„Ljudi koji baštine antifašističke vrijednosti u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji ne pričaju danas o Hitleru, Musoliniju, Paveliću, Mihailoviću i inim drugim kvislinzima, nego o tome kako se suprostaviti novim malim firerima koji oko nas rastu dok mi spavamo“, kaže Sead Đulić, predsjednik Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata (SABNOR) BiH.

Mala škola antifašizma, koja se posljednjih godina održava u Zenici, simbolizira važnost obrazovanja u očuvanju antifašističkih vrijednosti. U današnje vrijeme, kada smo suočeni s povratkom autoritarnih i ekstremnih ideologija, jako je bitno očuvati i baštiniti antifašizam kao temeljnu vrijednost. Antifašizam nije prošlost, već savremeni otpor netoleranciji, mržnji, diskriminaciji i nasilju.

Ne smije se zaboraviti lekcija iz prošlosti

Ono što se dešava u našoj regiji, na prostoru bivše Jugoslavije, smatra Đulić, posljedica je onoga što se dešava u Evropi i svijetu, a da su „neki naši ostrašćeniji“ samo dobri učenici.

„U društvu koje jeste neofašističko, u društvu koje je ukinulo iz znanstvenog procesa svaku priču o antifašizmu, u društvu u kojem su javni servisi to izbacili iz obrazovnog programa ili ih uopšte nemaju, jako je bitno mladim ljudima kazati da priča o antifašizmu nije priča o prošlosti, nego priča o budućnosti. Zato su ovakva mjesta poput Male škole antifašizma dobra, ne samo zbog prenošenja znanja, nego i dijaloga, kako bi mladim ljudima rekli šta su danas novi oblici nacizma i fašizma, kako bi oni sami našli odgovor na pitanje kako se tome suprotstaviti“, priča Đulić.

Sretko Radišić, predsjednik SABNOR-a Zeničko-dobojskog kantona, navodi da antifašizam nije samo ono što je bilo u Drugom svjetskom ratu i neposredno nakon njega, nego i „ono što se događalo u periodu od 1992. do 1995. godine u odbrani nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine“, a da su na Maloj školi antifašizma djeca „nekih roditelja i djedova koji su učestvovali u odbrani tih principa“.

„Antifašizam je protiv govora mržnje, protiv dizanja političkih tenzija, on je za normalan tok života. Antifašizam razlikuje dobro od zla, a djecu treba učiti da se svrstavaju na stranu dobra“, tvrdi Radišić.

Ivan Bilić kaže da je zadatak starijih da ideju antifašizma prenose na mlađe naraštaje.

„Moramo se boriti protiv fašizma, jer je to zlo za čovječanstvo. Antifašizam je otpor tom zlu. Smatram da bi glavni predmet u školi trebala biti – istorija, jer narod koji ne zna svoju istoriju osuđen je na propast. Moramo znati naše korijene, kako smo došli, kako smo opstali u ovom svijetu. Ovo danas što se događa je van svake pameti. Ide se u smjeru uništavanja planeta. Svuda su ratovi, niko ne brine o čovjeku. Treba u školama uvesti ideju antifašizma“, zaključuje Bilić.

Muzafer Šehović, koji je bio komandant tri Marša antifašista u Sarajevu, koji su se održavali od 2017. do 2019. godine povodom 9. maja, Dana pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu, smatra da se nije učinilo dovoljno da se mladima približi ideja antifašizma.

„Istakao bih ovu školu i kviz ‘Maglajski duh antifašizma – jučer, danas, sutra’ kao pozitivne primjere. SABNOR obilježava sve značajne datume iz naše antifašističke borbe i to treba nastaviti. Međutim, moramo uvesti nove metode rada, osmisliti nove strategije da privučemo što više mladih. Antifašizam je jedina ideologija dobra, jedina ideologija koja garantuje normalan i miran život u budućnosti“, naglašava Šehović.

Meteorski uspjeh politike populizma

Marina Mujkanović, delegat u Domu naroda Federacije BiH, jedina je političarka odnosno osoba iz zakonodavne vlasti u BiH, koja je prisustvovala Maloj školi antifašizma.

„Smatram da bi čas borbe protiv fašizma trebao biti organiziran u svim školama u našoj zemlji. Ne samo zbog fašizma, nego i zbog vršnjačkog nasilja koje se sve češće dešava na nacionalnoj osnovi“, kaže Mujkanović.

Melisa Mahmutagić, učenica Gimnazije ‘Edhem Mulabdić’ iz Maglaja, ukazuje na važnost Male škole antifašizma jer zna „da naši mladi ljudi o ovim stvarima nisu educirani“ i da mnogi ne shvataju značaj datuma vezanih za Bosnu i Hercegovinu i antifašističku borbu.

Dževad Drino, profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici, govorio je o povijesnom značaju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBIH), čije je prvo zasjedanje održano 25. novembra 1943. godine, što je jedan od najznačajnijih datuma u životu Bosne i Hercegovine.

„To je nešto što je predstavljalo reafirmaciju stare bosanskohercegovačke državnosti. Podsjetit ću da je prvi pomen Bosne i Hercegovine star više od 1.000 godina i da se radilo o zasebnoj društveno-političkoj tvorevini koja je zajedno s ostalim južnoslavenskim državicama ovdje postojala na Balkanu. U doba Kraljevine Jugoslavije i u doba Drugog svjetskog rata u endehaziji (NDH – Nezavisna Država Hrvatska) ta državnost bila je poništena i uklopljena u sisteme koji su odgovarali tadašnjim fašističkim uređenjima. Zato je danas apsolutno opravdano održavati edukacijske kurseve i škole antifašizma, kao što je ova u Zenici, iz razloga što je antifašizam temelj današnje moderne Europe. Dan pobjede nad fašizmom slavi se u Europskoj uniji kao službeni praznik i nadam se da će to biti uvedeno i u Bosni i Hercegovini“, kaže Dževad Drino.

Historičar Mirza Džananović smatra da aktuelni politički trenutak, kako u Bosni i Hercegovini, tako i na globalnoj političkoj sceni, pokazuje da nam je antifašizam danas potrebniji više nego ikada, od 1945. godine.

„Prije nekoliko dana na izborima u Sjedinjenim Američkim Državama, još uvijek najmoćnijoj državi na svijetu, ubjedljivo je pobijedio Donald Trump. Čovjek kojeg smatraju najzaslužnijim za meteorski uspon politike populizma još od njegovog prvog izbora za predsjednika 2016. godine. Savremeni populizam kao politička doktrina dobrim dijelom, barem po mom mišljenju, predstavlja recikliranu ideologiju fašizma“, priča Džananović.

Objašnjava da su središnje ideje savremenog populizma: korporativno upravljanje državom u političkom i naročito ekonomskom segmentu, politika izolacionizma i podjela sfera utjecaja na vanjskopolitičkom planu, te nacionalističke i rasističke politike na unutrašnjopolitičkom planu. Slične ideje, prilagođene vlastitim kontekstima, zastupaju političke elite u Mađarskoj, Slovačkoj, Italiji, dok slični pokreti snažno jačaju i u Češkoj, Švedskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj… Dodaje da politike zatvaranja u vlastite granice, antiimigracijske mjere koje podrazumijevaju podizanje fizičkih barijera, gušenje medijskih sloboda, netrpeljivost prema manjinama svih vrsta, samo su neke od ideja koje se godinama promovišu u Europi, a koje svakim novim izborom dobivaju sve više podrške.

Dvije škole pod jednim krovom u BiH

„Bosna i Hercegovina je dio svijeta i Europe, i svi pomenuti procesi snažno se reflektiraju i utiču na stanje u našoj zemlji. A svi smo svjesni da naša zemlja ima previše svojih problema s kojima se ne uspijeva nositi, a vrlo loš geopolitički kontekst još značajnije će pogoršati ionako lošu situaciju. Neki od globalnih izazova u našoj zemlji prisutni su već decenijama, poput nacionalizma, stvaranja barijera kako fizičkih tako i mentalnih (Dvije škole pod jednim krovom), netrpeljivost prema manjinama i općenito prema drugim i drugačijim. Nažalost, mislim da će ti naši ‘stari problemi’ sada dobiti i dodatni impuls i snagu kroz nepovoljne globalne procese. Tome svjedoče i nedavni potezi vlasti Republike Srpske o isticanju simbola Republike Srbije u ovom entitetu ili brisanje naziva države Bosne i Hercegovine iz zakona o zaštiti nacionalnih spomenika. U svemu ovome glas antifašizma mora biti značajno jači, a bojim se da tih glasova ni kod nas ni na globalnoj sceni gotovo da i nema, što je i poražavajuće i zabrinjavajuće“, tvrdi Džananović.

Antifašista znači biti normalan čovjek, jer fašizam provodi destrukciju, ubijanje, paljenje, zatvaranje…

(Al Jazeera/foto: Autonomija)