Jesu li oni što su poslali đecu da na Cetinju pjevaju velikosrpske pjesme – pa još na dan kad su spaljeni Zviceri – očekivali da se Cetinjani okupe da im aplaudiraju?! Jeste li čuli nekad od javnih ličnosti koje zastupaju crnogorske nacionalne interese da s pozivom na tragične zablude potonjega crnogorskog kralja traže da se Crnoj Gori pripoji Skadar ili Prizren ili bilo koji dio država iz okruženja?
Jeste li čuli kad od tih ličnosti da tvrde da ne postoji Crkva Srbije ili da dio crnogorskih građana nema pravo da se izjašnjava kao Albanci, Bošnjaci, Muslimani, Hrvati, Srbi ili bilo kako drugačije?
Jeste li čuli od takvih da treba srušit crkvu ako je srpska, da treba srušit crkvu ako je katolička ili da “treba rušit munar i džamiju”?
Jeste li čuli od takvih da danas podržavaju nekadašnju agresiju na Dubrovnik, Sarajevo, Vukovar ili da se slade žrtvama tuđih velikonacionalnih projekata?
Pa iako, ubijeđen sam, nikad nijeste čuli za takve, čuli ste za one što relativizuju velikosrpski nacionalizam izmišljajući nekakav crnogorski.
Takvima pripada kompletna odlazeća vlast i ključni faktori vlasti koja je u najavi. Takve su i brojne poznate nevladine organizacije, poput CDT-a, i intelektualne dvocijevke koje podržavaju takve vladine i nevladine organizacije.
Godinama unazad crnogorski jezik, crnogorska kultura, crnogorska nacija, crnogorska crkva, crnogorska tradicija glavna su meta raznih političkih i pseudoreligijskih organizacija u Crnoj Gori. Neke od njih misionarski djeluju na zatiranju nabrojanih fenomena, a neke pak to rade ne iz ideoloških no iz lukrativnih pobuda. Nema sumnje da su ovi drugi besprizorniji od prvih. Prvi vjeruju u svoju misiju. Drugi je zarad korita podupiru.
Cetinje kao viševjekovna oaza crnogorske slobode na posebnome je udaru desničarskih anticrnogorskih pokreta. Većinski pravoslavno Cetinje izaziva veću mržnju srpsko-pravoslavnih pokreta no neki dominantno katolički ili muslimanski gradovi u Crnoj Gori. Da je tako, svjedočili smo i juče i danas.
Juče kad su zloupotrijebljena đeca u cilju provokacije i raspirivanja mržnje i danas kad je CDT tu zloupotrebu pokušao opravdati stavom da je od nje gora reakcija koju je proizvela?!
Dakle, nije tako neoprostivo isprovocirati Cetinjane koliko je neoprostiva njihova reakcija na kontinuirana ponižavanja i omalovažanje onoga što Cetinjani doživljavaju kao svoje svetinje. Ili to Cetinjani nemaju pravo na svoje svetinje i na svoje dostojanstvo?
Ne zaboravite vi koji se povodite za “neutralnim” saopštenjima CDT-a da se juče na Vladičinoj bašti nijesu pjevale uskršnje pjesme nego muzički repertoar velikodržavnoga srpskog litijaškog pokreta.
Nije mi poznato da je zbog toga iko od provokatora pretrpio posljedice od Cetinjana niti je javnost imala prilike uvjeriti se u priču o kamenovanju autobusa.
Ako je pak bilo čega protivzakonitoga, to je stvar kojom treba da se pozabave nadležni organi a ne nikšićki gradonačelnik provokator i CDT.
Jesu li oni što su poslali đecu da na Cetinju pjevaju velikosrpske pjesme – pa još na dan kad su spaljeni Zviceri – očekivali da se Cetinjani okupe da im aplaudiraju?!
Treba li se pitati kakva bi bila reakcija onih koji stoje iza te provokacije da je recimo ko od Albanaca pjevao pjesme iz albanskoga desničarskog repertoara ispred Hrama Sv. Save na Vračaru ili da se kakvo tursko desničarsko udruženje na Kalemegdanu pozvalo da se proveseli turski rod na svojoj teritoriji?!
Vodeći se logikom CDT-a, sasvim je ispravan bio postupak Vučićevih marioneta iz odlazeće vlasti i ključnih faktora nove vlasti što su građansku reakciju na provokacije 4-5. septembra prošle godine ugušili suzavcima, šok bombama, gumenim mecima i bagerima budvanskoga kabadahije. Jer reakcija na provokaciju gora je od provokacije.
Zato treba proširiti spisak za hapšenje svih koji su spremni na reakciju. 9. maja na Belvederu sačinite spisak svih koji ne pristaju na poniženje, na negaciju, svih koji se neće odreći reakcije na poniženja građanske, slobodarske, evropske, emancipovane Crne Gore!