Vladajući su najavili da će donijeti „nove mjere“ za borbu protiv korona-virusa.

Nije tu teško uočiti nekoliko problema: što logičkih, što praktičnih.

Prvo: nove mjere nisu nove. Nije novo zatvaranje kafana, novo nije ni insistiranje na vakcinaciji, niti je novi lockdown – koji se dakako neće desiti. Sve je to već rađeno, sa manje ili više uspjeha.

Drugo, sad će Nova godina, pa ako nove mjere budu podrazumijevale da glasači vladajućih ne smiju da derneče po kafanama čijim zrakom slobodno – jer ovo je nova, oslobođena Crna Gora – cirkuliše virus, ako im bude zabranjeno da čitavu noć, uz mnogo alkohola i najgoru muziku koju može proizvesti bilo čovjek, bilo životinja, slobodno raspršuju i distribuiraju jedni drugima pljuvačku po licu (znate ono kad je glasna muzika, a za Novu hvala Bogu jest, pa brat bratu ima nešto da kaže, pa mu zagrli ćelavu glavu, primakne je svojoj i onda mu sve što ima saopšti u uho, lice u licem, a što je situacija u kojoj se virus širi bolje nego u laboratorijskim uslovima) – ti bi glasači mogli postati nervozni.

Jer ova vlast je tu zahvaljujući glasovima široke koalicije ljudi vrlo bizarnih uvjerenja. Jedni misle da će ih vakcine učiniti sterilnim, drugi da se u vakcinama nalazi Gatesov čip, treći da je Zemlja ravna, četvrti da svijetom vladaju iluminati-satanisti-gejevi organizovani u takozvanu „duboku državu“, četvrti da svijetom vladaju gušteri, peti pak misle da se u Srebrenici nije desio genocid, šesti da postoji vatikansko-kominternovsko-jevrejska zavjera protiv Srba, te da je dio te zavjere i „laž“ o Srebrenici, sedmi da Vatikan sprovodi tajnu agendu slabljenja i uništenja pravoslavlja, osmi vjeruju da muslimani imaju plan za porobljavanje Evrope, deveti vjeruju da četnici nisu bili zločinačka ruka zločinačke ideologije… A dobar dio njih, da se ne lažemo, misli i vjeruje sve to.

Kad poredate gore navedene ideje koje bi nekada bile smatrane za sumanute, pa onda razumijete da su nositelji tih ideja takođe i nositelji političke volje, te da ako neko ima namjeru dobiti glasove tih ljudi, taj im mora ponuditi politiku koja inkorporira upravo te sumanute ideje – tada postaje jasno zašto je populistička, neodgovorna a često i bizarna politika, pa i ona zdravstvena, koju sprovodi Zdravkova vlada.

E sad… Izgleda li vama da su u Crnoj Gori na snazi bilo kakve mjere protiv kovida? Neke vjerovatno jesu, ali to, svakako, niko ne poštuje – svako, naime, radi šta i kako hoće.

Baš takve će biti i nove vladine mjere: odluke koje niko ne namjerava sprovesti. Ako bi se, kojim slučajem, i našla neka koju bi vlada, kao, da sprovede – od te će sprovedbe, a i odluke, odustati čim se neko pobuni i okupi na ulici.

Kao i svaka druga populistička vlast, ni ova Zdravkova nema ni volju ni interes za donošenje teških, nepopularnih a nužnih odluka koje su, između ostalog, i za dobro onih koji se protiv njih bune.

Sada crkveni prolaze kroz ono kroz što smo već prošli mi crveni. Onako kako Zdravko hvali i sluša „narod“ i njegovo anti-mišljenje, crveni su slušali anti-mišljenje proletarijata. Uostalom, šta je Zdravkov narod, ako ne osiromašeni negdašnji proletarijat sa potomstvom? Isti ljudi, iste mudrosti.

Neki su, poput Horkheimera, oštro napadali kukavičku intelektualnu modu veličanja takozvane mudrosti proletarijata, kojoj su intelektualci prilagođavali svoju misao. Pa je stari Max to formulisao ovako: „Stav koji bi isključivao mogućnost da se proletarijatu proturječi s njegovim istinskim interesima, a time i interesima cijelog društva, i koji bi se orijentirao prema mišljenju i raspoloženjima mase i sam bi zapao u apsolutnu ovisnost o utvrđenom poretku“.

Zdravkova vlada je vlast mase prema čijim se „mišljenju i raspoloženjima“ ravna. Stoga, od odluka zdravstvenih vlasti, koje će slijediti mišljenje mase, možete očekivati jedino masu novozaraženih.

(CdM)