Lijepo veli naš narod: nije svako zlo za zlo.

Prije no što objasnim zašto, dopustite da terminološki precizno odredimo ono što se desilo u Zaostru. Odgovor na to ćemo formulisati kroz pitanje, upućeno svim predstavnicima zapadnih demokratija u Crnoj Gori – od poštovanog gospodina Satlera do ne manje poštovane ambasadorice Rajnke. Pitanje, dakle, glasi: kako biste nazvali čin dizanja biste ratnom zločincu, vojnom savezniku nacista i nosiocu Gvozdenog krsta koji mu je dodijelio lično Adolf Hitler? Tako je: neonacistički skup. Iskoristiću priliku da svima pomenutima – dakle od cijenjenoga Satlera do cijenjene Rajnke – skrenem pažnju na nekoliko notornih političkih činjenica.

Prvo. Pravosuđe u Crnoj Gori ne da nije slobodno, nego je pod punom kontrolom DF-a, dakle Andrije Mandića. Ako želite, pozovite me na kafu i rado ću vam shemu kontrole pravosuđa nacrtati na salveti. Ako vas buni: zašto na salveti, odgovor je – to vam je balkanski folklor. Na salveti su, recimo, planove o podjeli Bosne crtali Franjo Tuđman i Slobodan Milošević.

Drugo. DF i SPC vlast neće predati nakon poraza na izborima. Njihovo pravosuđe i SPC su garancija da će, nakon bilo kakvog izbornog rezultata, oni biti dio vladajuće koalicije. Budući da vlast ne može biti smijenjena na izborima Crna Gora nije više parlamentarna demokratija. Time zatvaramo ovaj kratki ekskurs.

Zbivanja u Zaostru su, to vam hoću reći, otvorila veliku razvojnu šansu: neonacistički turizam u Crnoj Gori.

Na svijetu ima mnogo neonacista koji bi rado platili ono što im je u njihovim matičnim državama nedostupno a crnogorska je ne samo svakodnevnica, nego i mainstream: skupove na kojima se veličaju nacistički kolaboranati, recimo. Naravno, ponudu treba pažljivo osmisliti: od druženja sa ekstremističkim grupama bliskim SPC, preko obilaska stratišta („ovdje su trupe pod komandom Pavla Đurišića ubile 10 000 ljudi, od kojih veliki broj žena i djece“), što bi svakako podrazumijevalo i prekogranične ture po Istočnoj Bosni, Foči i Višegradu neizostavno, preko nekažnjenog premlaćivanja novinara liberalnih medija, pa do crkava i manastira koje su spremne da dočekaju kako žive ratne zločince, tako i njihove biste.

Turistička ponuda za naciste trebala bi podrazumijevati i napredne tehnologije. Zamislite ovu idilu. Grupa neonacista čarter letom stiže na Podgorički aerodrom. Dočekuje ih hologram Joanikija Lipovca u pratnji holograma Sekule Drljevića (njih dvojica su fašistički Boro i Ramiz). Hologrami im požele dobrodošlicu riječima kojima su pozdravljali Birolija i ekipu dok su Boro Lipovac i Ramiz Drljević zajedno posjećivali fašističke derneke. Uz pomoć tehnologije, oživljen je duh epohe u kojoj su crnogorski fašisti slobodno iskazivali odanost vrijednostima Hitlerove Evrope.

Koji neonacista suvim zlatom ne bi platio za to?

Jer, vidite: Dritanov temeljni ugovor stigao je prekasno za Ratka i Radovana. Da su na slobodi izdržali do Dritana, slobodni bi bili i danas. Po Temeljnom ugovoru crnogorskoj policiji, naime, nije dozvoljeno da hapsi u objektima SPC, što znači da u tim zdanjima bilo koji ratni zločinac kojega podržava SPC mirno može dočekati kraj života.

U Crnoj Gori, dakle, postoji paralelna realnost (ili je to stvarna stvarnost, dok je privid pravne države i evropskih integracija tek paralelna, alternativna realnost) u kojoj se organizuju skupovi u slavu Hitlerovih saboraca i heroja, na kojima govore najviši crkveni velikodostojnici, a crkvena imovina čini državu u državi u kojoj zakoni Crne Gore ne važe, što van domašaja zakona drži ratne zločince – i mrtve i žive.

Za neonaciste, takva Crna Gora je ostvarena utopija.

Stoga, velim, naročitu pažnju treba posvetiti neonacističkom turističkom tržištu, kojemu, barem iz ovog regiona, dugo nije prezentovana bolja ponuda – još otkako su bogati zapadnjaci odlazili na Sarajevski safari – što je podrazumijevalo da se pridruže Karadžićevim snagama i lov na žive ljude u opkoljenom gradu.

Za sada toliko. Ali ako posao izmišljanja bolje fašističke prošlosti u koji su se upustili Ostojić, Mićović i Mandić bude išao kako treba – a zašto ne bi? – uskoro bi crnogorska turistička ponuda za naonaciste mogla podrazumijevati i istinsku poslasticu: rušenje antifašističkih spomenika.

(CdM, foto: Gradski portal)