističko-pravoslavnoj propagandi“ protiv hrvatskog katoličkog naroda, dok kod srpskih etnonacionalista tvrde da se radi o „hrvatsko-vatikanskoj zaveri“ protiv srpskog pravoslavnog naroda. To je krajnji domet ove tehnike „pobijanja argumenata“, nakon čega se kao dodatni argument pojavljuje njihov govor „u ime hrvatskog i srpskog naroda“, a u ovom specifičnom slučaju i samih Šibenčana.

Upravo zato, sad ću se pozabaviti i izlaganjem Maria Kovača konkretnije. Naime, osim što moju stručnost pobija isključivo temeljem vlastitog mišljenja, Mario Kovač tvrdi da bi zbog predavanja poput mojih FALIŠ festival trebao izgubiti potporu građana/ki i financirati se isključivo privatnim donacijama, jer Šibenčani/ke ne bi trebali/e snositi trošak nečega što je, kako on tvrdi, „protivno njihovu duhu“ i „duhu hrvatskog naroda“.

Međutim, ako primijenimo isti kriterij na njega, ispada da Šibenčani/ke i „hrvatski narod“ koji stoji iza njega, sudeći barem prema rezultatima zadnjih lokalnih izbora, broje 938 glasova (a ni lista sa 1171 glasova ne stoji bolje), dok FALIŠ festival za svoja četiri dana trajanja prati oko 1200 ljudi uživo, uz dodatnih 2500 online gledatelja.

Uz to, FALIŠ već dvanaest godina zaredom, potpuno besplatno, dovodi u sam centar grada ponajbolje domaće i strane intelektualce/ke, izrazito cijenjene u svojim profesijama – da ih sada ponaosob ne nabrajam. Te je, uz to, upravo na FALIŠ-u, između brojnih važnih događaja, recimo i to, prvi put nakon rata, u javnom prostoru Republike Hrvatske održana debata između katoličkog i pravoslavnog svećenika, fra Drage Bojića i tadašnjeg igumana Nikodima Kosovića. S druge strane, Mario Kovač, sa stvarima koje je inicirao ili inicira, ne ostavlja niti približno tako snažan ekumenski, mirnodopski i profesionalan „društveno-intelektualni otisak“.

Ako sve to prevedemo u „zakon brojeva“, ispada da FALIŠ ostvaruje znatno veći i kvalitetniji „društveni doprinos“ od Maria Kovača. Nadalje, služeći se Kovačevom generalizacijom o „hrvatskom narodu“ i „Šibenčanima“, izgleda pak da su i brojniji oni koji stoje iza nas, nego iza njega.

I na kraju, ako izračunate koliko je Mario Kovač tijekom svog višedesetljetnog djelovanja dobio sredstava iz gradskog i državnog proračuna te to usporedite s iznosom koji dobiva FALIŠ, postat će vam ubrzo jasno da je ono što FALIŠ nudi Šibenčanima i hrvatskim građanima, daleko, daleko kvalitetnije i jeftinije.

Stoga, podržavajte nas i dalje!

(Autonomija)