Zemlje regiona koje su poznate po svojoj burnoj historiji i etničkoj raznolikosti suočavaju se s brojnim političkim previranjima i tenzijama koje prijete destabilizirati krhki mir postignut nakon raspada bivše Jugoslavije. Globalna zbivanja, ratovi širom svijeta kao i promjene u geopolitičkom okruženju direktno se odražavaju na Zapadni Balkan te neminovno utiču na regionalnu stabilnost.

„Čini mi se da se region nije odmakao nego da se ostatak sveta primakao regionu. Svuda se rasplamsavaju mržnja i sukobi čemu najviše doprinose takozvane antidruštvene mreže i divlji kapitalizam koji su ozakonile korumpirane političke elite“, govori dr. Bojan Aleksov, vanredni profesor za historiju Jugoistočne Evrope pri Školi za slavenske i istočnoevropske studije na University College London (UCL).

Tri decenije nakon ratnih sukoba, etničkih čišćenja i teških zločina, mnoge zemlje regiona tragaju za načinima kako se nositi s prošlošću. Tranzicijska pravda kao koncept koji se fokusira na suočavanje s prošlošću kroz kombinaciju suda, pomilovanja, istine i pomirenja, postala je ključni element ovog procesa.

„Bilo je pomaka i uspeha ali čini mi se da su ovi gore navedeni faktori u međuvremenu poništili sve dobro što je urađeno na pomirenju i pravdi. Došlo je i do političkih promena i porasta takozvanog nacionalizma, odnosno krađe i prevare uz pomoć širenja mržnje“, kaže sagovornik.

Divlji kapitalizam

Umjesto da se u zemljama regiona suočimo s teškom i tragičnom prošlošću na bazi istine, sve češće svjedočimo pokušajima manipulacije historijskim narativima kako bi se postigli određeni politički ili ideološki ciljevi. Ova selektivna kultura sjećanja postaje sve veća prijetnja društvu na Zapadnom Balkanu.

„Nažalost, selektivna empatija i selektivna kultura sećanja je zacarila svetom a hrane je antidruštvene mreže, logoritmi umetne inteligencije i divlji kapitalizam u kome monopolisti profitiraju na strahu od bolesti, širenju bolesti zavisnosti, ili izvozu i potrošnji naoružanja“, govori dr. Bojan Aleksov.

Također, uočljivo je da ovdašnji nacionalistički političari vrlo rado koriste selektivnu historiju kako bi ojačali svoj politički legitimitet i mobilizirali bazu podrške, što dovodi do polarizacije društva i stvaranja antagonizama prema drugim narodima. U tom kontekstu, naš sagovornik smatra da se ne može zaustaviti zloupotreba historije u dnevno-političke svrhe.

„Dešava se svuda u svetu, negde više – negde manje. Ali globalni procesi i tehnološki izumi stvaraju sve pogodnije tlo za zloupotrebe.“

Ujedno, etnonacionalističke politike koje imaju dominantnu ulogu u zemljama regiona i dalje potiču podjele i konflikte, što dovodi do još većeg razdora u društvu. Svojom vještom političkom manipulacijom, etnonacionalistički političari, a posebno oni u Bosni i Hercegovini, već godinama uspješno održavaju začarani krug nestabilnosti, koji otežava napredak u mnogim područjima, uključujući ekonomiju, infrastrukturu i regionalnu sigurnost.

„Etnonacionalističke politike održavaju zemlje regiona u zoni periferije evropskog kapitalizma. Za njih ima puno zarade u tom položaju, a drugi grcaju u mulju periferije, rade za male pare ili odlaze da rade u privilegovane zemlje kapitalizma gde je eksploatacija manja“, govori dr. Bojan Aleksov.

Obnova veza

U cijeloj ovoj balkanskoj zbilji dodatni problem predstavlja što pojedine religijske zajednice ne kriju snažnu povezanost s etnonacionalističkim politikama. Iako bi vjera trebala biti izvor duhovne inspiracije i zajedništva, u zemljama regiona se često koristi kao sredstvo za političke ciljeve, posebno u kontekstu nacionalizma.

„Verske elite i službenici, poput političkih, profitiraju od širenja mržnje i strahova. Održavaju svoje pozicije. I olakšavaju svoj posao jer je mnogo lakše sejati mržnju, izigravati žrtvu, propagirati mitove nego reč Božju“, kaže sagovornik.

Kako je političko-sigurnosna situacija u zemljama regiona vrlo kompleksna i napeta, stanovništvu se ne pruža nikakva perspektiva planiranja budućnosti na ovim prostorima. Iz godine u godinu, desetine hiljada osoba, većinom mladih, odlaze u druge, razvijene, uglavnom evropske zemlje, a takvi trendovi će se i nastaviti, imajući u vidu nedavnu odluku Njemačke koja je olakšala ulazak radnicima, državljanima zemalja zapadnog Balkana. Naš sagovornik je svjestan svih izazova u regionu, stoga i nema velika očekivanja za budućnost Zapadnog Balkana.

„Nemam velika očekivanja, ali bih voleo da se obnove veze, prijateljstva i sve što je zajedničko. Da se ljudi okrenu radu, obrazovanju, umetnosti i isplivaju iz osude periferije, siromaštva u koje nas je mržnja ukopala“, govori dr. Bojan Aleksov.

Jasno je da bi se prevladali izazovi zloupotrebe historije i nacionalizma na Zapadnom Balkanu, potrebno je jačanje demokratskih institucija, promocija dijaloga i razumijevanja među narodima i promicanje istine i kritičkog razmišljanja o historijskim događajima. Također, značajniji angažman civilnog društva, nevladinog sektora ali i internacionalne zajednice je od vitalne važnosti za podršku naporima za izgradnju mira i pomirenja na Balkanu.

Jasmin Alibegović (Al Jazeera/foto: Pixabay)