Svima je laknulo. Svi su htjeli upravo to.
Đukanović je odbio prijedlog za „verbalnog“ Lekića kao mandatara i predložio Skupštini skraćenje mandata.
Svi su sada kao ljuti. Ali svi su se nadali baš tome.
Đukanović je, pravo govoreći, donio jedinu ispravnu i logičnu odluku.
U situaciji u kojoj su svi ostali folirali, glumatali i prali ruke od onoga što čine, on je preuzeo odgovornost.
Još jednom se potvrdilo: Crna Gora je i dalje Milocentrični politički sistem. Đukanović je i dalje referentna tačka cjelokupne političke elite: bilo da je opoziciona ili poziciona. Za jedne: on je taj koji će riješiti sve i vratiti ih na vlast. Za druge, on je isprika za sve. On je kriv za sve.
Iluzija o omnipotentnom Đukanoviću ozbiljan je problem. Za čitavu Crnu Goru. Pa i za njega.
Pogledajte saopštenja Demokrata i URA-e. I jedni i drugi one druge optužuju za saradnju i tajne dogovore sa Đukanovićem. Pri čemu je narativ Demokrata logički superioran.
Odbijam da biram između Demokrata i URA-e. To je kao da moram da biram između kuge i ebole. Ali su Demokrate, prosto, u pravu. Toliko je očito da postoji dogovor između Đukanovića i URA-e da je meni, koji se zalažem za to da se DPS, u promijenjenoj formi, ali nikada više kao nosilac apsolutne moći, vrati na vlast, zbog toga neprijatno. Ono što je uradila URA je toliko providno i očigledno da čovjek, čak i ako je samo posmatrač njihovog epskog prosipanja, mora osjetiti transfer blama. Prezirem URA-u: ali i meni je neprijatno zbog njihovih postupaka koji rade u korist onoga što je moja politička vizija.
OK, mislim se: vidim šta igrate, ali može li to malo suptilnije? Moraju li svi vidjeti? Napokon… Šta reći o igri u kojoj jedna partija odbije dati potpise za kandidaturu Lekića, ne bi li time Đukanoviću omogućila da odbije tu kandidaturu, da bi, nakon što su postigli cilj, te potpise priložili?
Sve je na ovom svijetu pitanje mjere. Ne treba pretjerivati ni u čemu, pa ni u fukarluku.
Šta će se dalje zbivati? A ko to zna, braćo i sestre…
I URA i Demokrate se zaklinju da neće sa DPS-om. Istovremeno, i jedni i drugi hoće sa Demokratskim frontom, za koji je Amerika saopštila da ih je finansirala Rusija. Istinska prozapadna politika bila bi jasna: nikad sa političkom strukturom pod kontrolom Rusije.
Trivijalni, prozirni manevri kakav je ovaj: nećemo za mandatara Andriju Mandića, lidera Fronta, ali hoćemo Lekića, rent-a-lidera Fronta, nisu vrijedni ni podsmijeha.
Ova država se velikom brzinom pretvara u teritoriju bez suvereniteta. Umjesto da postane prva sljedeća članica EU, Crna Gora će završiti kao dio Otvorenog Balkana. Crna Gora je primila gol u petom minutu sudačke nadoknade. Takvi porazi bole. Poslije takvih poraza se teško ustaje.
Ako ne bude brzih izbora i na tim izborima ne pobijede prozapadne snage, priča o Crnoj Gori u EU, priča o Crnoj Gori kao državi – zatvorena je.
STUPS: Bestijarijum