Četvrta je godina kako se javnost navikava na brutalne odmazde koje čini vlast na svim nivoima nad svojim kritičarima i neistomišljenicima.

Utihnule su nebrojene nevladine organizacije, građanski aktivisti i borci za ljudska prava što su godinama bili empatični do očaja sa svima – s mršavima sputanim konjima po Ćemovskome polju, s pośečenim čempresima i listopadnim stablima, s pješacima pred pokvarenim semaforom, s mačkama, s pelikanima, osobito s novinarima medijskih kuća za koje danas i mačke i konji i pelikani znaju da rade protiv interesa vlastite države.

Dojadio im nevladin sektor, pa se usekali u državne i lokalne institucije u kojima vrše tihu eliminaciju nepoćudnih i kritici fukare sklonih službenika, osobito novinara. Velim tihu eliminaciju ne zato što je bojažljivo sprovode no zato što na tu eliminaciju najčešće ni šapatom ne reaguju kolege onih koji se javno diskredituju, linčuju, dehumanizuju i konačno eliminišu i s radnoga mjesta i iz javnoga života.

Posljednji je takav slučaj obračun nove podgoričke vlasti s Gradskom TV, po modelu koji se prethodno pokazao uspješnim na Javnome servisu. Godinu dana imali su zapošljeni na Gradskoj TV da se suoče s izborom žele li i dalje prkosno i javno nasuvo brijati izdajničku bradu crnogorske vlasti ili prihvatiti (tihu ili glasnu, svejedno) kolaboraciju s tima velikosrpstvom napunjenim glavama.

Od prvoga dana bilo je jasno da makar dvoje u toj medijskoj kući nijesu slabostima zemlji privezani. Ko je pratio javne nastupe Đorđa Šćepovića i Tamare Nikčević, mogao je to znati i prije no je „oslobođena“ Podgorica. Mrtvilo, nesposobnost, kalkulantstvo, nedosljednost crnogorske opozicije bezbroj je puta razobličeno u nastupima Šćepovića i Nikčević.

Sramotu podloga velikosrpskog šovinizma vlasti, zaođenutu pseudoevropejskim narativima, i Đorđe i Tamara skidali su do gole čapre. Zato su krivi. Zato im treba ukinuti emisije. Zato ih treba kazniti jer su htjeli razvijati nezavisno novinarstvo u od Vučića zavisnoj Crnoj Gori. Zato im i nije mjesto na novoj Gradskoj TV. Zato neka se ne nadaju zaštiti opozicije pred odmazdom vlasti.

Opozicija je odavno već (čast rijetkim izuzecima!) u kolaboraciji s vlastima po Mandićevoj recepturi pomireeenja, čiji je kranji ishod da se pomirimo da nas neće biti. U narednim danima gledaćemo hoće li se s vlasti i s opozicijom solidarisati Đorđeve i Tamarine kolege ili će se pridružiti časnoj krivici kolege Đorđa Šćepovića i Tamare Nikčević koja im je pružila priliku da steknu iskustvo bez kojega ne bi dobili velikodušnu ponudu da prelete.

U jato gavranova. Sudeći po kolegijalnoj solidarnosti na koju su naišli Tanja Šuković, Snežana Rakonjac, Vesna Terić, Srđa Čović, Nataša Baranin, Žarko Božović, Časlav Vujotić, Slavica Kruščić i rijetki njima slični, ne moraju se bojati da ih neće imati su što dočekati ako im dođu na večeru.

(Antena M, foto: Pobjeda)