Svaki peti oboljeli od koronavirusa u Vojvodini je medicinski radnik. Iako je medicinsko osoblje izloženo najvećem riziku od zaraze, liječnici u Kliničkom centru Vojvodine napominju nam da su medicinari virusu podložniji ne samo zbog kontakta s oboljelima, nego i zbog kroničnog nedostatka osnovne opreme i potpuno kaotičnih uvjeta rada u vrijeme pandemije.

“U subotu navečer medicinske sestre koje rade u Korona centru su se pobunile i nisu htjele ući kod pacijenata jer nije bilo zaštitne opreme. U petak je kolegica, bez ikakve zaštitne opreme, dakle bez maske, kape, mantila, intubirala pacijenta s obostranom pneumonijom, koji je visokorizičan. Kolege su očajni, posebno anesteziolozi i infektolozi koji su gurnuti u prvi plan i stalno dežuraju”, kaže liječnik Kliničkog centra Vojvodine.

Gornji citat je dio teksta ‘KC Vojvodine pred pucanjem: Bez zaštite za medicinske sestre‘ koji je napisala Ana Lalić Hegediš, novinarka srpskog portala Nova.rs. Tekst je izišao 1. travnja poslijepodne, oko 15 sati, a već nekoliko sati nakon toga u stan joj je upala grupa policajaca, ispreturali su joj sobe, oduzeli službeni i privatni mobitel, laptop, a nju uhitili. Da, oduzeli su joj slobodu zbog toga što je napisala istinitu informaciju – da sestre i liječnici nemaju maske.

Uz tri izvora, novinarka je kontaktirala bolnicu i zdravstvene vlasti Vojvodine, kao i Klinički centar (KCV), ali nitko nije odgovorio na pitanja. Dakle, sve je napravila po zanatu, ali Vučićev režim to ne zanima jer je novinarka narušila sliku srpskog zdravstva, koje je, eto, kao Klinika Schwarzwald. Lalić Hegediš je, iako je napisala istinu, optužena da je širila paniku te su je stavili i u pritvor.

I to je zemlja koja bi htjela ući u EU?!

S druge strane, taj isti režim nije htio uhititi svećenika koji je pozivao narod na ulice i kršio odluku vlasti o zabrani kretanja i zadržavanja na ulicama. Popovima se prašta, novinare se baca iza brave.

No, to nikoga ne bi ni trebalo čuditi jer je aktualni predsjednik Aleksandar Vučić bio ministar informiranja u vladi Slobodana Miloševića. A znamo kako se tada tretiralo medije. Novinari u Srbiji jedino mogu raditi i živjeti ako se poklone Aci. Ako napišu vijest od interesa za srpsku javnost, a kaos u zdravstvenom sektoru to svakako jest, onda im slijedi uhićenje. Srbija 2020.

S Anom smo razgovarali nedugo nakon što je puštena na slobodu.

Kako vam je prošla ta noć u pritvoru?

–Ono što je najbitnije, prošla je. Vrlo samotno, klaustrofobično, nehigijenski, predugo, ranjivo, izloženo, jezivo…

Jeste uspjeli zaspati?

–Ne. Nisam se usuđivala ni leći na “krevet”, za koji su mi prethodno dopustili da ga dezinficiram alkoholom. Umotana u kaput, pokušavala sam shvatiti što mi se zapravo događa i užasno sam se brinula za svog psa i supruga koji su ostali u razbacanom stanu, također u “pritvoru” zbog policijskog sata, koji je u Srbiji uveden ima već dva tjedna, bez ikakve mogućnosti da im javim gdje sam i da ih umirim.

Kako je reagirao suprug?

–Kao pravi suprug jedne novinarke. Odmah je počeo na društvenim mrežama objavljivati sve što nam se dogodilo, tako da je vijest o mom uhićenju u rekordnom roku stigla do svih mojih dragih kolega i prijatelja, zahvaljujući čijim reakcijama sam, uvjerena sam, puštena nakon “samo” jedne noći u pritvoru.

Možete li mi opisati što se točno događalo od objave teksta pa do vašeg lišavanja slobode?

–Tekst je objavljen nešto poslije 15 sati na našem portalu, a ubrzo i na našoj Facebook stranici Nova.rs. Bio je naslovna vijest i vrlo brzo postao jedan od najčitanijih, uz obilje komentara čitatelja, koji su redom dijelili i svoja saznanja o stanju u zdravstvenim ustanovama širom Srbije. Oko 20 sati Klinički centar Vojvodine je poslao svojevrstan demanti u kojem navode da su tražili od policije i Tužilaštva da reagiraju. Nešto prije 22 sata, šest pripadnika policije je i odreagiralo pojavljivanjem na mojim vratima s nalogom za pretres. Prije nego smo ih pustili da uđu, uspjela sam redakciji poslati naš odgovor na demanti, koji je objavljen u trenutku dok sam ja privođena.

Kako sebi tumačite toliki trud policije i tužiteljstva, te velik broj inspektora koji su upali u vaš stan?

–Kao glupost, nepotrebnu demonstraciju sile, zastrašivanje, kao njihovu nesigurnost kako se treba postaviti u ovakvoj situaciji. Uz to, moram istaknuti, policija nije reagirala po vlastitu nahođenju, već po nalogu. Pored mene, policija je te noći bila jedina koja je “samo radila svoj posao”.

Jesu li vaši izvori trenutačno sigurni, tj. u javnost nije izišao njihov identitet?

–Ako me pitate jesu li saznali tko su mi izvori – jesu. Moji telefoni na kojima je sva prepiska s njima bili su bez mog nadzora ili nadzora mog odvjetnika više sati u policiji. Ako me pitate jesu li sigurni – jesu, jer svako priznanje ili istupanje u javnost s njihovim imenima automatski bi značilo da je netko od istražnih organa prekršio pravila istražnog postupka.

Ako i jeste širili paniku, a niste, zašto su vam pretresli stan? Niste neki kriminalac koji u stanu drži oružje.

–Ako sam i širila paniku, a nisam, pripadnici policije su procijenili da sam možda naoružana još nečim osim “perom” i zdravim razumom, jer drugog razloga ne vidim zašto bi preturali po ladicama s mojim donjim rubljem, frižideru ili hrani za psa. Kako su tvrdili, u “ovakvim slučajevima” standardna procedura je da se prilikom pretresa traga i za oružjem i narkoticima

Znate li koji je sudac po hitnom postupku potpisao nalog i znate li koji je tužitelj to tražio?

–Ime suca koji je naložio pretres navodi se u naredbi koja mi je uručena. U pitanju je sutkinja Osnovnog suda u Novom Sadu koja je te večeri bila dežurna. Tužiteljici, a pod ovim mislim na osobu koja radi u Tužilaštvu i koja mi je odredila mjeru zadržavanja u pritvoru, također sam “pripala” po službenoj dužnosti, tj. dežurstvu. A na vaše pitanje tko je to tražio, najpametnije je da trenutno ne odgovaram jer mi se ne vraća ponovo u pritvorsku ćeliju. No, dat ću vam za naslutiti da je nalog za moje uhićenje mogao stići iz jedne jedine institucije, odnosno kabineta, koji danas u Srbiji radi 24/7 i bavi se svime: i pandemijom, i privredom, i zdravstvom, i posteljinom, i penzionerima, i kućnim ljubimcima, i medijima…

Premijerka Ana Brnabić govori o slobodi medija, neovisnosti pravosuđa, a onda kaže da će utjecati da vas se oslobodi. Je li možda tako utjecala i da vas se uhapsi?

–Premijerka je tom izjavom samo potvrdila ono što već svi odavno znamo i živimo: neovisno sudstvo u Srbiji ne postoji. Također je počinila i kazneno djelo utjecaja na isto. Samim tim, ne vidim što bi je sprečavalo da utječe i na moje uhićenje. Samo se nadam da ipak ima prioritetnijih stvari u državi kojim bi se jedan premijer trebao baviti.

Većina medija u Srbiji je stala na vašu stranu, međutim ima i onih koji kažu da lažete, a kao dokaz objavljuju nekakve fotokopirane dokumente u kojima piše da Klinički centar Vojvodine ima dovoljno maski, rukavica… No, zašto novinare nisu proveli skladištima, nego im pokazuju nekakav papir koji svatko može isprintati?

–KCV je prvi od mene dobio priliku da nam otkrije svoju “istinu”. I njima, kao i pokrajinskoj instituciji za zdravstvo pod čijoj su nadležnosti, poslala sam upite prije nego što sam objavila tekst. Nisu se čak udostojili odgovoriti da mi neće odgovoriti. Mediji koji me optužuju da lažem su prorežimski tabloidi u kojima ne rade novinari, bar ne po definiciji naše struke, i njihove optužbe su upravo najbolji dokaz da sam napisala istinu i činjenice. Možda su prvo morali napuniti ta skladišta da bi se uopće imalo što snimiti.

Hoće li se nakon vašeg teksta nešto promijeniti? Hoće li bolnice dobiti više maski, rukavica?

–Ako je vjerovati Reutersu, čijoj ekipi je, na poziv Vučića, jedino bilo dozvoljeno da uđe u KCV i snimi stanje, a ostalim medijima podijelili su nekakve papire, mi smo opremljeni bolje od dr. Housea. Najiskrenije se nadam, i ljudski i novinarski, da su te slike realne i da je medicinsko osoblje napokon dobro zaštićeno. Ako je moje hapšenje barem malo doprinijelo tome, vrijedilo je.

Vlasti u Srbiji kažu da je stanje u vašim bolnicama gotovo pa idealno. Kakvo je zapravo stanje?

–Pitajte Reuters, ja nemam pojma. Sa mnom i dalje nitko neće da komunicira, osim policije. Bit će da su se nešto naljutili…

Snalazi li se vlast u Srbiji tijekom korona-krize?

–Pokušava. Mislim da, iskreno, nijedna vlast ni u jednoj zemlji nije mogla biti spremna na kaos koji nas je zadesio. Problem srpske vlasti je u tome što nju trenutno u Srbiji samoproglašeno čini samo dvoje ljudi: Aleksandar Vučić i Ana Brnabić. A, priznat ćete, pandemija prelazi čak i njihove “nadljudske sposobnosti”.

Hoće li se moći izdržati i 24-satni policijski sat, a koji se najavljuje u Srbiji, te je li ta mjera pretjerana?

–Vlast zasad još uvijek pokušava odgoditi uvođenje takve mjere sve dok je to moguće i dok se građanstvo pridržava već postojećih restrikcija kretanja. Nisam sigurna da bi 24-satna karantena bila životno primjenjiva jer bi podrazumijevala ogroman broj policajaca i vojnika koji bi kontrolirali poštivanje ove mjere, a toliko ih mi, fakat, nemamo. Također, ta mjera zahtijeva i da sve druge djelatnosti i usluge u jednoj državi savršeno funkcioniraju, od zdravstva i gospodarstva, preko bankarskog sektora, mrežne strukture i pokrivenosti do komunikacija, što u Srbiji nije slučaj posljednjih 30 godina. •

Vučić od 1998. progoni novinare

Je li se u vaše privođenje umiješala politika?

–U Srbiji je politika umiješana u sve društvene sfere i tijekom “normalnog” stanja, a u vrijeme izvanrednog su sebi samo dali legitimitet da to otvoreno i provode. Nezavisni mediji u Srbiji su od strane vladajuće većine označeni kao mete i poziv na njihov linč je raspisan već odavno. Podsjetit ću vas, sadašnji predsjednik Srbije, naprednjak Aleksandar Vučić, isti je onaj radikal Aleksandar Vučić koji je kao ministar informiranja od 1998. do 2000. donio Zakon o javnom informiranju koji je propisao ogromne novčane kazne za novinare koji su pisali protiv režima Slobodana Miloševića, što je za posljedicu imalo gašenje svih nerežimskih medija. Možda je njegova stranačka pripadnost prošla kroz neke kozmetičke promjene, ali “ljubav” prema slobodi govora i novinarima očigledno je ostala nepromijenjena.

Privođenje pod okriljem mraka

Marko Stjepanović, glavni urednik Blic.rs-a je stao u obranu kolegice:

-Privedena je Ana Lalić, novinarka portala Nova, zbog izveštavanja o stanju u KC Vojvodina. Zašto, ako točna informacija ne može da izazove paniku?

Ako njene informacije nisu točne, zar se “panika” nastala objavljivanjem njenog teksta ne bi bolje izliječila demantijem?

Zašto nam nije prikazano to ne-toliko-loše stanje u bolnicama u Novom Sadu, Nišu, Ćupriji, Valjevu? Zašto je bolje privođenje pod okriljem mraka? Zašto je ta cijela grozna pomutnja bolja od odgovora na jednostavno pitanje: u kakvim uvjetima se naši liječnici, sestre i tehničari bore protiv pandemije koronavirusa?

Sve i da je Ana Lalić napisala nešto što nije istina – zasad nam nije ponuđen nijedan dokaz da je tako, ali evo, hajde da zamislimo da jest – kako smo u 2020. godini došli do toga da od mnogih javnih ličnosti koje su tjednima sisitematično trovale javnost lažnim informacijama o pandemiji, teška ruka zakona padne baš na novinarku?

Kako su se to provukli nadriliječnici, političari, pjevači, svećenici… koji uvjeravaju izludjelu naciju da korona virus ne postoji, da je riječ o “svjetskoj zaveri”, koji javno pozivaju na kršenje svih mjera koje su donijeli Krizni štab i Vlada Srbije. I od svih tih javnih ličnosti, čija je bar moralna odgovornost dokazana, prvo “škljoc” se čuje baš na zglobovima novinarke, čija krivica još nije? Eh… – naveo je, među ostalim, Stjepanović.

(Saša Jadrijević Tomas, Slobodna Dalmacija)