Viktor Gotovac spavač je desnice. Štoviše – hotimičan spavač. Jer, naprosto nije moguće da sva ova sila političkog diletantizma, koju je zagrebački SDP u posljednja tri dana nagomilao raskidajući pred medijima koaliciju s Možemo! u Zagrebu, može biti rezultat političke dobre volje koja je, je li, opravdana, ali, eto, možda, samo taktički nespretno provedena. Nipošto: riječ je, posve očito, o hotimičnom i velikodušnom poklonu desnici i u Zagrebu i u državi, i to baš u trenutku kada desnoj oporbi u Zagrebu ne cvjetaju ruže, te kada je desna vlast u državi u knock downu, pa treba samo još jedan opozicijski aperkat kako bi se Andrej Plenković i njegova vlada, pritisnuti HDZ-ovim aferama, prostrli na predizborni patos. Ali sada, s ovim bizarnim političkim Gotovčevim igrokazom, opozicija u Zagrebu naglo je probuđena iz hibernacije, a Plenković trijumfira, kako reče Žarko Puhovski, “kao da piše scenarij političkog zbivanja u Hrvatskoj”.

Prva neslužbena vijest o raskidu koalicije objavljena je u petak, 9. rujna oko 22:30. Naravno, medijska bomba: nikad ranije, od 16. lipnja prošle godine, kada je koalicijski sporazum potpisan, do medija nije stigla nijedna ozbiljnija primjedba o nekakvom dubokom nezadovoljstvu SDP-a vladajućom koalicijom u Zagrebu. Do sljedećeg jutro svi su veliki mediji prenijeli tu prijelomnu vijest, naročito zato što su prva tumačenja tvrdila kako će raskid koalicije značiti i gubitak lijeve većine u Gradskoj skupštini. Do ujutro, dakle – ako su u SDP-u uistinu htjeli “nastaviti suradnju”, kako sada tvrde – bilo je posve dovoljno vremena da se i unutar SDP-a i unutar same koalicije dogovore kako da kontroliraju štetu, pa da vijest na ovaj ili onaj način, diplomatski, opovrgnu.

Ali, ne – ujutro, pritisnut činjenicom jednoglasne odluke zagrebačke organizacije SDP-a, predsjednik Gradske skupštine i lojalni koalicijski partner Joško Klisović potvrdio je raskid koalicije, ali očito nevoljko, sugerirajući istodobno kako se s tom odlukom osobno – ne slaže. Ustvrdio je, naime, kako koalicijski sporazum, istina, jest raskinut, ali i da to ne znači da je prekinuta koalicijska suradnja. Kada su novinari, logično, tražili da objasni tu nejasnu formulaciju, dodao je da će se tražiti “novi sporazum”, a dotad, kaže, prijevremenih izbora neće biti, a on ostaje predsjednik skupštine. Klisović je, drugim riječima, oponirao odluci vlastitog stranačkog odbora, poručujući – da sve ostaje kako je i bilo.

Viktor Gotovac, pak, predsjednik zagrebačkog SDP-a i mastermind ove političke blamaže, od novinara je u petak pobjegao, rekavši im da čekaju izvještajno-tematsku konvenciju SDP-a u subotu. Ali ondje, Gotovcu se suprotstavio i sam stranački predsjednik Peđa Grbin, praktički opozvavši odluku Gotovčeva ogranka.

“Gradska organizacija predstavlja SDP, ali SDP nije federacija lokalnih organizacija, nego svih nas“, kazao je Grbin. Suradnja s Možemo! nastavlja se, inzistirao je: „Dok taj smjer zajedno s partnerom ne definiramo, bilo bi neozbiljno davati bilo kakve daljnje odgovore. Kada razgovor s partnerom rezultira određenim odlukama, o njima ćemo vas i obavijestiti“. Drugim riječima – prvo dogovor, pa njegovo objavljivanje: izravno suprotno onome što je učinio Viktor Gotovac.

A u Možemo! pojma nisu imali što se sprema. Čuli su iz medija, usprkos tome što su SDP-u i sami prethodnih mjeseci nudili razgovore o poboljšanju suradnje. Potvrdilo je to više izvora iz Možemo!, a naposljetku i sam gradonačelnik Tomislav Tomašević. U ponedjeljak, pak, na sjednici Gradske skupštine, postalo je očito da je raskid vladajuće lijeve koalicije u Zagrebu naštetio više SDP-u i cijeloj hrvatskoj ljevici, nego Možemo!, pa i vladajućoj većini u Zagrebu. Implicitno, ali jasno, protiv odluke Zagreba govorila je, naime, SDP-ova europarlamentarka Biljana Borzan, dok se SDP u Gradskoj skupštini raskolio na one koji su pristali dati ostavke na skupštinske dužnosti i one koji nisu, a potom ih je desna opozicija, dakako, optužila da su “žetončići”, pa tražila ostavke i izvanredne izbore. Istodobno, Gotovčev zagrebački SDP jest ponudio sijaset navodnih razloga za svoj potez, ali od njih baš nijedan ne može opravdati tako dramatičan, naprasan, nagao i nenajavljen politički potez kakvo je hotimično odustajanje od vlasti i rušenje vlastitog gradonačelnika. Jer, sve ono što su u SDP-u naveli, od nezadovoljstva položajem u koaliciji, preko lošega rješavanja problema otpada u Zagrebu, do pretjeranog zaduživanja kreditom višim od milijardu kuna, jesu, dakako, teme za političku raspravu, ali samo unutar koalicije, strpljivo i dogovorima, na korist cijelog grada, a nipošto razaranjem samih uvjeta da se takvi problemi riješe.

Što je, uostalom, zagrebački SDP raskidom koalicije dobio? Ne bude li izbora, sami su sebe izbacili iz vlasti; ako ih pak bude, neslavno će propasti, jer su se pokazali nelojalnima, neorganiziranima i nesuvislima. Što je dobio nacionalni SDP? Još jedan neugodan i ozbiljan raskol u stranci, koji će možda završiti novim izbacivanjima, ovoga puta Gotovca, i novim, premda nezasluženim teretom za Grbina, kojega će protivnici opet optužiti za diktatorski gard u stranci – zamislite, molećivog Peđu Grbina!

A je li Gotovac uspio naštetiti Možemo!? Bogme, kako sada stvari stoje, nipošto: Tomaševićev odvažni nastup u ponedjeljak, kada je rekao kako je spreman za izbore ako je to cijena da ga prestanu ucjenjivati, potvrđuje novopronađenu samosvijest Možemo!, i to ne bez razloga: treba se samo sjetiti kako je Ivica Puljak nedavno na izvanrednim izborima trijumfirao u Splitu, pa će biti lako zaključiti kako bi mogli završiti prijevremeni izbori u Zagrebu. Ako ih uopće bude. Jer, zašto bi ih bilo? U ponedjeljak navečer, naime, dvoje vijećnika SDP-a, Joško Klisović i Davorka Moslavac Forjan, glasali su za gradonačelnikov prijedlog o zaduženju Zagrebačkog Holdinga za 240 milijuna eura, što je Gotovčev krug navodio kao jedan od navodnih razloga za raskid koalicije. Klisović i Moslavac Forjan, dakle, ostali su lojalni koalicijski partneri, i ne bi, u ovoj kataklizmi SDP-ove vjerodostojnosti, bilo ničega logičnijeg nego da Klisović, nekompromitiran i ugledan SDP-ovac, izađe iz stranke i krene utirati put za prijelaz u Možemo! Bilo bi to izravno suprotno od “žetončića”: čuvanje vjerodostojnosti i lojalnosti, umjesto neurotičnoga gotovčevskog “pretrčavanja”.

A vlast u Zagrebu? Istina, Tomašević nema čarobne štapiće. Štoviše, pritisnuta gomilom naslijeđenih, i naizgled nerješivih problema – od promjene načina zbrinjavanja otpada do naknada za roditelje odgojitelje – njegova vlast dosad naprosto jedva da je stigla baviti se vlastitim pozitivnim programom s kojim je trijumfirala na izborima. Ali, sve to nipošto nisu bili razlozi da im zagrebački SDP tako nekorektno i nenajavljeno okrene leđa. SDP je, uostalom, na vlast u Zagrebu i došao samo zahvaljujući Možemo!, pa da su bili mudriji, tu bi političku galantnost mlađih, ali kvalitetnijih partnera iskoristili za obostrano političko osnaživanje.

Ovako su u isto vrijeme – ojačali desnicu. To, da je Viktor Gotovac cijelu operaciju izveo hotimično, dokazuje i lakoća kojom je u ponedjeljak navečer u medijima najavio kako očekuje da će biti – izbačen iz SDP-a. Pa, zaboga, koji to političar javno priziva izbacivanje iz vlastite stranke, ako nema kakav tajni dogovor? Ili, još gore, ako uistinu sve to nije učinio namjerno, nego iz pukoga političkog diletantizma – kojim se posljednjih mjeseci u medijima obilno razmetao – tada uistinu neće biti šteta da Hrvatska izgubi još jednoga takvog političara. Troškovi koje njegov diletantizam proizvodi, naime, kao u onoj knjizi Roberta Perišića, previsoki su. Vrijeme je, očito, da se Viktor Gotovac pridruži svom prethodniku, političkom klaunu Davoru Bernardiću, danas navodnome “socijaldemokratu”, koji je u ponedjeljak izveo još jedan skeč pod cirkuskom šatrom bivšeg i sadašnjeg zagrebačkog SDP-a, najavljujući na konferenciji za novinare kako, eto, on, propali i zaboravljeni šef zagrebačkog SDP-a, i njegovi Socijaldemokrati, sada, nakon što je njegov nasljednik izveo pravu bernardićevsku samoubilačku točku, kane, je li – osvojiti vlast u Zagrebu. No, daleko bilo.

(tekst i foto: Lupiga.com)