Prije neđelju dana formirana je treća po redu prelazna vlada Crne Gore. Prva, doduše, za koju je i u sporazumu o njezinu formiranju definisano da je prelazna.

Od septembra 2020. godine svjedočimo pokušajima da vlast u Crnoj Gori preuzmu direktni izvršioci naloga Aleksandra Vučića. Nakon izbora 2020. i respektabilnog rezultata od preko 30% podrške izašlih birača, Vučićeva posluga morala se zadovoljiti ulaskom u vlast na mala vrata, preko javnih preduzeća i institucija s 2/3 zastupljenosti po tzv. dubini.

Bilo je i tada jasno, a na to smo u brojnim tekstovima naivno upozoravali Dritana Abazovića i Uru, da će sljedeći korak biti istiskivanje pseudograđanskih snaga što su ih dovele na vlast i direktno preuzimanje vlasti. Korak ka tom cilju bilo je formiranje vlade Dritana Abazovića nakon što se pokazalo da je Zdravko nepouzdan i spor u realizaciji Vučićeve politike, valjda jer su veze s Amfilohijem iz podzemlja manje bagovale od konekcija s Vučićem na zemlji.

Zato je Abazović ubacio u brzinu dobivši od svojih poslovođa iz Beograda nekoliko preciznih zadataka: potpisati tzv. Temeljni ugovor s Beogradskom patrijaršijom, uvesti Crnu Goru u Otvoreni Balkan, sprovesti popis stanovništva s ciljem etnoinženjeringa i rekonfiguracije ustavnog uređenja i odvojiti stranke manje brojnih naroda od građanskih stranaka opozicije.

Po ocjeni Andrije Mandića, četničkog vojvode, prvostepeno osuđenog teroriste i ljubitelja lika i djela Vladimira Putina, a po našoj nesreći i novoizabranog predśednika Skupštine Crne Gore, prethodne tri godine rada prelaznih vlada su izgubljeno vrijeme, iako je Dritan dao sve od sebe da ispuni sve što mu je zadato. E zato danas imamo treću u nizu prelaznu vladu koja će s 40% nove dubine i s pozicijama u Vladi i Skupštini Vučićeve direktne poslušnike u vlast uvesti na velika vrata, da bi za godinu dana i formalno preuzeli sve poluge moći, iako im se izborni rejting za tri godine gotovo prepolovio.

Sve je to uredno posloženo i pripremljeno pa Milojko Spajić kao formalni spiker nove vlade može lako gonetati kakva mu je politička sudbina namijenjena. Već sad on nema nikakvoga autoriteta ni u svom poslaničkom klubu a kamoli u parlamentarnoj većini.

Funkcija i ove prelazne vlade kako su je zamislili njezini kreatori iz trougla Vučić – Beogradska patrijaršija – BIA danas je posve ogoljena. Ona, dakle, treba da amortizuje nezadovoljstvo zbog činjenice da Vučićeva agentura preuzima upravljanje Skupštinom Crne Gore, normalizuje politiku Srpskog sveta i posluži kao most preko koga će klerofašisti i formalno dobiti ministarska mjesta, jer za godinu dana ćemo se polako navići da su već u izvršnoj vlasti na svim nivoima liše ministarskog.

Kao i svaki ozbiljni projekat i ovaj ima makar dva plana. Prvi je da trenutno političko preimućstvo – koje nije rezultat dominantnog raspoloženja građana, što pokazuju sve ankete, nego perfidnih manipulativnih strategija zavođenja za Goleš planinu – zacementiraju etnoinženjeringom. Otud i Milatovićevi i Mandićevi pozivi da se izmijeni zakon o državljanstvu kako bi se trenutno „nepovoljno“ biračko tijelo – u kojem je svega 20-ak posto birača otvoreno privrženo Srpskom svetu – zamijenilo novim, đe će biti na desetine hiljada državljana Rusije i Srbije koji će uz legalizovanje dvojnog državljanstva steći i pravo glasa i time za sva vremena izmijeniti politički kurs Crne Gore.

Za slučaj da ovaj plan propadne, ideolozi Srpskog sveta iz naftalina uvijek mogu izvaditi dobro poznati plan B. Isproban mnogo puta u bivšoj Jugoslaviji i bivšem Sovjetskom Savezu, đe gođ su poklonici ruske imperijalne i velikosrpske politike uspijevali puštiti pipke, taj plan podrazumijeva da, ako ne postoji način da se neka zemlja koju vide kao plijen politički i ekonomski potčini velikoj ili maloj imperiji, u njoj instaliraju marionetske regionalne vojno-političke punktove, mikro države u državi, što pod parolom očuvanja ruskog/srpskog naroda rasparčavaju državu-plijen i trajno je destabilizuju.

Ko ovih dana samo zaviri u sadržaje propagandnih platformi Srpskoga sveta u Srbiji i Crnoj Gori (Novosti, In4S, Borba…) ne može a da ne primijeti napadnu kampanju u kojoj se dokazuje da je Boka nasilno pripojena Crnoj Gori i kako s njom nema nikakve ni istorijske, ni kulturne a ni etničke veze… Priprema se, dakle, teren da u slučaju propasti plana A u Crnoj Gori niknu SAO Boka, SAO Stara Hercegovina, SAO Polimlje i Zatarje, SAO Zeta…

Zato Milojko Spajić mora znati da u toj raspodjeli karata za njega nema mjesta jer je, za razliku od svog stranačnog zamjenika Milatovića, procijenjeno da nije do kraja pouzdan izvršilac naloga kreatora Srpskog sveta. Velim toga bi morao biti svjestan jer da apelujem na njega da shvati pred kakvim se opasnostima nalazi država čiji je premijer pregolem je zahtjev za njegova slabašna pleća.

Ali, kao i mnogi planovi koji na raspolaganju imaju silno ljudstvo i svu potrebnu infrastrukturu – i ovaj bi se mogao, a za nadati se i da hoće – izjaloviti. Posljednji događaji – prvo kratka i efektna kampanja razobličavanja pripremljene popisne prevare, a potom i široki odgovor predstavnika akademske zajednice i civilnih aktivista na progon Bobana Batrićevića – pokazali su da Srpski svet nije u stanju da iskontroliše sve i još i više – da nema odgovor kad spram sebe ima nepokolebljive oponente s nespornim građanskim integritetom.

Da Crna Gora, uprkos svoj sili sistematske destrukcije kojoj je izložena u protekle tri godine, i te kako ima potencijala za otpor kleronacionalističkoj bulumenti te promišljen i snažan odgovor – pokazao je ovih dana i Cetinjski forum 2 koji je okupio najrelevantnije poznavaoce problema Zapadnog Balkana iz regiona i svijeta. Zato nema mjesta defetizmu, vrijeme je za okupljanje i stvaranje širokog policentričnog akademskog, civilnog i političkog pokreta otpora namjerama da se Crna Gora preobrati u balkansku Bjelorusiju, Crnogorci satru ili asimiluju, a manjinski narodi izoluju i obesprave.

Neka nam stoga ovih dana kao opomena i putokaz posluže riječi Sanje Orlandić, izgovorene na samome kraju Cetinjskoga foruma – ovu bitku možemo izgubiti samo ako se ne budemo borili!

(Portal Analitika, foto: lična arhiva)