Nekakva je skupina fašista za danas najavila protest u Splitu. Zašto u Splitu? Zato što tamo žive roditelji Borisa Dežulovića, pa će crnokošuljaši protestvovati ispod njihovih prozora. A zašto će protestvovati? Zato što im se ne sviđa kako razmišlja i piše Boris Dežulović. A zašto baš ispred stana Dežlovićevih roditelja, a ne ispred njegovog stana – ili ispred kafane gdje ide na kafu ili pekare gdje kupuje hljeb ili pumpe na kojoj sipa benzin? Zato što fašisti vole teror, a naročito teror nad nemoćnima. Fašizam se uvijek poziva na herojstvo, a zapravo je ideologija pizdi. Fašizam se uvijek poziva na tradiciju, iako je njegova jedina tradicija beščašće. Fašizam se uvijek poziva na porodične vrijednosti, što u njihovoj interpretaciji podrazumjeva klanje, a kad ne može to, onda barem zlostavljanje čitavih porodica.

Fašizam, bilo da je u pitanju Pavelićev i Artukovićev ili Dražin i Đurišićev, Musolinijev ili Trampov, sušta je suprotnost i čojstvu i junaštvu.

Da pojednostavimo: moraš biti govno od čovjeka da organizuješ proteste kojima zastrašuješ stare i nemoćne ljude. Što bi u genijalnoj varijaciji naslova slavne pjesme „Prljavog kazališta“ rekao Toma Marković: „Sve je lako kad si smrad“.

Fašisti su, povrh svega, vječito zabrinuti za nacionalni identitet i autentičnu kulturu.Paradoks je u sljedećem: Boris Dežulović je za hrvatski identitet učinio više no svi hrvatski fašisti zajedno – zato što je Dežulović, kao vrhunski publicista i prozni pisac, sami vrh hrvatske kulture.

Kao što je to i Viktor Ivančić. Kao što je to i Predrag Lucić, koji uprkos smrti nije bio, nego jeste. Svako od njih pojedinačno, i oni zajedno kao Feral Tribune, dio su Panteona hrvatske i svih kultura našeg višeimenog jezika.

Kao što i svi naši fašisti, pojedinačno i skupa, čine dno zajedničke septičke jame u koju su pretvorili sve što su dotakli.

Najavljeni protest nema veze sa slobodom izražavanja: u pitanju je zastrašivanje i demonstracija sile.

Sam Dežulović je od države Hrvatske zatražio da zastrašivanje njegovih roditelja spriječi. Ako to država ne učini, dodao je, učiniće on. Time će, dodao je, ispuniti svoju ustavnu obavezu – jer po hrvatskom Ustavu, djeca su se dužna brinuti o roditeljima.

Po mom sudu, tu leži najužasniji detaj ove priče: oni koji mu žele nasrnuti na roditelje znaju da mogu računati na državu, kao što i Boris Dežulović zna da ne može. U tom detalju leži istina o državi. Kako sada stvari stoje država je naložila da se protesti održe na drugom mjestu. Organizatori ni nakon toga nisu promijenili mjesto protesta. Preostaje da ih država silom spriječi u njihovoj namjeri.

(CdM, foto: Gradski portal)