Skip to main content

PAVLE RADIĆ: Prisluškivanje

Pavle Radić 07. окт 2015.
3 min čitanja

Za razliku od drugih afera iz žanra tajnog prisluškivanja – a ima ih veliki broj – ovu najnoviju kanda nije spinovala vlast. Štaviše, izazvala je njezino iznenađenje i uznemirenost. Paniku. Jedan kontroverzni sajt objavio je transkript navodno tajno snimljenog telefonskog razgovora Bojana Pajtića i Lidije Udovički, sestre ministarke Kori Udovički. Ne ulazeći u ocenu verodostojnosti objavljenog transkripta, njegov sadržaj je za vlast i Vučića više nego kompromitantan. Spominje se pokušaj reketiranja stranog investitora (američkog) i još gore, tajnog iznošenja novca iz zemlje za Vučićev račun. Spominju se imena direktora velikog javnog preduzeća – kažu Vučićevog kuma – i ambasadora SAD.

Pajtić je na konferenciji za novinare odmah potvrdio da je objavljeni transkript autentičan i da je (ne)sporni razgovor sa sestrom Kori Udovički obavljen pre otprilike godinu i po dana. Kao predsednik pokrajinske vlade i čelnik najveće opozicione stranke, od vlasti i Vučića zahteva jasne odgovore ko ga i po čijim nalozima tajno prati i prisluškuje. Uostalom, da Pajtić to i ne traži, vlast na ova pitanja mora javnosti pružiti jasne odgovore. Optužbe su suviše ozbiljne.

„Promptna“ reakacija najagilnijih branilaca lika i dela Vučića – ministara Nebojše Stefanovića, Aleksandra Vulina, Ivice Dačića – sama po sebi izaziva sumnju. Uz fraze da će „neverovatne Pajtićeve tvrdnje biti najozbiljnije ispitane u institucijama sistema“, Pajtić je odmah – što direktno, što indirektno – nazvan manipulantom i lažovom koji izmišlja aferu i atakuje na vladu, posebno na Aleksandra Vučića koji je Srbiju izveo na zelene grane. Pajtić je maltene državni neprijatelj. Uz ministra Stefanovića posle izbijanja afere, pred TV kamerama pojavio se i čelnik BIA da lično potvrdi da, jelda, nikog u Srbiji od 2003. nije moguće tajno pratiti bez sudskog naloga. A takvog za Pajtića, je li, nema. Branitelji vođinog lika i dela skoro u horu ponavljaju da je reč o ujdurmi političara koji u javnosti nema nikakav ugled, iza kojeg stoji kriminal i korupcija, pljačke građana i trala-lala-la… Te ga pozivaju na sveti poligraf. Pa ako Pajtić ima hrabrosti, ako ne laže, neka se pojavi na Stefanovićevom poligrafu…

Oglasio se i ambasador SAD – u transkriptu (ne)prisluškivanog razgovora za diplomatu neprijatno spomenut – i diplomatskim jezikom otklonio odgovornost sa sebe i institucije koju predstavlja. Slično je postupila i američka kompanija spomenuta u aferi. Razumljiv je njihov cilj. Iz srpske afere izaći sa što manje štete, a domaći političari neka se krljaju kako znaju. Izuzev ako iniciranje afere – otkrivanje stvarnih nečasnih pokušaja reketiranja američkog investitora i tajno iznošenje novca iz zemlje – nije diskretno pokrenuto iz dobro upućenih stranih krugova.

Jedino razumno rešenje afere tajnog (ne)prisluškivanja koja truje javni život, jeste valjana istraga nadležnih instutucija. Uz pomoć i nadzor nezavisnih regulatornih tela koja su uprkos pritiscima sačuvala autoritet (Zaštitnik građana, Poverenik za informacije od javnog značaja). Ali do toga neće doći. Sa Zaštitnikom građana vlast se sprda. Dok on traži opoziv ministra odbrane Gašića i smenu direktora VBA zbog nepoštovanja zakona, isti ministar – čiji opoziv traže i druge nezavisne institucije, ali Vučiću to na pamet ne pada – predlaže vanredno unapređenje direktora VBA. Nazdravlje! Šta je to nego sprdačina i sa Zaštitnikom građana i sa zakonima. Predsednik Srbije Tomislav Nikolić sa zadovoljstvom odbija predlog Zaštitnika građana i ističe da nema razloga za smenu direktora VBA, jer to ne predlaže nadležni ministar (inkrimisani Gašić). Kad se vlast tako sprda sa zakonima i nezavisnim institucijama, sva je prilika da će i sa aferom oko tajnog prisluškivanja Pajtića. Pajtić je i bez makar kurtoazne istrage već proglašen manipulantom i lažovom. Time su s dnevnog reda automatski otpale tvrdnje iz transkripta, da je Vučićev kum pokušao reketirati američkog investitora i da tajno iz Srbije iznosi veliki novac za račun Vučića. Kad se takve tvrdnje olako guraju pod tepih, o kakvom iole normalnom društvu u Srbiji uopšte može biti govora.

(Autonomija)