Ovo je tekst o hipokriziji.

Ovako. Ljudi na muzičke festivale idu da bi se drogirali. Tačka.  Nemojte me zajebavati. Na svadbu se ide da se napiješ, tamo se ide da se nadrogiraš. Naravno, ti festivali su „društveno odgovorni“; oni „podstiču inkluziju“, „toleranciju“, „interkulturalnost“, „dijalog“, „ekološku svijest“… Često organizuju društveno odgovorne programe. Ne velim. No eto, pored svega toga, ljudi se tamo i drogiraju. Nemam ništa protiv, naprotiv. Samo velim.

U pitanju je ista matrica koju primjećujemo i u stvarima koje prividno nemaju veze sa muzikom: na primjer u napadu SAD i Izraela na Iran. I tu se agresija i ratni zločini čine da bi se građanima Irana donijela demokratija i zaštitio se slobodni svijet – ali se, eto, pored svega toga, „Iran vraća u kameno doba“, uništava ekonomija arapskih zemalja i energetskom krizom slabi EU. To vam je ono: ljudi u javnu kuću idu zato što su usamljeni i žele da osjete ljubav. Jašta. A, osim toga, i zato da bi nešto zguzili.

To se zove hipokrizija.

Kratka napomena. Zašto kažem da popularna muzika i muzički festivali tek prividno nemaju veze sa ratom? Zato što je industrija zabave svepovezana sa vojnim kompleksom. Na omotu „Yanqui U.X.O.“, sjajnog albuma genijalne postrock grupe Godspeed You Black Emperor! imate preciznu šemu. Izvolite

Ako vam smeta što psujem – eno vam u zvaničnim objavama psuje Trump, lider „slobodnog svijeta“ i šampion konzervativnih, pristojnih hrišćana posvećenih „porodičnim vrijednostima“ i „hrišćanskom moralu“.

Nemojte biti licemjeri.

Exit i Sea Dance su dobri za crnogorski turizam. Tu će biti para. Odluka Vlade je razložna. Preostaje još da Šaranovića i policiju obavijeste da je narkomanija dobra za našu ekonomiju. Jer ako policija bude posjetioce tih festivala kontrolisala kao što svakodnevno zaskače narod po cestama, moraće pohapsiti desetine hiljada ljudi. Ako Vlada da pare da se organizuje skup na kojem će se ljudi drogirati, pa pošalje policiju na te ljude – to je hipokrizija.

Ako policija na testove na drogu primorava svoje građane, ali ne goste festivala (jer oni donose pare) i to je hipokrizija.

Ne brinite: ovo nije moralistički tekst. Naprotiv. Govorim vam sljedeće: ako su tehno festivali koji su kreirani za ljude razvaljene hemijom poželjni zato što su dobri za turizam i donose novac, zašto isti princip ne bi postao opšti? Ako bi država legalizovala droge i njihovu prodaju organizovala kao državni monopol, zar to ne bi ulilo rijeku novca u državnu kasu? Zar to ne bi oslabilo crnogorske kartele – oslabilo ih više no što su uspjele sve dosadašnje policijske akcije? Tim prije što je jasno da su legalna droga – kao i legalna prostitucija – dobri za turizam, dakle ekonomski opravdani?

Ali eto: nisu legalni. A zašto onda država podstiče ekonomski opravdane događaje masovne upotrebe nelegalne droge?

I to se zove hipokrizija.

Ljudi su se drogirali otkad je svijeta i vijeka. I uvijek će se drogirati. Kako je to svojevremeno formulisao Tom Waits: stvarnost je za ljude koji su previše slabi da izdrže droge.

Legenda kaže da je coca-cola svojevremeno sadržavala kokain: otud joj i ime. Ne kaže tako samo legenda, nego i AI. Koji veli:

“Yes, the original formula for Coca-Cola, invented in 1885 by John Pemberton, contained small amounts of cocaine. It was derived from coca leaf extract, a common ingredient in 19th-century medicines marketed as a ‘brain tonic’. The cocaine was removed by around 1903–1905, and the drink was completely cocaine-free by 1929”.

Masovna proizvodnja dovela je do toga da kokain više ne bude sastojak omiljenog osvježavajućeg pića. Sad ima da se kupi odvojeno.

Struktura ovisnosti je univerzalna. Čovjek je ovisnik – tako je struktuiran naš užitak. Zašto su onda narkomani prezreni među ljudima, a alkoholičari i kockari „boemi“?

Zato što smo licemjeri.

Da skratim. Hoću vam reći sljedeće. Licemjerje je konstitutivno za svaku ljudsku zajednicu: ono je njeno vezivno tkivo. Moral zajednice nije drugo nego normirano, konsenzualno licemjerje, koje podrazumjeva i jasne upute kada, pod kojim uslovima i u kojoj mjeri smije biti korištena istina. Istorija zajednice je zbir laži o prošlosti – laži koje mogu podrazumijevati i faktički tačne podatke, no povezane na lažljiv način.

Kao i ovisnost, licemjerje je univerzalna struktura.

(CdM)