„Dobra večer, ja se ispričavam.“

„Jebat ću ti majku.“

„Molim vas malu pomoć.“

„Šta snimaš koju pičku materinu?“

„Ja se ispričavam što smetam.“

„Ma boli me kurac, ajde bježi od mene!“

Riječi i rečenice koje ste pročitali nisu izmišljene zbog dramaturškog efekta, one su zaista izgovorene, točno i precizno citirane, te dobro dokumentirane. Zbog dramaturškog efekta tek su složene u dijalog – ako se, jasno, uopće složimo da je to dijalog. Tako pak montiran, ispada to vjerno rekonstruiran dijalog Građanina i Sustava, čiju će montažu olakšati i jedan zgodan zajednički nazivnik.

I to doslovno nazivnik.

Građanin koji naziva Sustav u profesionalnom se životu, naime, ispostavlja kao novinar: zbog toga, zbog prirode svoga posla, na mobilnom telefonu ima uključenu funkciju snimanja razgovora, pa je tako ostalo zabilježeno kako se nazivnik pristojno ispričava, pozdravlja i moli. Zbog toga – zbog prirode novinarskog posla – ostali su, najzad, zabilježeni i odgovori Sustava, koji „boli kurac“ pa Građaninu koji ga naziva „jebe mater“. „Šta snimaš koju pičku materinu?“ kaže tako Sustav odgovarajući upravo na pitanja – novinara.

Građanin se zove Vladimir Matijanić, novinar koji je prije petnaest mjeseci umro od Covida-19, danima i satima prije toga ustrajno, pristojno i uzaludno nazivajući liječnike i Hitnu pomoć. „Dobra večer, ja se ispričavam“, rekao je Vlado u četvrtak navečer 4. kolovoza 2022., dan uoči smrti, nazvavši centralu splitske bolnice. „Dobro jutro, molim vas malu pomoć“, rekao je Vlado sutradan, 5. kolovoza, na Dan domovinske zahvalnosti, nazvavši hitni infektološki odjel. „Dobar dan, ja se ispričavam što smetam“, rekao je Vlado tog petka nazvavši Hitnu pomoć, samo tri sata prije nego što će umrijeti.

„Doći u nebo, ući u blaženu vječnost, te svemogućem Bogu izreći svoju zahvalnost za dar Lijepe naše, da bi naš narod imao budućnost, da bi imao slobodnu Domovinu Hrvatsku!“ čuo se iz televizora glas šibenskog biskupa Tomislava Rogića na euharistijskom slavlju u crkvi Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta u Kninu, dok je ekipa splitske Hitne pomoći sat vremena bezuspješno pokušavala reanimirati Vladimira Matijanića.

Prošle subote, petnaest mjeseci nakon Vladine smrti, Općinsko državno odvjetništvo u Splitu objavilo je kako se odbacuje kaznena prijava protiv splitskih liječnika zbog kaznenog djela nesavjesnog liječenja iz članka 181. i teškog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi iz članka 183. i 192. Kaznenog zakona RH, i tako službeno zaključilo slučaj. U opsežnom obrazloženju na tridesetak stranica utvrđeno je kako „nije bilo propusta“ i kako je Vladimir Matijanić – da skratim – umro od smrti.

Potvrđen je tako stav Stručnog povjerenstva Ministarstva zdravstva i detaljno objašnjeno kako je sve bilo po zakonu, propisu, protokolu i liječničkoj etici. Sve je, eto, bilo po protokolu i kad je Vlado ispričavajući se što smeta uzaludno molio da ga prime u bolnicu, i kad je ispričavajući se što smeta uzaludno molio da ga pregledaju na infektološkom odjelu, i kad je ispričavajući se što smeta uzaludno molio spasonosni lijek, i kad je ispričavajući se što smeta uzaludno molio da dođe Hitna pomoć.

„Sustav nije pogriješio“, još prije godinu dana rekao je ministar zdravstva Vili Beroš.

To samo da znate kakav je protokol ako vam slučajno u životu zatreba kakva usluga zdravstvenog sustava i hrvatske države. Ili barem kakav je protokol kad ste pristojan građanin koji pozdravlja s „dobar dan“ i uljudno „moli malu pomoć“ dok se „ispričava što smeta“. Ovo, naime, nije država ljudi što pristojno pozdravljaju, uljudno mole i ispričavaju se što smetaju.

Čija je onda? Eh, čija.

Istoga dana kad je objavljena odluka splitskog Općinskog državnog odvjetništva, u Zagreb je iz Atene stigla prva grupa od dvadeset navijača Dinama, koji su se u grčkom istražnom zatvoru nalazili još od 8. kolovoza, kada je Dinamo igrao kvalifikacijsku utakmicu Lige prvaka protiv AEK-a. Više od stotinu Bad Blue Boysa doputovalo je toga dana iz Zagreba u Atenu, gdje su zajedno s navijačima AEK-ova gradskog rivala gradskog rivala Panathinaikosa maskirani kapuljačama i naoružani drvenim palicama poharali ulice oko stadiona, napravivši kaos u kojemu je uboden nožem smrtno stradao navijač AEK-a Michalis Katsouris.

Stotinu i dvojica zagrebačkih huligana pohapšeni su tada i sprovedeni u istražni zatvor, i sve od toga dana hrvatska država i njen sustav živi se lome pomažući svojim građanima u nevolji. I to ne tek kotačići zaduženi za zakone, propise i protokole, već sami snježni vrhovi Države i Sustava: pomalo je već i neugodno gledati kako se predsjednik Vlade Andrej Plenković i predsjednik Republike Zoran Milanović javno svađaju tko je za naše dečke u atenskim kazamatima više napravio, i što uopće treba napraviti. Milanović je tako paničnim glasom upozoravao kako zatvoreni Boysi nemaju vodu u ćelijama, a Plenković je otvorio crvenu telefonsku liniju s grčkim premijerom.

„Dečki su nestašni, ali su naši“, objasnio je hrvatski veleposlanik u Grčkoj Aleksandar Sunko. Možda su, eto, malo nestašni, možda su huligani, možda su otišli u drugu državu potući se i razbijati po gradu – možda su sudjelovali i u ubojstvu! – ali su naši.

Cijela nacija pratila je tako dramu one dvojice naših „nestašnih dječaka“, dijabetičara koji su u masovnoj tučnjavi na ulicama Atene – valja ponoviti: u masovnoj tučnjavi! – ostali bez senzora za mjerenje glukoze, nakon čega je jedan od njih dobio snažni dijabetički napad, spašen u posljednji čas intervencijom grčkih liječnika. Nacija je onda bez daha pratila dramu huligana šećeraša koji su u atenskom zatvoru, kako su uzbuđenim glasom javljali hrvatski mediji, imali problema s pristupom terapiji, sve dok im Berošev onaj, kako se zove – da: sustav – diplomatskim kanalima nije poslao inzulin i nove senzore za mjerenje šećera u krvi.

Konačno, prošle subote – istoga dana kad je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu objavilo kako se odbacuje kaznena prijava protiv liječnika koji su Vladimira Matijanića ispratili u smrt – naši su „nestašni dečki“ sletjeli na zagrebački aerodrom dočekani bengalkama, a premijer Plenković javno se pohvalio kako se zahvaljujući naporima njegove vlade „događa proces bez presedana“: „Grčki sudovi, grčko tužiteljstvo i njihov zatvorski sustav radi vikendom, što se još nikad nije dogodilo, napravivši izvanredni korak da ih se što prije pusti“, rekao je Plenković. „Naše veleposlanstvo u Ateni dobilo je naputak da cijeli taj paket koji bi mogao iskrsnuti, jamčevina, putni list, troškovi za putovanje u Hrvatsku, da im se to pokrije, a kasnije će se to rješavati.“

Sustav, ukratko, funkcionira.

A „naši nestašni dečki“ vratili su se kako su i otišli.

„Jebat ću ti majku“, rekao je jedan vidjevši na aerodromu snimatelja jedne nacionalne televizije. „Šta snimaš koju pičku materinu?“ rekao je drugi vidjevši reportera s fotoaparatom. „Ma boli me kurac, ajde bježi od mene!“ rekao je treći kad ga je novinar pitao kakav je osjećaj vratiti se kući.

To su, eto, građani kakvi mogu računati na pomoć Države i Sustava u svako vrijeme i na svakom mjestu, čak i hiljadama kilometara daleko, čak i u zatvoru, čak i vikendom.

Vladimir Matijanić bio je u svom podstanarskom stanu, teško bolestan i zaražen koronavirusom. „Naši nestašni dečki“ bili su u drugoj državi, kamo su otišli samo i isključivo s namjerom da „i kolcem i lancem i bokserom u glavu udare i razvale za Dinamovu slavu“. Vladimir Matijanić uljudno je pozdravljao, molio malu pomoć i ispričavao se što smeta. „Naši nestašni dečki“ palicama su demolirali grad. Vladimir Matijanić u Splitu nije dobio ni hospitalizaciju, ni pregled, ni lijek, ni intervenciju Hitne pomoći. „Naši nestašni dečki“ u Grčkoj su dobili i inzulin, i senzore za glukozu, i jamčevine, i putne listove, i troškove za povratak u Hrvatsku. Sve po zakonu, propisu, protokolu i etici.

To, rekoh, za slučaj da vam zatreba kakva usluga Sustava i Države. Njihovu pomoć nećete dobiti ako ste smrtno bolesni, već ako ste nekome jebali majku, pa vas boli kurac.

I to samo ako vas baš jako boli kurac.

(Portal Novosti/ foto: Autonomija)