Zamisli da je novi ministar kulture Republike Hrvatske – marksistički povjesničar, autor zapažene knjige o muslimanima u socijalističkoj revoluciji i predsjednik Počasnog blajburškog streljačkog voda – izjavio kako je parlamentarna demokracija ‘floskula’ i kako se višestranačje ne spominje u Ustavu Republike Hrvatske.
Zamisli da su novinari u arhivu Nacionalne i sveučilišne knjižnice iskopali stare brojeve kakvog opskurnog neostaljinističkog glasila, neke ‘Oktobarske Hrvatske’, s ministrovim starim fotografijama pod trorogom kapom sa zvijezdom petokrakom i gorljivim pamfletima o besklasnom društvu i diktaturi proletarijata, sve uz himne ‘časnim simbolima i herojima Revolucije čije se mučeničke kosti sada prevrću od jada i stida’.
Zamisli da je nekoliko opozicijskih medija onda razapelo ministra neokomunista, da su kulturnjaci zatražili njegovu ostavku, a da je iza njega bezrezervno stala vladajuća stranka čiji je utemeljitelj javno govorio kako je ‘socijalistička revolucija bila izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda’. Zamisli da je uz ministra stala i cijela vladajuća koalicija, zajedno s nekakvom, na primjer, Hrvatskom čistom komunističkom partijom, koja u svojim prostorijama drži velike slike Josipa Broza i Josifa Visarionoviča Staljina, i svake godine na nekadašnji Dan Republike organizira tradicionalne mimohode sa srpskim socijalistima, Jugoslovenskom levicom, Pokretom za Jugoslaviju i drugovima iz komunističkih partija Kine, Kube, Laosa, Vijetnama i Sjeverne Koreje.
Zamisli da su neokomunističkom ministru podršku pružile i sve udruge branitelja i veterana omladinskih radnih akcija, iste one što su koji tjedan dana ranije organizirale marš deset hiljada neokomunista na Agenciju za elektroničke medije, krenuvši iz šatora pred Ministarstvom gospodarstva. Zamisli, naime, da militantni titoisti već godinu dana prosvjeduju u šatoru pred Ministarstvom, pa pod parolom ‘Tvornice radnicima!’ traže ukidanje privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i uvođenje radničkog samoupravljanja.
Zamisli tako da je Agencija za elektroničke medije suspendirala nekakvu lokalnu televiziju čiji je nadobudni novinar pozvao Zagrepčane na oprez kad šeću Cvjetnim trgom, jer je ‘u blizini šoping-centar kojim stoluje korporacijski krvopija’. Zamisli da je u emisiji rekao, primjerice, ‘pripazite kad šećete Cvjetnim trgom, pogotovo drugovi proleteri, da ne bi koja od tih kapitalističkih svinja istrčala iz šoping-centra i u svojoj maniri eksploatacije čovjeka nad čovjekom izvela svoj krvavi pir na najljepšem zagrebačkom trgu, koji bi možda trebalo obilježiti tablama ‘Pazi, oštar kulak!”.
Zamisli onda da su komunistički veterani izveli na ulice desetak hiljada ljudi, pa pjevajući Internacionalu i skandirajući ‘Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska’ stigli pred Agenciju, predvođeni maoističkim pamfletistom što se pročuo kao simpatizer korejskog diktatora Kim Il-sunga, fotografirajući se u uniformi kambodžanskih Crvenih Kmera, a proslavio kad je onomad usluge zagrebačkih prostitutki plaćao zadružnim bonovima. Zamisli da je upao u Agenciju i Mirjani Rakić uručio, na primjer, kapetansku kapu koju su mu dala djeca onih nesretnih talijanskih nautičara što ih je svojim gliserom raskomadao imperijalističko-kapitalistički kulak ubojica s Cvjetnog trga što dan-danas slobodno šeće Hrvatskom.
Zamisli da takvom Hrvatskom malo slobodnije od kapitalističkih kulaka šeću mladi komunisti, marksisti i staljinisti, i da im se malo tko – zapravo nitko – ne usuđuje baš stati na put. Zamisli da su gradske fasade takve Hrvatske išarane petokrakim zvijezdama i grafitima ‘Živjela sovjetska Hrvatska!’ i ‘Smrt buržoaziji!’. Zamisli da su svi spomenici Domovinskog rata minirani i devastirani, išarani srpovima i čekićima, a štandovi na tržnicama puni, štajaznam, dresova Čehoslovačke, SSSR-a i DDR-a, hrvatskih zastava s crvenom petokrakom, majica s likom Mao Ce Tunga i Ericha Honeckera, kalendara Pol Pota i Ho Ši Mina, postera Leonida Brežnjeva, marksističke literature, CD-ova Zbora Crvene armije i šapki Crnomorske flote.
Zamisli da se u takvoj Hrvatskoj svake godine na godišnjicu Drugog kongresa Komunističke partije Jugoslavije 1920. u Vukovaru okupljaju deseci hiljada mladih bajkera-boljševika u kožnim jaknama Anđela revolucije s likovima Lava Trockog i Vladimira Iljiča Lenjina, pa da tamo uz boršč i cisterne votke do dugo u noć plešu na koncertu Marka Perkoviča Kalašnjikova, zajedno s njim pjevajući ‘Slušajte sad poruku Crvene armije, nećete u nesvrstane, niste ni prije!’, ‘Zbog Anice i bokala vina, spalit ću Ukrajinu do Krima’ ili ‘Komunizam prozvali fašizam, tako brane svoj kapitalizam, prozirna demagogija’.
Zamisli da u takvoj Hrvatskoj gradonačelnik Splita na dan Oktobarske revolucije svečano otkrije spomenik Devetoj frakciji Crvene armije, IX Bojni Baader-Meinhof, a da znak Rote Armee Fraktion – crvenu petokraku zvijezdu s automatskom puškom Heckler & Koch i natpisom RAF – komunalni radnici u strahu od splitskih ekstremnih ljevičara moraju uklanjati pod okriljem noći i zaštitom interventnog voda hrvatske policije.
Zamisli da na nogometnim stadionima cijele tribine plećatih mladih gerilaca Baader-Meinhofa i Brigate Rosse s tetoviranim Marxom, Engelsom i sedam sekretara SKOJ-a na prsima viju crvene zastave i pjevaju ‘Bandiera rossa la trionferà, evviva il comunismo e la libertà’, ili ‘Druže Tito, mi ti se kunemo’. Zamisli da na utakmicama protiv timova iz zapadne Europe skandiraju ‘Ubij, ubij, ubij kulaka!’ Zamisli da su maoistički huligani u svom ratu protiv nacionalnog nogometnog saveza na poljudskom travnjaku iscrtali golemi, dvadesetmetarski srp i čekić. Zamisli kako kapetan hrvatske nogometne reprezentacije nakon utakmice urla u mikrofon ‘Za koga?’, a pune tribine odgovaraju ‘Za narod!’. Pa opet, ‘Za koga?’, pa još jače ‘Za Tita!’. Pa opet, ‘Za koga?’, pa najjače ‘Za Partiju!’.
Zamisli da nogometni navijači, SKOJ-evci, sandinisti, mladež Autohtone hrvatske komunističke partije Đure Đakovića, udarnici omladinskih radnih akcija i simpatizeri svjetske revolucije nezavisnim novinarima i intelektualcima otvoreno prijete smrću i javno ih zalijevaju kantama govana. Zamisli da boljševički odredi upadaju na mise i prekidaju ponoćke, zamisli da sudionike crkvenih procesija i hodočasnike u marijanskim svetištima uz revolucionarne pjesme gađaju kamenjem i napadaju lancima, motkama i bokserima.
Zamisli da zahtijevaju razdvajanje Crkve i države, i referendum o zabrani crkvenih vjenčanja. Zamisli da se referendum o zabrani crkvenih vjenčanja na kraju i raspiše.
Zamisli da se referendum na kraju i izglasa.
Zamisli da ugovorom Republike Hrvatske i Komunističke internacionale djeca u osnovnim školama uče ateistički nauk, a u srednjim osnove marksizma, i da na sveučilištima vodeće pozicije drže marksisti i lenjinisti. Zamisli da se u školama uči kako su na Golom otoku bili zatvarani samo neprijatelji naroda i revolucije. Zamisli da se svake godine pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora na Bleiburgu organizira masovno obilježavanje pobjede Titovih partizana i socijalističke revolucije.
Zamisli načas takvu Hrvatsku.
Pa zamisli da vlast kao najveću opasnost za takvu Hrvatsku označi povampireni fašizam i endehazijske nostalgičare.
(Novosti)