Spomenik Tarasu Ševčenku postao je simbol otpora ruskom uticaju i propagandi u Srbiji

Ne bi se ni znalo da u Srbiji i Novom Sadu postoji spomen-obeležje ukrajinskom pesniku, slikaru i borcu za slobodu Tarasu Ševčenku, da nije više puta oskrnavljen.
Prvi put odmah na početku totalne ruske invazije na Ukrajinu, kada je na postamentu Ševčenku ispisano slovo simbol ruske okupacije „Z“. Drugi put je oštećen na četvrtu godišnjicu agresije, bista je polivena crnom farbom, a tablica sa prezimenom otkinuta. U međuvremenu je više puta razbacano cveće koje tu ostavlja ukrajinska zajednica i antiratni aktivisti, kojima je spomenik Ševčenku u Novom Sadu stalno mesto okupljanja.
Pravo je čudo što su 2019. godine lokalne vlasti u Novom Sadu, predvođene Srpskom naprednom strankom, dozvolile postavljanje jednog takvog spomen-obeležja. Sigurno su čuli za fudbalera Andrija Ševčenka, možda nešto u školi i za pesnika Tarasa Ševčenka. A i zašto bi jedan umetnik iz 19. veka uopšte bio problem za „majku Rusiju“ ili iritirao glavno biračko telo Srpske napredne stranke – rusofile i putinofile?
Upravo ruska i ukrajinska spomen-obeležja simbolično prate promene političkog stanja u Srbiji. Pompezni spomenik ruskom caru Nikolaju II Romanovu u Beogradu postavljen je 2014, u godini aneksije Krima i pojačanog ruskog uticaja u Srbiji. Taj uticaj je za deceniju izrastao do te mere, da je ruski predsednik Vladimir Putin u Srbiji popularniji od predsednika Aleksandra Vučića.
Spomenik Ševčenku u Novom Sadu je kasnio sa postavljanjem, praćen je negodovanjem deržurnih putinofila iz Srpske radikalne stranke i Demokratske stranke Srbije. Bista je zvanično otkrivena godinu dana pred totalni napad na Ukrajinu.
Predstavnici vlasti u biografiji pesnika nisu pročitali ono glavno. Ševčenko se u carskoj Rusiji rodio kao rob, koji je veći deo svog života proveo u kmetstvu, po carskim zatvorima i u izgnanstvu. On je simbol prkosa, bunta i borbe protiv carizma, feudalnog ugnjetavanja i ruskog imperijalizma. Taras Grigorovič je oličenje ukrajinske nacije, ali i borac za drugačiju slobodnu Rusiju i narode pod njenom čizmom. Njega su u Sankt Peterburgu od ruskog pukovnika i veleposednika otkupili kolege umetnici i omogućili mu status slobodnog čoveka.
Ševčenko je svedok istine da Rusija dva veka želi da uništi Ukrajinu. Istorijska činjenica u koju do poslednjeg momenta invazije na Ukrajinu nije verovao Zapad. I još jedna činjenica – da se Rusija nikada nije odrekla svog imperijalizma. Nakon dva veka, ponovo smo tu sa Ševčenkom, da nas podseti da je večna borba protiv jednoumlja, podaništva, socijalne nepravde i pokoravanja drugih naroda.
Spomenik Tarasu Ševčenku u Novom Sadu ima poseban arhitektonski feng šui. Ukrajinski vajar Volodimir Cisarik iz Lavova ga je izvajao mladog. Nalazi se na zelenoj površini aleje takođe pesnika Miroslava Antića. Blizu je Dunava i okrenut ka Univerzitetskom kampusu, gde se već godinu i po dana odvija najbrutalnije policijsko nasilje nad studentima koji protestuju. Ševčenko je svedočio kako je prošlog leta na studente i građane tu bačen zabranjeni toksični gas suzavac.
Skrnavljenje biste i postamenta Ševčenku ovaj put su pratili uvredljivi grafiti, nešto dalje u centru Novog Sada. Veliki natpis „Litvinenko fašista“, odnosi se na ukrajinskog ambasadora Oleksandra Litvinenka, koji je nedavno stupio na dužnost u Republici Srbiji.
To je poruka putinofila, da Srbija ne sme da bude prijatelj Ukrajine. Očigledna je nervoza u tom taboru. Na prvi pogled, ako pratite medije, TV stanice sa nacionalnom frekvencijom i tiražne tabloide, izgleda da je Srbija potpuno na strani Rusije. Međutim, ako pogledate glasanje u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija i u drugim međunarodnim telima i mirovnim inicijativama, Srbija je uglavnom na strani Ukrajine, glasa u korist njene teritorijalne celovitosti i osuđuje konflikt. Možda ne toliko svojom voljom, koliko u strahu od gubljenja podrške Zapada.
Ono što najviše boli Kremlj je municija kojom Srbija snabdeva Ukrajinu preko trećih zemalja i u vrednosti od više stotina miliona evra.
Zbog izolacije Rusije, zvanična Srbija je silom prilika postala bliži prijatelj Ukrajine. Kijev je takođe sada kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i ubuduće će sa Beogradom deliti sve izazove tranzicije u kandidaturi, bez obzira što je u Srbiji trenutno autokratski režim.
Opoziciona i pobunjena Srbija je takođe dobila Tarasa Ševčenka za saveznika, a njegov spomenik je definitivno postao jedan od novijih simbola otpora u Novom Sadu. Otpora ruskom uticaju i propagandi u Srbiji.

STUPS: Seljačka buna 2026.