"Države Centralne Azije održavaju bliske veze s Moskvom, ali mlađi građani bivših sovjetskih republika preispituju tradicionalna savezništva"
Kijev, Ukrajina – Serik Talipžanov više ne voli Rusiju. Ovaj 32-godišnji bankovni blagajnik živi u Almatiju, bivšoj prijestolnici Kazahstana i financijskom centru bivše sovjetske Centralne Azije.
U gradu se još uvijek uglavnom govori ruski, i Talipžanov, koji može navesti nekoliko generacija svojih etničkih kazahstanskih predaka, ruski smatra svojim maternjim jezikom.
Ali njegovo mišljenje o bivšem kazahstanskom carskom gospodaru i svjetioniku meke moći doživjelo je ideološki zaokret u protekloj godini, uglavnom zbog široko dokumentovanih zločina koje su ruski vojnici počinili u Ukrajini.
“Bio sam vrlo naivan u vezi Rusije”, rekao je za Al Jazeeru telefonom. “Uvijek sam mislio da čak i ako politički stvari gore postaju lošije, njihova kultura to nadoknađuje.”
Ali on i Kazahstanci koji isto misle i dalje su u manjini.
Većina ima pozitivan stav o Rusiji
Istraživanja javnog mnijenja o tome šta Centralna Azija misli o Rusiji su rijetka.
Posljednje je u septembru provela “Central Asian Barometer”, regionalna istraživačka grupa, samo u Kazahstanu i susjednom Kirgistanu.
Samo 28 posto Kazahstanaca krivi Rusiju za početak rata, dok 19 posto smatra da je Ukrajina odgovorna, a jedan od 10 ispitanika je rekao da obje zemlje dijele odgovornost, navodi se u anketi.
Ogromnih 87 posto Kazahstanaca je i dalje imalo “veoma” ili “donekle” povoljan stav prema Rusiji, a samo 8 posto je imalo negativan stav.
Slično tome, 88 posto ispitanika podržava razvoj bližih ekonomskih veza sa Rusijom, dok se oskudnih 6 posto tome protivi.
„Stav prema Rusiji je i dalje uglavnom pozitivan“, rekao je Temur Umarov, analitičar Karnegi Politike, istraživačkog centra sa sjedištem u Berlinu.
Ali mlađi Kazahstanci su najveći skeptici, rekao je.
“Što su ispitanici mlađi, to je njihov odnos prema Rusiji gori” jer imaju pristup nezavisnim i raznolikim online medijima, rekao je za Al Jazeeru.
Još jedan otrežnjujući faktor su redovne prijetnje ruskih političara da će pripojiti sjeverne kazahstanske regije koje imaju značajnu etničku rusku manjinu.
I tu je uskočio Peking, čija je ekonomska moć u Kazahstanu već nadmašila Moskvu.
U septembru, tokom posjete Astani, glavnom gradu Kazahstana, kineski predsjednik Xi Jinping obećao je da će zaštititi teritorijalni integritet i suverenitet Kazahstana.
“Bez obzira na to kako se međunarodna situacija mijenja, nastavit ćemo odlučno podržavati Kazahstan u zaštiti njegove nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta, čvrsto podržavati vaše tekuće reforme kako bi se osigurala stabilnost i razvoj, i kategorički se suprotstavljati miješanju bilo kakvih snaga u unutrašnje stvari vaše zemlja,” rekao je Xi.
Prema jednom centralnoazijskom analitičaru, podrška Kine značila je da bi se kazahstanski predsjednik Kasim-Jomart Tokajev mogao malo distancirati od Moskve.
“Ali ne treba potcijeniti preostali utjecaj Rusije u regiji Centralne Azije”, rekao je za Al Jazeeru Ališer Ilkamov, šef “Central Asia Due Diligence”, grupe sa sjedištem u Londonu.
Međutim, budući da je Moskva vojno i diplomatski zauzeta Ukrajinom, druge sile se bore za dominaciju u Centralnoj Aziji, pretežno muslimanskoj regiji s više od 60 miliona ljudi.
“Pojavio se geopolitički vakum, Kina – i Turska u određenoj mjeri – požurile su da ga popune”, kaže Ilkamov.
Kina je uložila desetine milijardi u regiju, posebno nakon pokretanja inicijative Put i pojas za oživljavanje Velikog puta svile koji je presijecao regiju prije nekoliko stoljeća.
U septembru je kineski lider Xi također otputovao u Uzbekistan kako bi prisustvovao sigurnosnom samitu – i potpisao ugovore s Taškentom u vrijednosti od oko 16 milijardi dolara – dok su sporazumi Moskve sa najmnogoljudnijom državom Centralne Azije iznosili samo 4,6 milijardi dolara.
Moskva pokušava da ga sustigne, ali sankcije Zapada i pritisak prisiljavaju ruske kompanije da suze svoju investicionu nišu u regiji.
“Ako u budućnosti bude ruskih investicija u centralnoazijske zemlje, one će biti koncentrisane u veoma uskim sferama, uglavnom u energetici”, kaže analitičar Umarov.
Energetski projekti će vjerovatno privući većinu ruskih investicija zbog rastuće populacije u regiji koja se nekada hvalila najvećom stopom nataliteta u SSSR-u – i sporog prelaska s uglja na prirodni plin, rekao je.
‘Ispranog mozga’
Četiri preostala centralnoazijska privrženika i dalje se čine promoskovskim.
Oni ne dijele granicu s Rusijom, a milioni uzbekistanskih, kirgiških i tadžikistanskih radnih migranata hrle na sjever u potrazi za poslom, dok njihove doznake održavaju ekonomiju njihovih domovina.
Samo Turkmenistan, povučena zemlja čijim stanovnicima treba teško dostupna dozvola da posjete Rusiju, ostaje izolovan usred svađa oko izvoza turkmenskog prirodnog gasa preko Rusije.
I, što je najvažnije, vlade Centralne Azije i dalje dozvoljavaju emitovanje televizijskih mreža koje vodi Kremlj, dok njihovi domaći mediji ne mogu ponuditi ideološku alternativu.
“Ne mogu shvatiti kako se ljudima može isprati mozak”, rekao je za Al Jazeeru stanovnik Taškenta, glavnog grada Uzbekistana, pod uslovom anonimnosti.
Njegova majka gleda ruske vijesti i televizijske emisije i strastveno podržava rat.
“Nestalo mi je strpljenja, beskorisno je svađati se sa mamom. A pošto nemam drugu mamu, šutimo o ratu,” kaže.
Odljubljivanje od Rusije
Talipžanov, kazahstanski bankovni blagajnik, nikada nije volio ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegovu politiku, niti utjecaj Moskve na politiku i ekonomiju Kazahstana.
Ali uživao je u ruskoj rock i klasičnoj muzici i ima stotine knjiga na ruskom na svom mobilnom telefonu, uključujući naučnofantastične romane američkih autora kao što su Arthur Clarke i Ray Bradbury.
Još uvijek sa interneta skida zapadnjačke filmove i televizijske serije sinhronizovane na ruski jezik i osjeća nostalgiju zbog svojih posjeta Moskvi, gdje su neki od njegovih prijatelja iz djetinjstva napravili karijere i zasnovali porodice.
Ali u aprilu je počeo da čita novinske izveštaje o ubistvima civila u Buči, predgrađu izvan ukrajinske preijestolnice Kijeva, koje je bilo okupirano nekoliko sedmica.
Isprva im nije mogao vjerovati, ali fotografije i video snimci mrtvih tijela koja leže na ulicama i dokazi prikupljeni od preživjelih i ukrajinskih zvaničnika uvjerili su ga da je Putin “čudovište”.
“On je ili naredio da se dogode svi ti ratni zločini ili je preslab da ih spriječi”, rekao je Talipžanov.
Njegova supruga Žanna se slaže.
“Odrasli smo vjerujući u velikog ruskog brata”, rekla je 29-godišnja vaspitačica za Al Jazeeru.
“Ovih dana ne mogu ni da zamislim šta bi se desilo sa kazahstanskim ženama ako bi Rusija izvršila invaziju na nas“, rekla je ona.
Međutim, njihova promjena mišljenja ne znači da ocrnjuju svakog Rusa.
U decembru su ugostili Serikovog školskog druga, etničkog Rusa koji se preselio u jugozapadni ruski grad Orenburg 2015. godine.
Prijatelj je dobio ruski pasoš, ali je pobjegao plašeći se “djelimične mobilizacije” koju je Putin najavio prošle godine kako bi nadoknadio ljudstvo izgubljeno u Ukrajini.
„Ovde je našao posao i mjesto za boravak, ali scena za upoznavanje za sad nije tako dobra“, kaže Talipžanov. “Trebao bi prestati da govori mladim damama da je živio u Rusiji.”