Alerta, alerta antifascista, alerta, alerta antifascista – prolamalo se u petak, 3. februara ulicama Beča. Više od tri hiljade aktivista, lijevih, zelenih, antifašista i svih okupljenih u inicijativu Offensive gegen Rechts (Ofenziva protiv desnice) i ove je godine javno ustalo protiv Akademikerballa, centralnog događaja koji u bečkom Hofburgu okuplja austrijske i europske ekstremne desničare, u organizaciji također ekstremno desničarske austrijske Slobodarske stranke (FPÖ). Sam bal održava se u zgradi Hofburga, javnoj instituciji i mjestu s čijeg je balkona 1938. godine Hitler proglasio Anschluss – pripajanje Austrije Njemačkoj. Pred nekoliko godina francuski mediji su ovaj bal nazvali nostalgičnim sjećanjem na Treći Reich. Ove godine, uz sličnu nostalgičnu crtu, uzvanici su uz zvuke Mozarta, Wagnera i Straussa otvoreno slavili pobjedu Donalda Trumpa i uspon desnog konzervativizma u Europi.
Akademikerball, koji se održava od 1950. godine, postao je centralno mjesto okupljanja ‘schlagende Burschenschaften’, studentskih bratstava koja se povezuju s njemačkim nacionalizmom, a u austrijskom kontekstu s nacionalsocijalizmom. Na samom skupu pojavljuju se likovi s neonacističke scene, ali i poznati europski desničari poput Jean-Marie Le Pena. Sada je već i javno priznato da se bal financira novcem FPÖ-a, što je i logično jer su članovi stranke većinom i pripadnici Burschenschaftena, a prepoznatljivi su po crvenim kapicama i lentama. Podsjetimo da FPÖ ima sve veću podršku u austrijskom biračkom tijelu, čak veću nego u vrijeme Jörga Haidera. Na prošlogodišnjim predsjedničkim izborima njihov kandidat Norbert Hofer zamalo je osvojio mjesto predsjednika. Istovremeno, riječ je o stranci koja zastupa radikalne, izrazito konzervativne i antiimigrantske stavove, a u svoje biračko tijelo ubraja i dio mnogobrojne srpske populacije u Austriji; šef stranke Heinz-Christian Strache u javnosti se i na plakatima fotografirao sa srpskom brojanicom oko ruke.
Na ulici je u petak bilo više ljudi nego na samom balu. Šarenilo i pjesma, ‘Internacionala’, roditelji i djeca, različite ljevičarske grupe ujedinjene oko ideje antifašizma. Bile su tu i mlade Turkinje koje su zajedno s Austrijankama odlučile nositi odnedavno zabranjenu burku. Usprkos pokušajima da se spriječi održavanje samog bala, čiji je broj sudionika više nego prepolovljen u posljednje dvije godine, on je ipak održan.
– Sve više antifašističkih grupa ne želi prihvatiti ovakvu situaciju i one od 2009. organiziraju proteste protiv bala. Na samom početku, pod represijom policije, proteste su organizirale autonomne grupe, ali oni su s vremenom bili sve veći, posebno zbog mobilizacije Ofenzive protiv desnice, koalicije sastavljene od socijalista, trockista i komunista, a koja uključuje i lijevu tursko-kurdsku dijasporu u Beču. Svoju taktiku baziramo na pokretu njemačke koalicije Dresden Nazifrei, koja se zasniva na blokadama. Konsenzus je da ćemo se suzdržati od bilo kakve eskalacije nasilja s naše strane. Kada smo se 2011. pojavili s konceptom koji je u potpunosti bio nov za policiju, nisu znali kako reagirati na grupe ljudi koje su mirno sjedile na ulicama i blokirale taksije koji uzvanike dovoze na bal. Posljednjih godina postalo je jasno da stvarni cilj, sprečavanje održavanja bala, nije moguć pomoću ove strategije, a i represija policije konstantno raste – objašnjava Käthe Lichtner, glasnogovornica Ofenzive protiv desnice.
Tijekom noći prosvjednici su uspješno blokirali nekoliko taksija, iako se demonstracije ne mogu usporediti s onima prethodnih godina, kada je preko deset hiljada ljudi bilo na bečkim ulicama. Uz nekoliko manjih incidenata, treba spomenuti da je policija uhitila Martina Sellnera, ključnog čovjeka desnoradikalnog pokreta Identitäre Bewegung, koji je na stanici podzemne željeznice mahao lažnim pištoljem i optuživao da su ga napale različite ljevičarske skupine. Zanimljivo je da je druga osoba Identitetskog pokreta čovjek zanimljiva imena i porijekla, Alexander Markovics, koji osporava postojanje slovenske nacije. Identitetski pokret vezuje se uz organizacije koje pripadaju novoj europskoj desnici. Njihove veze idu prema različitim desničarskim organizacijama kao što su Burschenschaften, a uzor im je, između ostalih, Aleksandar Dugin, geopolitičar i ideolog, omiljeni filozof Vladimira Putina, blisko povezan sa službenim Kremljom i ruskom vojskom. Unatoč podršci parlamentarne stranke i nasilnim akcijama, ove skupine se godinama pokušavaju predstaviti kao žrtve ljevičara, migranta i različitih grupa koje nazivaju ‘domaćim teroristima’.
Dok se u Hofburgu tancao valcer, policija je imala zadatak spriječiti prolazak demonstranata do Hofburga i prvog becirka te osigurati da taksiji nesmetano dovoze uzvanike na desničarski bal. Međutim, na njega su uspjele ući i članice feminističkog kolektiva Burschenschaft Hysteria i razviti nekoliko svojih transparenata. Prisvajajući ikonografiju i retoriku Burschenschaftena kao desničarskog bratstva, ističući rodnu dimenziju i pažljivo skrivajući svoj identitet, članice Hysterie uspješno problematiziraju koncept muškog filofašističkog bratstva.
– Kao što smo i očekivale, koncept Burschenschaftena na balu nas je razočarao. Oni nemaju tradicijske i duboke vrijednosti poput Hysterie. Ne može ih se shvatiti ozbiljno – treba ih educirati snažno žensko vodstvo. Tim dječacima-muškarcima u urnebesno malim kostimima, nesposobnima da podnesu alkohol, koji se bacaju oko vrata samo nekolicine žena prisutnih na događaju, treba snažna ruka. Hysteria mora biti vodeća snaga za održavanje striktne discipline i za nužne edukacijske poteze: činjenica je da je Hysteria Männerschutzball (bal za zaštitu muškaraca) s vremenom degenerirala u lažni Burschenschaften. Činjenica je i da je najstariji Burschenschaft na svijetu osnovala grupa žena pod vodstvom nadvojvotkinje Marije Leopoldine od Austrije, rođene 1797. godine. Svi drugi balovi su samo lažna, muška mimikrija Hysterie – objašnjavaju članice kolektiva Burschenschaft Hysteria.
Da konzervativizam u Austriji jača govori i činjenica da je ova država samo dva dana pred održavanje Akademikerballa zabranila nošenje burki i hidžaba u javnosti i za sve zaposlene na javnim poslovima, a za ljude u migracijama planira uvesti prisilan društveno-koristan rad za jedan euro. Naši sugovornici tvrde kako je jačanje konzervativizma u Austriji trend vidljiv već posljednjih trideset godina.
– Austrijski desni ekstremizam nije toliko vidljiv na ulicama, ali je u formi FPÖ-a uvijek imao svoje mjesto u parlamentu, iako ne u korporativnim strukturama koje su važne za austrijski kapitalizam. Nakon izbijanja ekonomske krize, u prvi mah je izgledalo kako će se Austrija izvući. No sve je više sektora zahvaćeno krizom i u posljednje dvije godine Austrija je doživjela najveću nezaposlenost, a određene sektore je pogodio uvoz strane radne snage, na primjer iz zapadne Mađarske, ali tome ne treba pridavati pretjeranu važnost. Nekada dominantne stranke, socijaldemokratski SPÖ i konzervativni ÖVP, nemaju nikakav kredibilni projekt osim neoliberalnih EU-integracija. S druge strane počeli su kopirati FPÖ-ovu propagandu, kriveći migrante za gotovo sve i legitimirajući rasizam takvim narativom. Prisiljeni na koaliciju i optužujući jedni druge za krizu austrijskog kapitalizma, konstantno koaliraju s FPÖ-om. Orbanizacija se u ovom trenutku čini neizbježnom – govori Käthe Lichtner.
Antimuslimanski rasizam je, tvrde naši sugovornici, jedino što je ostalo od društvenog konsenzusa u Austriji, dok se rasistička retorika kreira odozgo. Upravo zato možemo očekivati da će pitanje migracija biti ključno na predstojećim parlamentarnim izborima, a čini se da će se sve stranke takmičiti u sve očiglednijem konzervativnom govoru. Situacija neodoljivo podsjeća na hrvatske prilike, s time da Austrija već ima obavezan vojni rok.
STUPS: Bestijarijum