Samo nešto više od dva mjeseca trebalo je da se Vlada Crne Gore na čelu sa premijerom Dritanom Abazovićem počne klimati, u najavi još jedne političke krize koja se u posljednjih nekoliko godina u toj zemlji nametnula kao konstanta.

Vladino usvajanje teksta Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) označilo je početak novih trzavica čiji epilog zasad niko ne može predvidjeti, no ono što je činjenica da je jedan veoma važan politički subjekt, a to je Demokratska partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića, zbog teksta Ugovora povukao, zasad, verbalno, povjerenje Abazovićevoj vladi, navodeći da „treba stvoriti pretpostavke za što skoru organizaciju novih izbora“.

Sličan stav ima i Socijaldemokratska partija.

Šta je DPS-u i SDP-u sporno u ugovoru?

Dakle, kako je navedeno u tekstu, Crna Gora kao država će SPC-u garantovati slobodu bogosluženja, vjerskih obreda i ostalih vjerskih i humanitarnih djelatnosti, nepovredivost prava vlasništva i državine nad manastirima, hramovima, zgradama i drugim nekretninama i prostorima u njenom vlasništvu, dok se Crna Gora obavezuje da uknjiži sve neupisane nekretnine u vlasništvo mitropolija SPC-a na teritoriji Crne Gore i njegovih crkveno-pravnih osoba kojima pripadaju.

Osim toga, restitucija pоkretnih i nepоkretnih crkvenih dоbara, оduzetih ili naciоnaliziranih bez pravične naknade, bit će izvedena u skladu sa zakonom kоji će uređivati predmet restitucije u Crnоj Gоri, uz prethоdni dоgоvоr s nadležnim crkvenim vlastima.

Mnogo opcija na stolu

Na prvi pogled je jasno da se radi o nekim stavkama zbog kojih su u Crnoj Gori dugo vladale tenzije između procrnogorskih stranaka na jednoj i SPC-a i prosrpske opozicije na drugoj strani, a koje je Abazovićeva vlada usvojila veoma brzo nakon formiranja vlade.

Iz partije predsjednika Mila Đukanovića naveli su da je ugovor sa SPC-om izglasan bez prethodne javne rasprave, “uz mnogobrojne manjkavosti koje su javno saopštene od stručne javnosti, predstavnika NVO sektora i brojnih političkih subjekata, a čija sadržina značajno ugrožava državne interese Crne Gore”.

DPS je stava da je vlada napustila agendu evropskih integracija, te tvrdi da postojeća situacija navodi na više mogućnosti, od kojih su najizglednije „izglasavanje nepovjerenja vladi ili skraćenje mandata parlamentu“.

Šta, sada, čeka Crnu Goru?

Na pitanje kakva je sudbina Abazovićeve vlade, jasan odgovor ne mogu dati niti najupućeniji analitičari. Jedino u čemu se mogu složiti je da je na stolu više opcija, ali da će mnogo toga zavisiti od međustranačkih dogovora na kompleksnoj crnogorskoj sceni i njihovog pojedinačnog zauzimanja stavova.

Momčilo Radulović, predsjednik Evropskog pokreta u Crnoj Gori, tvrdi da je razlog za izbijanje krize jasan, a to je Abazovićevo „davanje prioriteta Srpskoj pravoslavnoj crkvi“ u odnosu na evropske integracije i ispunjenje uslova koji bi ubrzali put Podgorice u Evropsku uniju, što je stav koji dijeli i neki evropski zvaničnici koji su se oglašavali o usvajanju Temeljnog ugovora.

„Izgleda da je premijer lično, uz pomoć ministara iz svoje partije i SDP-a prioritet ugovoru sa SPC, u kojem nažalost postoji čitav niz istorijskih, neustavnih i nezakonitih kategorija koje su iznesene bez konsultacija sa civilnim društvom ili s bilo kim drugim iz političkih i partijskih struktura koje su dale podršku vladi“, kaže Radulović.

Moguće oživljavanje stare koalicije

„Došlo se u krizu kojoj se zasad ne može predvidjeti stabilizacija. Mišljenja sam da će prije doći do pada vlade i raspisivanja novih izbora, ili do preslagivanja političkih kockica u parlamentu i izbora, ili nove manjinske vlade, zajedno sa drugim akterima u parlamentu, ili tehničke vlade koja bi onda zemlju vodila do raspisivanja izbora za nekih šest mjeseci. U tom slučaju, moguće je da novi izbori budu održani u oktobru zajedno sa lokalnim“, dodao je.

Moguć je još jedan scenarij, da dođe do ponovnog rađanja koalicije koja je formirala vladu nakon izbora 2020. godine, na kojima je DPS izgubio većinu u parlamentu. To znači da bi Abazovićeva stranka URA, radi očuvanja većine, ponovo ušla u saradnju sa Demokratskim frontom i Demokratama, strankama koje su nakon pada prošle vlade Zdravka Krivokapića, u opoziciji, kako bi, i nakon okretanja leđa DPS-a i SDP-a, sačuvala većinu i vlast.

Prema mišljenju analitičara Zlatka Vujovića, moguće je i to, uprkos nesuglasicama između strana koje bi trebale oživjeti staru koaliciju.

„Njihovi odnosi jesu loši, ali vjerujem da će (predsjednik Srbije Aleksandar) Vučić i SPC učiniti sve da pokušaju oživjeti tu koaliciju kako bi ovaj ugovor profunkcionisao u praksi“, rekao je Vujović, komentirajući sudbinu vlade nakon povlačenja povjerenja DPS-a.

Za povlačenje povjerenja vladi potreban je 41 glas u parlamentu, od ukupno 81, dok DPS, SDP i opozicioni Socijaldemokrati zajedno imaju 35, što znači da sami ne mogu smijeniti vladu, čak niti ako dobiju pet glasova od manjih stranaka. Potreban je još najmanje jedan glas.

Vučićevu ulogu je u kalkulacijama o razvoju događaja spomenuo i Radulović, kao političara koji želi vratiti Crnu Goru unatrag na putu ka EU-u.

„Nestabilnost u Crnoj Gori je produkt unutrašnjih želja ne samo premijera i njegovih saradnika, već i Aleksandra Vučića i njegovih političkih satelita u Crnoj Gori, da se uspori proces evropskih integracija Crne Gore i da zemlja povuče natrag. Citirat ću jednog evropskog zvaničnika, koji je rekao da ovo usvajanje teksta nije politički, već lični potez Abazovića i to je ono što je zabrinjavajuće, da premijer, povučen ličnim interesima, nije stavio u prvi plan Crnu Goru i njene građane, već Srpsku pravoslavnu crkvu“, kaže.

Demokrate su za ugovor, ali i za odlazak Abazovića

Abazovićeva vlada bi mogla izbjeći gubitak povjerenja, no, za to joj treba podrška snaga koje procrnogorske stranke često vole nazivati „proruskim“, a to su Demokrate i Demokratski front. Oni, se, zasad, nisu jasno postavili prema novoj krizi, no, poznato je da se Demokrate odranije zalažu za ugovor Crne Gore sa SPC-om.

No, dok ne dovode u pitanje ugovor sa SPC-om, Demokrate tvrde da Abazović treba podnijeti ostavku nakon izbora pravosudnih organa, jer je njegova vlada „formirana suprotno demokratskim principima i prekrajanjem izborne volje građana“. Taj stav su zauzeli nevezano za ugovor sa SPC-om, koji Abazović, kako su dodali, može potpisati svakog dana, prije ili nakon podnošenja ostavke, do izbora nove vlade. Na pitanje šta će biti sa Abazovićem i njegovom vladom, tako su nametnuta i dodatna potpitanja i dileme.

S druge strane, Jovan Vučurović, zastupnik DF-a, rekao je da njegova partija „ima plan za svaku situaciju“, ali da čeka da vidi šta će se dešavati među onima koji čine vladu.

“Da vidimo ko će prvi pokrenuti pitanje povjerenja Vladi, jer ono što sada imamo samo se svodi na najave i prijetnje. Vidjećemo da li oni imaju većinu da se sruši Vlada, koji su im argumenti, a Demokratski front će onda donijeti odluku koja će sigurno biti na fonu dobrobiti građana i Crne Gore”, poručio je Vučurović za RTV Nikšić, koji je u svom izlaganju iznio i moguća rješenja – pad ili rekonstrukcija vlade, formiranje tehničke vlade, ili da DPS odustane od povlačenja podrške vladi.

Hoće li Abazović sam otići?

Da sudbina vlade zavisi od DF-a i Demokrata, smatra i Radulović.

„Sudbina zavisi od Demokratskog fronta, ali najvećim dijelom Demokrata, jer i unutrašnji politički subjekti, a naročito međunarodni, ne žele da vidi razne proruske elemente u bilo kakvoj kombinatorici. Dakle, ostaje mogućnost da se sa Demokratama napravi neki politički dogovor. Šta će se na kraju desiti, vidjet ćemo do kraja jula“, rekao je.

Tekst je usvojen uprkos raširenim kritikama i reakcijama na tekst, među kojima su prednjačile nevladine organizacije, stručne osobe i partije koje mu se protive. Tako je Centar za građansko obrazovanje predstavio istraživanje javnog mnijenja koje je pokazalo da samo 12 posto građana Crne Gore podržava ugovor sa SPC-om.

Osim činjenice da se mnoge stranke još nisu jasno opredijelile na tu temu, da će izlaz iz crnogorskog ćorsokaka biti teško pronaći, dokazuje i to da je još nepoznato kakva bi mogle biti procedure izglasavanja nepovjerenja vladi i mogućeg raspisivanja vanrednih izbora. I, da li će Abazović, možda, sam odstupiti, što je spomenuo kao mogućnost u odgovoru na istup Demokrata? I, šta tek onda?

Pitanja bez odgovora u Crnoj Gori je, ponovo – previše.

(Al Jazeera, foto: Portal Analitika)