Antifašizam nije tek puki ideološki konstrukt, već, prije svega, pokret sa jasnim i jedinstvenim ciljem uništenja fašizma i fašističkih tendencija. Što je to fašizam danas i na koji se način manifestira, predmet je mnogih teoretskih rasprava, jer ne može se, tvrde mnogi ispravno, svaki oblik društvenog zla samo zato što na fašizam podsjeća, definirati upravo tim riječima.

Međutim, kako se FALIŠ ne bavi definicijama, već primarno živim ljudima, tako je naš fokus usmjeren ka suzbijanju svih onih pojava, koje, premda ne dijele isto fašističko nazivlje, dijele posve iste tendencije, one reflektirane u anulaciji „drugih“ i to na bazi njihove etničke, rasne, nacionalne, religijske afilijacije, fizičkog stanja, rodnog identiteta ili spolne orijentacije.

Naime, fašizam, nacizam, ustaštvo i četništvo iz četrdesetih godina, nije isto kao ono iz devedesetih godina, kao što ni ono iz devedesetih godina, nije isto kao i ovo kojem danas svjedočimo. No, ne treba biti naivan, jer od spomenute krvoločne „materijalne baze“ iz razdoblja Drugog svjetskog rata, pa kroz „duhovnu nadogradnju“ u narednim desetljećima, lice navedenih ubilačkih ideologija nije promijenjeno, samo zamaskirano, te je dovoljan tek mali sociopolitički pomak da se iz fino upakiranih, „populističkih“ varijanti, vrate vlastitim temeljima uspostavljanja logora i likvidiranja.

Upravo iz tog razloga, FALIŠ je neprestano na oprezu, te u tom duhu djeluje antifašistički koncizno, jer od svih misaonih i praktičnih alata koji u suzbijanju ovih pošasti suvremenom društvu stoje na raspolaganju, jedino se onaj antifašistički pokazao kao adekvatan.

Komunizam, Jugoslavija, partizani su na našim prostorima, sviđalo se to nekom ili ne, antifašizmu dali bazno obličje, i u tom smislu će im FALIŠ uvijek davati prostora, jer unatoč političkim zastranjenjima i zločinima koji su također sastavni dio ovih koncepata, njihova idejna osnova je ispravna – stvaranje boljeg i pravednijeg svijeta. Tako, primjerice, ugrubo rečeno, zbog komunizma ovi prostori baštine još uvijek nešto socijalne države, zbog Jugoslavije još uvijek gotovo dva milijuna ljudi živi u stanovima izgrađenima za radnike, a zbog partizana za odlazak na kupanje u Dalmaciju i Istru ne potrebujemo putovnice. Od fašizma, nacizma, ustaštva i četništva pak, imamo samo masovne grobnice i istraumatizirane građane, što je ujedno i razlog zašto se FALIŠ na ove ideologije osvrće kao na baštinu zla, jer one nikad ništa drugo nisu ni imale tendenciju biti, s obzirom da su nastale isključivo kao konstrukti uništenja „drugačijih“.

Da je tomu tako, ponajbolje potvrđuje i proustaška inicijativa koja je, 2017., željela u Otočcu postaviti spomen ploču Juri Francetiću na kojoj se, između ostalog, navodi kako je on antifašista, kao što to potvrđuje i višedesetljetna aspiracija srpskih povijesnih revizionista koji četničkom pokretu uporno pripisuju antifašistička obilježja. U tome, naravno, neće uspjeti, ali nama je svakako drago vidjeti da i oni ipak, najzad, znaju što je ispravno.

Draga i cijenjena publiko, u istom ključu, onom antifašističkom naravno, vidimo se i dogodine!

*Napomena Autonomije: Proglas namerno nosi naziv kao i pesma proustaškog Thompsona, kako bi nervirali ustaše, naravno.

(Autonomija)