Bit će to spomenik poricanju. Jedini u svijetu: spomenik žrtvama holokausta kojeg se židovska zajednica odriče, i zahtijeva da bude drugačiji. Eno ga, upravo niče u centru glavnog grada Hrvatske; stariji Vojvođani, i oni mlađi koji su smogli para, znatiželje i odvažnosti da se upute u Zagreb, poznaju veliki trg ispred Glavnog kolodvora u središtu grada: ondje upravo traju radovi iz kojih bi trebao niknuti dojmljiv i potresan memorijal, u znak kolektivnog sjećanja na šest milijuna Židova pobijenih u nacističkom „endlösungu“. Ali avaj: ako taj spomenik ipak na kraju bude predstavljen javnosti – a trebao bi, za koji mjesec – bit će to velik skandal za Zagreb i Hrvatsku, koji će, pouzdano, odjeknuti mnogo dalje od uskih granica Europske unije.

Neugodna priča počinje u lipnju prošle godine, kada je zagrebačka skupština odlučila da će na reprezentativnom mjestu, pokraj Glavnog kolodvora u centru grada, biti podignut Spomenik žrtvama holokausta. Služit će on kao “gesta sjećanja na šest milijuna Židova stradalih u holokaustu, s porukom da se prošlost ne ponovi. Holokaust je sustavan i organiziran progon Židova, koje su počinili Treći Reich i njihovi saveznici od 1933. do 1945.”, stoji u obrazloženju odluke koju su zagrebački gradski vijećnici usvojili premoćnom većinom, sa samo tri glasa protiv.

Spomenik je djelo zagrebačkih arhitekata Dalibora Stošića i Krešimira Rogine, a oblikovno je koncipiran kao brončani zid od kofera. Bit će to monumentalna građevina na tristotinjak četvornih metara prostora, u čiji će postament biti utisnuto šest milijuna sitnih Davidovih zvijezda, u znak sjećanja na šest milijuna židovskih žrtava nacista, dok će koferi izliveni u bronci simbolizirati živote zauvijek izgubljene u zločinu holokausta.

I tko bi se mogao protiviti tako plemenitoj zamisli: da europska metropola u samome svom središtu podigne memorijal židovskim žrtvama nacista? A upravo se to dogodilo; štoviše – pobunila se sama židovska zajednica u Hrvatskoj! Razlog je koliko zapanjujući, toliko i razumljiv: hrvatski Židovi, ta sićušna skupina nasljednika nekad vibrantne zajednice koju su ustaše i nacisti uspjeli gotovo potpuno zatrti, tvrde da spomenik holokaustu, umjesto što otkriva i pamti – sakriva i poriče. Jer, tim spomenikom, i „sramotnom odlukom“ da se on sagradi, želi se prikriti istina o stradanjima Židova u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, poručila je Židovska zajednica Zagreb (ŽOZ).

„U procesu nastajanja ovog obilježja, koji je svakako bez presedana u svjetskim razmjerima, nismo sudjelovali, niti ćemo to ubuduće“, objavio je predsjednik ŽOZ-a Ognjen Kraus početkom ovoga mjeseca, nakon što je ŽOZ odbio poziv da, zajedno s gradonačelnikom Zagreba Milanom Bandićem, njegovi predstavnici posjete gradilište spomenika. Podsjećajući kako se ŽOZ gradnji spomenika oštro usprotivio još u lipnju prošle godine, nakon što je odluka o njegovoj gradnji usvojena, Kraus je objavio kako „jedino što može još tome dodati jest da mi kao židovska zajednica ne možemo prihvatiti spomenik za šest milijuna Židova ubijenih u svijetu, jer se u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, po rasnim zakonima te takozvane države, osim Židova, sistemski ubijalo Srbe, Rome, kao i sve neprijatelje tadašnjeg režima – dakle, Hrvate antifašiste, pa onda homoseksualce i slične ranjive skupine.“ Kraus je zaključio: „Dakle, u Hrvatskoj ne može biti spomenik holokaustu upravo zato što se tu radilo o lokalnom hrvatskom fašizmu, s vlastitim rasnim zakonima na temelju kojih su ustaše izvršile masovne zločine. Ne netko drugi“.

Krausovo je upozorenje varijacija sličnog stava koji je Svjetski židovski kongres (WJC), podržavajući stajalište Židovske općine Zagreb, objavio još lani u lipnju, kada je odluka o gradnji spomenika bila tek donesena. „Svjetski židovski kongres pridružuje se svojoj zajednici u Hrvatskoj u osudi odluke zagrebačke skupštine o podizanju spomenika za šest milijuna židovskih žrtava holokausta kojom se bezočno ignorira aktivna uloga Nezavisne države Hrvatske za vrijeme ustaškog režima u počinjenju tih zločina tijekom Drugog svjetskog rata’, napisao je WJC svojoj reakciji u lipnju 2019.

„Vlasti u Hrvatskoj kontinuirano su pokušavale izmijeniti povijest i osloboditi ustaški režim neupitne umiješanosti u okrutna masovna ubojstva Židova, Roma i etničkih Srba u razdoblju od 1941. do 1945. Uvijek je vrijedno odati počast svim žrtvama holokausta, no novi spomenik grada Zagreba iskrivljavanje je povijesti i predstavlja uvredu sjećanju na muškarce, žene i djecu koji su bili žrtve ustaša i njihova vođe Ante Pavelića. Hrvatske vlasti opet ulažu sve napore da prikriju monstruozne zločine ustaša stvaranjem lažnog dojma da je samo nacistička Njemačka odgovorna za užase holokausta’“, ocijenio je zagrebački spomenik predsjednik WJC-a Ronald S. Lauder.

„Ne može se govoriti o holokaustu u Hrvatskoj bez ukazivanja na središnju ulogu ustaškog režima u donošenju i provođenju rasnih zakona kojima su Židovi, Romi i etničkih Srbi izloženi progonu, mučenju i smrti. U dodatku na javno odavanje počasti žrtvama Hitlerova rata protiv Židova, Hrvatska mora posebno odati počast žrtvama ustaškog režima“, nedvosmisleno je poručio Lauder.

Zagrebačka gradska vlast, s gradonačelnikom Milanom Bandićem na čelu, ignorira te pozive: nakon što je javnost gotovo godinu dana bila lišena ikakvih vijesti o projektu, pa su mnogi već pomislili kako je on – kako to s promašenim zamislima već zna biti – ‘tiho’ skinut s dnevnog reda, u kolovozu ove godine objavljeno je da je umjetnički dio spomenika završen, a tri mjeseca kasnije počeli su i građevinski radovi. Prema dosadašnjim informacijama, nikakvih izmjena u poruci spomenika neće biti, niti je o tome zagrebačka skupština službeno raspravljala.

A imala bi o čemu. Pokušavajući, naime, još prošle godine pronaći izlaz iz sramotne neprilike u koju je Zagreb dovela njegova vlastita skupština, zagrebački filozof i aktivist za ljudska prava Žarko Puhovski predložio je jednostavno, ali plemenito rješenje: spomenik treba graditi kakav je predviđen – jer nitko nema ništa protiv odavanja počasti žrtvama nacista, štoviše – ali na postamentu treba vidljivo napisati tri riječi, i to na latinici, ćirilici, jidišu i romskom jeziku: „Žrtvama ustaškog režima“. “Svima je jasno da je sadašnja odluka pokušaj da se stvari zamute. Treba jednostavno reći, i jasno demonstrirati, tko je usmrtio žrtve u Hrvatskoj”, objasnio je Puhovski svoj prijedlog. Predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus složio se s njim: “Treba nam spomenik žrtvama ustaškog režima. Cijelo vrijeme i tvrdimo da Hrvatskoj ne treba spomenik svim Židovima ubijenima u Drugome svjetskom ratu, nego žrtvama NDH“, kazao je Kraus.

Takvo stajalište dijele i predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj. „Sjećanje na žrtve holokausta, genocida i porajmosa bilo gdje u Hrvatskoj, pa tako i u Zagrebu, moguće je isključivo iz one najteže i jedine odgovorne pozicije – iz zločina koji je ustaška država nad njima činila. Nijedan drugi pristup ne odgovara povijesnim činjenicama, ali ni namjeri odavanja počasti žrtvama, koje nisu imale izbora. Mi, koji se sjećamo, imamo izbor, i u odnosu na to moramo i preuzimati odgovornost“, izjavila je ovih dana zamjenica predsjednika Srpskog narodnog vijeća Hrvatske Aneta Vladimirov.

Od svega toga, čini se, ništa. Spomenik se gradi prema važećoj odluci. Opozicija u zagrebačkoj skupštini, istina, ovih je dana spominjala mogućnost da zajednički zatraži promjenu skupštinske odluke u skladu s prijedlogom što ga je javno iznio Puhovski. No malo je vjerojatno da će se uspjeti dogovoriti, a ako se i dogovore – koliko će biti vjerodostojan zahtjev političara koji su prošle godine sami izglasali odluku koju sad, navodno, žele promijeniti?

Zato se čini da će glavni hrvatski grad, u samome svom središtu, dobiti spomenik poricanju vlastite povijesti. Bude li tako, metropola s ruba Europe moći će se hvaliti vlastitim doprinosom naopakoj suvremenosti koju živimo: ako je Trump svijetu donio ‘fake news’, Zagreb će mu pokloniti ‘fake history’. Pa možemo, brate, krenuti i masovno: Hrvati će sagraditi spomenik žrtvama Nijemaca; Nijemci neka sagrade spomenik žrtvama Hrvata; Slovenci neka memoriraju žrtve Mađara u Novom Sadu, a Novosađani neka prirede štogod žrtvama slovenskih belogardejaca; Talijani neka se sjećaju pobijenih u Argentini, a Argentinci neka grade memorijale žrtvama Talijana u Dalmaciji… Šta da vam kažem, tri muhe jednim udarcem: nijedna žrtva neće više biti žrtva, nitko ni za što više neće biti odgovoran, pa nitko više ništa neće ni pamtiti. I bog te veselio.

(Autonomija‚ foto: Lupiga.com)